Zanimljiva je stvar vezana uz javnost koja pokušava pratiti sve što se događa na postjugoslavenskom prostoru. Unatoč poražavajućem iskustvu, jednako iz Drugog svjetskog rata, kao i iz devedesetih, iz kojeg je jasno da se svi problemi, politički lomovi te suprotstavljene ideologije na ovim prostorima na kraju sukobe i iskažu u Bosni i Hercegovini, dovodeći do nezamislivih žrtava, opet nekako vijesti iz te zemlje ostaju na repu javnog interesa. I sad, istina je da nije nebitno, niti nezanimljivo sve ovo što se već duže vrijeme događa u Srbiji, a iznova se zagrijava, jednako kao što nije ni nebitan, niti bezopasan društveni jaz u Hrvatskoj, zajedno s rastom neoustaštva i sve većom Plenkovićevom sklonosti ka uspostavi autokracije.
Međutim, sve su to još uvijek zapravo benigne vijesti u odnosu na bazičnu promjenu politike SAD-a prema Bosni i Hercegovini, uslijed koje je trenutačni Visoki predstavnik, Christian Schmidt, prisiljen da podnese ostavku. Tektonski poremećaj koji se u posljednjih godinu dana, od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću, dešava u Bosni i Hercegovini i vezano uz nju, usporediv je jedino sa svojevremenim raspadom SKJ na 14. kongresu. Uz nadu da posljedice neće biti jednake. Ali, nitko trenutačno ne može znati kako će se situacija u BiH odviti.
Prije bilo čega drugoga treba reći da je današnja Bosna i Hercegovina rezultat ogromnog nasilja, oličenog u genocidu, etničkom čišćenju i poslijeratnom pritisku na ljude koji su u svojim sredinama ostali u manjini ili su se pokušali vratiti u mjesta iz kojih su protjerani, s jedne strane te u strukturalnom cinizmu Daytonskog mirovnog sporazuma s druge strane. Taj sporazum, koji je postao Ustav današnje Bosne i Hercegovine je kao nominalno težio postići neriješen rezultat rata, a zapravo je priznao ciljeve koji su stajali iza najgorih zločina, amenovao je stvaranje države u državi, dopustio da ratne politike i stranke ostanu na sceni, od države ostavio samo praznu ljušturu s granicama i tek nekoliko zajedničkih funkcija, ogromnu količinu pitanja nije niti otvorio, a još veći broj potencijalnih problema nije predvidio. Da bi uz sve to, nominalno vratio pravo odlučivanja građanima te zemlje, ali opet uz uspostavu OHR-a i Visokog predstavnika koji je mogao nametnuti bilo koji odluku i zapravo je slao poruku da je zemlja pod protektoratom. Takva, nedovršena zemlja, u raskoraku između radikalno suprotstavljenih politika, koja ipak nije pala s Marsa, jer njeni građani s oko 80 % glasova uporno biraju etnonacionalizam kao način života i kao politiku, zapravo je u potpunosti ovisila o međunarodnoj zajednici i nacionalnim liderima. U stvarnosti bio je to i ostao protektorat SAD-a.
Koji je kako-tako mogao funkcionirati isključivo dok su podrška i nadzor SAD-a bili neupitni i dok je postojala geopolitička konstelacija koja je taj sporazum omogućila. Svjesni da su nagradili zločin, da su Bošnjaci najviše stradali i da je daytonska Bosna i Hercegovina bila suštinski nefunkcionalna i neuporabljiva, u međunarodnoj zajednici su, putem pritisaka i odluka Visokih predstavnika prvih desetljeća napravili dosta na stvaranju funkcionalnije države i ublažavanju posljedica zločina i nepravdi. U krajnjoj liniji, uspostavljeno je dosta zajedničkih stvari, od tablica na automobilima, preko valute do granične policije i administracije, spriječen je svaki pokušaj stvaranja nekog hrvatskog entiteta i Republika Srpska je u nekim stvarima razvlaštena, dok su obnova srušenih sakralnih spomenika i povratak imovine protjeranim ljudima bili garantirani. No, tu se otprilike stalo, posebno nakon što nije prošao Aprilski paket reformi koji bi državu učinio funkcionalnijom, nakon čega se krenulo na održavanje postignutog i vječni status quo. Ta pat pozicija je, što se tiče vladajućih nacionalističkih stranaka, mogla trajati zauvijek. Građani su se protiv krajnjih posljedica takvog stanja bunili, ali su nastavili birati iste te ljude i politike, dok su građanske stranke bolno osvijestile kako je sistem napravljen da ih obesmisli. Pa se prvi SDP sjetio izabrati hrvatskog člana Predsjedništva na građanskoj platformi i mimo volje većine Hrvata, što jeste bilo zakonito, ali je rušilo razlog i princip zbog kojeg postoje tri člana Predsjedništva, što je bio uvod u agoniju bošnjačko-hrvatskih odnosa. Pored toga, niti je ikad Milorad Dodik suštinski odustao od destrukcije države, niti je ikad hrvatska politika odustala od neke forme autonomije, dok je na bošnjačkoj političkoj sceni došlo do najozbiljnijeg pluralizma, koji je olakšan postojanjem građansko-liberalno-lijevih partija koje su pokušavale održati nekakvu drugačiju viziju zemlje i imale podršku određenog broja Srba i Hrvata te svakako onih koji se smatraju Ostalima. Međutim, shvativši da ne mogu nauditi Republici Srpskoj, niti se izboriti s Dodikom, pa opet shvativši da ne mogu nauditi niti HDZ-u koji je uvijek držao najlukrativnija ministarstva u Federaciji, bošnjačka politika je krenula unutar sistema, koristeći frustracije bošnjačke i građanske javnosti, osvajati pozicije u Federaciji BiH, koristeći malobrojnost Hrvata i rupe u etnonacionalnom predstavljanju, s idejom da uz poziciju člana Predsjedništva, HDZ-u, ali zapravo Hrvatima kao političkoj zajednici, izbiju mogućnost kontrole nad Domom naroda. Uzdajući se u tradicionalnu pomoć međunarodne zajednice i Visokog predstavnika.
