Foto: Ivana Tutunović Karić
Foto: Ivana Tutunović Karić

28. februar – Dan Narodne biblioteke Srbije

U trenutku dok nastaje ovaj tekst, napolju je noć i lije kiša. Većina nas sedi u svojim domovima i debatuje o sramežljivim crvenim šakama u PZE2025 i izostanku političke artikulacije protesta. „Bojkot opozicija“ je u dubokoj žalosti jer nije prepoznata kao nosilac nove politike. Nenadležni u histeriji kreće u ofanzivu na đake Pete beogradske gimnazije. Za to vreme, njih oko tri stotine, studentkinja i studenata, u vijugavoj koloni, nastaloj spajanjem studentskih kolona iz Čačka, Kraljeva, Kragujevca, Jagodine i Ćićevca, pešači po kiši, uzbrdicom ka Aleksincu. Tamo će prenoćiti. Ovo je četvrti dan njihovog hodanja. Iste takve kolone kretale su se u pravcu Novog Pazara, kao što sa drugih strana, iz Bora i Pirota, napreduju ka Nišu. Biciklisti iz Novog Sada prelaze svoj 300. kilometar. Temperatura će se tokom noći spustiti do nule, negde će kiša preći u susnežicu. Svi oni usmereni su ka Nišu, gde će se održati veliki protestni skup Studentski edikt. Ali nikome od njih zapravo cilj nije Niš: važan je put! Očekuju da se na tom putu građanstvo okupi, kao što je činilo tokom svih proteklih nedelja kada su studentske kolone prolazile kroz sela i gradove, očekuju interakciju sa stanovništvom, razmenu energije koja će osloboditi svakog ko se bude pogledom ili usputnim zagrljajem priključio ovom Pokretu za oslobođenje zemlje.

Jedna kap te energije pokrenula je zaposlene u Narodnoj biblioteci Srbije da se okupe u Plenum NBS. Čini se da je malo, ali zapravo je neočekivano i veliko. Za mesec dana okupljanja u 11:52 ispred čitalačkog ulaza, Plenum je stupio u kontakt sa prostorom i prolaznicima oko zgrade. Poneko bi zastao na 15 minuta, poneko nastavio dalje, poneko galamio, dok bi građevinske mašine uporno nastavljale da brundaju i razbijaju pločnik u parku, iza paravana sa SNS upozorenjem da prilikom ovog posla neće biti posečeno nijedno drvo. Naravno, oni će poseći samo ona najstarija kao što su potpuno uništili zeleni pojas iza Biblioteke, ka Skerlićevoj ulici, gde se mesecima već kopa zastrašujuća rupa za garažu, tik uz temelje NBS. I ona je zaklonjena paravanima i natpisima firme W. D. Concord West koja je na tenderu dobila ovaj posao. Kada se pogleda sa visine, taj prostor podseća na rudokop koji je već nagrizao integrisano stepenište biblioteke, presekao vodove, oštetio terasu a u kancelarijama ka Skerlićevoj ulici, izazvao pukotine na plafonu i zidovima.

Studenti napreduju ka Nišu i ne misle više na ono što ostavljaju iza sebe, veruju da će ljudi sami umeti da naprave nešto s tim što su dobili od tog masivnog talasa slobode. Plenum NBS je za poslednjih mesec dana zasedao više puta i doneo važne odluke, među njima, najvažniju da se izađe sa Saopštenjem o ugroženosti temelja i depoa NBS duž čitave linije garažokopa, koji je Goran Vesić ostavio kao nečisti trag svoje kriminalne političke karijere, budući da je on, kao gradski menadžer i zamenik gradonačelnika upravljao svim gradskim građevinskim projektima, sve dok rovokopačke aktivnosti nije preuzeo Aleksandar Šapić koji sada predvodi završnu konkvistu na stari Savski most, pešačke prelaze i kružne tokove.

