Završne impresije s 44. međunarodne sigurnosne konferencije u Münchenu

 
Dugodišnjeg voditelja i koordinatora  međunarodne  sigurnosne konferencije u Münchenu Horsta Teltschika ( u periodu od 1999. do 2008.) zamijenit će na ovom važnom “pultu”  od sljedeće godine  Wolfgang Ischinger, dojučerašnji član posredničke  “trojke” za Kosovo i aktualni njemački ambasador u Velikoj Britaniji, priopćeno je zadnjeg dana rada 44. konferencije (08.-10.02.2008.). Objektivni analitičari se slažu, inače, u ocijeni da je ova konferencija  od 1962. godine, kada je utemeljena, pa do danas stekla ugled po političko sigurnosnim pitanjima otprilike kao forum u Davosu po svjetskim privrednim pitanjima. Tako ne misle, naravno, antiglobalisti i brojni pacifisti, ali ni oni nisu uvijek u pravu. S 44. konferencije neće biti upamćen niti jedan spektakularni govor i govornik, kao što je to bio slučaj s govorom ruskog predsjednika Putina na 43., koji  se još pominje. Putin je, naime,  prošle godine u Münchenu najavio “novi hladni rat”, u kojem de facto od tada i živimo… Sve važno što se ove godine  dešavalo u Münchenu je bilo povezano s inicijativom američkog ministra obrane Roberta Gatesa, koji je već uoči ovog skupa zahtijevao temeljitu raspravu unutar NATO-a. On je, kao što se znade, prvo u čuvenom  pismu, upućenom 25.orici ministara vojnih zemalja NATO-a, pa potom i na njihovom sastanku u  Vilniusu, progovorio o “pravičnijoj raspodjeli tereta” unutar NATO-a, odnosno neophodnosti nečega takvoga. Time je indirektno prekorio sve članice NATO-a kojima se baš i ne ratuje za američke interese po cijelom svijetu. Potom je Gates i u Münchenu kazao: “Ne smijemo postati podvojen savez koji će se sastojati od onih koji su spremni boriti se i onih koji to nisu…, to bi dugoročno razorilo Savez”. Gates je u Münchenu bio, inače,  uvodničarom na panelu o budućnosti Afganistana, pa se  znalo da će se ova diskusija pretvoriti  u diskusiju o budućnosti NATO-a.  Gates je, uistinu,  poručio da od saveznika, posebice Evropljana, ne očekuje da se u Afganistanu bave  samo “civilnim poslovima”, dok  Amerikanci ginu, pa je upozorio i na opasnost stvaranja dvije vrste članica unutar NATO-a, što bi neminovno na dužu perspektivu, vodilo njegovom raspadu.

Njegovu ideju, međutim, o “vojniku za vojnika”, koja  podrazumijeva da bi i drugi u Afganistanu (a sutra možda i u Iraku) trebali imati približno isto vojnika koliko i Amerkanci, odbija i dalje većina članica  NATO-a.  Njemačka je jedino omekšala u tomu da bi eventualno mogla povisiti broj vojnika u Afganistanu za 1.000, ali ne i u tomu da učestvuje u borbama na jugu zemlje. Gatesu je direktno odgorio njemački MIP i vicekancelar Steinmeier: “Ne vidim smisla u tomu da dobar rad na sjeveru Afganistana ugrožavamo time što bismo stacionirali vojnike po cijeloj zemlji”.

Gates je, pak, diplomatski uzvratio: “Njemačka je tu, mislim, preosjetljiva. Pismo koje je dobila Njemačka bilo je jedno od 25 pisama i u svima je izražena nada da se svatko jače angažira. Nitko time ne želi upirati prstom u Njemačku”. Gatesova kritika je bila, dakako, upućena i Španjolskoj i nekim drugim članicama NATO-a…

No, najmudrija Gatesova rečenica izgovorena  na 44. konferenciji je ona u kojoj je upozorio da se neće promijeniti ovakvi ili slični američki zahtijevi niti nakon skorašnjih američkih izbora. “Bez obzira koja stranka bila na vlasti, bez obzira tko stajao ovdje na podiju, opasnosti ostaju,  one neće prestati”, poručio je Gates. Nije kazao, ali se podrazumijeva, pa time i američki zahtijevi za “ravnpravnom raspodjelom tereta”. Pri tomu  se, ipak, ne bi smjelo zaboraviti niti tko je “uvalio” NATO u krizu u kojoj je. Loptica ide time na drugu stranu Atlantika, to svi znaju, a diskusije se  unutar NATO-a nastavljaju i u Bruxellesu i  u Bukureštu, u aprilu o.g….

 
Berlin,

Peščanik.net, Berlin, 11.02.2008.