No, okolnosti su se onda rapidno promijenile. Prvo se urušio međunarodni poredak, pri čemu je Rusija postala neprijatelj Europske unije i ključni faktor destabilizacije BiH i regije. Potom je čitava EU skrenula udesno. Za novog Visokog predstavnika imenovan je Christian Schmidt, iz njemačkih demokršćana, bliskim HDZ-u. Hrvatska je potom iskoristila tu činjenicu, kao i vlastite geopolitičke prednosti, koje podrazumijevaju članstvo u NATO-u i Europskoj uniji. Na to sve nadovezala se stvarna islamofobija na zapadu i Christian Schmidt jeste u izbornoj noći suspendirao Ustav na 24 sata i omogućio Hrvatima kontrolu nad Domom naroda te de facto stvorio aktualnu vlast, ubacivši u nju građansko-liberalne stranke i nacionalnu opoziciju među Bošnjacima. Što je dodatno revoltiralo Bošnjake kao političku zajednicu.
Na koncu, kao završni udarac došla je temeljita promjena politike SAD-a, nakon dolaska Donalda Trumpa. Koja je momentalno ugasila u BiH jako bitni USAID. Zatim je povukla ambasadora i još nije imenovala novog. Potom ukinula sankcije Dodiku i rekla da se više neće baviti izgradnjom država. Na kraju su SAD pritisnule kompletan parlament da izglasa izgradnju plinovoda preko Hrvatske da bi zemlje kupovala skupi američki plin, a rade i pritisak da im se sarajevski i mostarski aerodrom daju u koncesiju. Uz sve to, SAD su natjerale Schmidta na odstupanje. Što sve ide na ruku srpskoj i hrvatskoj politici, koje odavno zagovaraju odlazak OHR-a, proizvodi dodatnu tjeskobu među Bošnjacima i realno ostavlja ogromnu dozu neizvjesnosti, a što sada činiti i očekivati. Jer na papiru i suštinski BiH još uvijek jeste protektorat, ali protektorat onog svijeta kojeg više nema. Što znači da je nemoguće očekivati neki dogovor po pitanju eventualnog novog Visokog predstavnika, a još manje njegovu efikasnost, ako bi se i uspio izabrati. Jer koju bi i čiju politiku taj novi čovjek provodio?
Bosna i Hercegovina je zapravo konačno prepuštena sama sebi, ali su u stvarnom smislu riječi sami sebi prepušteni Bošnjaci i ostaci građanske lijevo-liberalne javnosti, koja zauzima nekih 15-ak % društva, budući da politički Srbi i Hrvati imaju iza sebe Srbiju i Hrvatsku. Sa svim idejama srpskog sveta i RS-om kao jedinom kompenzacijom užasa kojeg su pokrenuli devedesetih te s druge strane s dijelom Hercegovine i Mostara kao ostatkom Tuđmanovog sna o podebljavanju hrvatskog pereca od granica.
Ono što su mnogi iz te dvije javnosti koje sada ostaju prepuštene same sebi i vlastitoj umješnosti, konačno shvatili ili će vrlo brzo shvatiti, to je da je rat okončan prije više od trideset godina i da nikoga realno Bosna i Hercegovina u današnjem svijetu diplomacije i srušenog svijeta pobjede liberalne demokracije, naprosto me zanima. To jeste razlog za strah od onoga što slijedi, ali i daje priliku za neki novi početak.
Peščanik.net, 12.05.2026.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Dragan Markovina (see all)
- Schmidtov odlazak i BiH sama sa sobom - 12/05/2026
- Kakve veze imaju Mandela i Mladić - 25/04/2026
- Tri puta o Jasenovcu kako ne treba - 23/04/2026
