Dugo je trebalo, a dogodilo se tek nakon što je doista upotreba ustaškog pozdrava skoro pa normalizirana u Saboru, da nekadašnji Dan ustanka naroda Hrvatske, a ujedno i Bosne i Hercegovine, budući da se istovremeno dogodio u pograničnim područjima bude sklonjen na margine agencijskih vijesti i bez ikakve stvarne problematizacije. Pa čak i bez onog upornog revizionističkog osporavanja koje mu je pridavalo isključivo četničke karakteristike i bilo je prisutno u mainstream medijima samog 27. srpnja, ali i par dana uoči njega.
Kao da je najveći dio nacionalističke političke i svake druge javnosti shvatio da je uspjeh u prevrednovanju prošlosti postao nepovratan, pa su proslavu ustanka u Srbu jednostavno prepustili manjinskim srpskim organizacijama i antifašističkim udrugama, nažalost ispravno zaključujući kako potencijal stvarnih poruka ustanka više ne postoji. I oko toga su, opet nažalost, u aktualnom društvenom momentu u pravu. U Srbu su se najviše istaknuli govori predsjednika Antifašitičke lige, Zorana Pusića te saborske zastupnice SDSS-a, Anje Šimprage, gdje su oboje prepoznali normalizaciju ustaštva u javnom prostoru, a Pusić je formulirao i moderni vrijednosni antifašizam, što je i činjenično utemeljeno i važno da je izrečeno, ali opet za mali i manjinski dio javnosti.
No, možda je baš ova marginalizacija i svjesno potiskivanje ustanka u Srbu i njegovog značenja prilika da se iznova i dugoročno izgradi priča o zajedničkoj borbi Hrvata i Srba u partizanskom pokretu i općenito o tome da im je Hrvatska domovina jednima i drugima. Do sada je svaki takav pokušaj bio unaprijed osuđen na propast histeričnim reakcijama na same događaje u Srbu 1941., ali i primarnim fokusom na rat iz devedesetih, dok je odnos prema antifašističkom nasljeđu bio planski razdvojen na dva dijela, odnosno na dvije nacije. Za potrebe međunarodne javnosti i doista samo simbolički, antifašizam je promatran isključivo kroz prizmu borbe Hrvata na strani svjetske pobjedničke koalicije te kroz prizmu stvaranja današnjih granica Hrvatske, vraćanja dijelova Dalmacije i Međimurja te pripajanja Istre. S druge pak strane stvarni sadržaj partizanske borbe, činjenica da je ona umnogome spasila srpski narod u Hrvatskoj i uopće ideju zajedničke republike Hrvata i Srba, službena politika je prepustila Srbima i odnosila se prema tome kao prema manjinskom pitanju. Na taj način su današnji politički predstavnici Srba u Hrvatskoj, bez ikakve mogućnosti izbora dovedeni u situaciju da oni jedini, uz nekoliko antifašističkih udruga, održavaju plamen suštinskog razgovora o kompletnom sadržaju i najvažnijoj stvari antifašističkog nasljeđa u Hrvatskoj.
Sada, kad je taj proces doveden do kraja, odnosno kada je također konačno do kraja dovedena i priča odustajanja institucionalne ljevice, ponajprije SDP-a od toga da u punom smislu riječi pristupe Srbima u Hrvatskoj i budu stvarni zastupnici njihovih interesa i glasnogovornici problema s kojima se susreću, a posebno u situaciji očite nove rehabilitacije ustaške simbolike u mainstreamu, toj se istoj ljevici pruža nova prilika za izlazak iz tako zadanih pozicija. S tom razlikom što sada uz SDP imamo i Možemo kao drugu stranku institucionalne ljevice u zemlji.
Naime, samo njihovim značajnijim angažmanom na reafirmaciji ključne poruke o oružanom, ljudskom i civilizacijskom bratstvu Hrvata i Srba u partizanskoj borbi i o tim aspektima kao o najbitnijim elementima antifašističkog nasljeđa, može ova priča i simbolika nekadašnjeg Dana ustanka, napustiti marginu i vratiti se u mainstream. Jednako neupitno i dugoročno, kao što je trenutačno prognana iz šire javnosti.
Da bi se to dogodilo potrebno je drugačije razumijevanje i simboličnih gesti, ali i sustavnog političkog rada pa i spremnost na kratkoročni gubitak podrške među glasačima. No, uspjeh na tom polju bi vratio samopouzdanje ljevici i pomaknuo je iz sustavne defanzivne pozicije, uz to što bi ovaj mali postotak Srba koji je ostao živjeti u Hrvatskoj, konačno napustio metaforički geto koji mu je namijenjen.
Svakako, prvi korak u toj potencijalno novoj politici bio bi u tome da se od sljedeće godine i institucionalna ljevica punim kapacitetom uključi u obilježavanje Dana ustanka u Srbu.
Peščanik.net, 28.07.2025.
ANTIFAŠIZAMJUGOSLAVIJA
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Dragan Markovina (see all)
- Kakve veze imaju Mandela i Mladić - 25/04/2026
- Tri puta o Jasenovcu kako ne treba - 23/04/2026
- Orbanov pad i kraj modela tranzicije - 14/04/2026