Druga odluka Plenuma NBS bila je da Dan Narodne biblioteke Srbije (osnovana 28. februara 1832. u knjižari Gligorija Vozarovića), obeleži u protestnom modusu, zajedno sa studentima i građanima ispred čitalačkog ulaza, sa početkom u 11:52 i još jednom porukom upozorenja javnosti da svaki novi dan donosi još veći rizik. Takođe, upućen je poziv svim koleginicama i kolegama da u petak 28. februara zastanu u 11:52 ispred svojih biblioteka. Svakako, naprednjačkoj vlasti kultura i knjige ništa ne znače, to se videlo iz velike prevare koju je donelo usvajanje Strategije razvoja kulture nekadašnjeg ministra Vladimira Vukosavljevića. Pratila su je lažna obećanja o zaštiti kulturnih spomenika, povećanju budžeta za kulturu, brizi o javnim i kulturnim dobrima, na kraju ili na početku – brizi o ljudima koji rade u trusnom polju kulture. Njegovi nastavljači, Maja Gojković i Nikola Selaković, samo su dovršili ovaj dugoročni projekat devastacije srpske kulture. I za to će neko morati da odgovara.

Sa dolaskom Gorana Vesića na upravljačko mesto u Beogradu, koje se premeštalo onako kako se on selio sa jedne funkcije na drugu, mnogi su ljudi ostali bez domova jer su se urušile stambene zgrade usled potkopavanja temelja, kao što je to bio slučaj u Vidovdanskoj 2A. Ili su se nakrivile zgrade usled loše gradnje i korupcije kao u Prote Mateje. Ili su građani bivali izloženi neprestanom urbicidnom teroru koji se sprovodi na mnogo beogradskih lokacija. Istovremeno, Vesić je proglašen novim Despotom Stefanom Lazarevićem, po političkoj viziji i književnom umeću, koje mu je potvrđeno prijemom u Udruženje književnika Srbije, kome se dodvorio kao nesebični dobrotvor, dodeljujući im sredstva iz gradskog budžeta po sopstvenom nahođenju, bilo tako što je osnivao nove književne nagrade (Beogradski pobednik) kako mu se prohtelo, ili je uplaćivao velike sume za održavanje besmislenih UKS manifestacija, ili renovirajući čučavce u Francuskoj 7. Razume se, književnici iz UKS-a vole da koriste ambijent Narodne biblioteke Srbije za svoje aktivnosti, ali ne zaviruju šta se radi iza zgrade, niti ih zanima potkopavanje Biblioteke. Ako se i sruši, oni veruju, odnosno do juče su verovali, da Vesić sve to može volšebno da sredi nekom finansijskom injekcijom ili građevinskim mašinama kojima će poravnati mesto na kome je bila NBS, kao što je to učinjeno sa urušenom zgradom u Vidovdanskoj ulici.

Dan Narodne biblioteke Srbije ove godine biće obeležen pod senkom tragedije u Novom Sadu, na rubu još jedne građevinske provalije. Vesić je, kao građevinski despot, svakako već na nekoj bezbednoj lokaciji, proglašen za najnevinijeg čoveka u zemlji, koji ništa nije radio niti je bilo šta sporno potpisao. Jednog dana će mu na vrata skupocenog doma u emigraciji pokucati Interpol. Za to vreme, treba istražiti puteve novca, videti ko je investitor garažnog kopanja u Skerlićevoj, ko ima ulogu nadzora i kakav je uopšte projekat po kome se sve to radi, naposletku – koliko je to ugrožavajuće po Biblioteku. Poznato je da su svi papiri, kao i dozvola za gradnju obezbeđeni, isto kao što nijedan papir za izgradnju novog Depoa NBS nije odobren. Od toga su ostala samo lažna obećanja baš kao i bajke o izgradnji nove biblioteke na Kosančićevom vencu. A Biblioteka odavno više nema mesta za novopristiglu produkciju knjiga.

Plenum NBS je poslao svoj apel različitim institucijama i nezavisnim stručnjacima. Neko će možda odgovoriti. No ukoliko je investitor važniji od Biblioteke, što je u naprednjačkom poretku sasvim moguće, onda predstoji dugotrajna borba. I nada da će Plenum NBS opstati i u danima kada studentski protest bude deo jednog teškog istorijskog perioda iza nas.

Foto: Saša Ilić
Foto: Saša Ilić

Peščanik.net, 28.02.2025.

Srodni link: Plenum Narodne biblioteke Srbije – Da li je garaža vrednija od kulturnog blaga

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)