Foto: Neda Radulović-Viswanatha
Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Njegova ekselencija Marko Đurić se vraća iz Vašingtona. Nisu poznati ambasadorski učinci M.Đ. tamo gde je proveo najbolje godine, uglavnom dangubeći. U to valja uračunati neuspešnu a skupu mobilizaciju lobista u korist Srbije, kao i prizor gde ovdašnji monarh sedi preko puta Trampa sa zaglavljenom zadnjicom u nepodesnoj stolici.

Gledali smo ga samo kad je dočekivao onoga koji ga je tamo poslao. Njih dvojica su po velikom gradu šetali u trenerkama prikladnim za piknik i roštiljanje, nasmejani i ozareni, ne skrivajući uzajamnu bliskost.

Nije bilo preke potrebe da Marko, ovde zvani tapšač, tako daleko od kuće metaniše svom proroku. Ovde je bolje od drugih umeo da uhvati trenutak kad treba da lupa dlanovima, nalazio je kratku dramsku pauzu u beskrajnom logoreičnom zanosu svog gospodara. Uz neodoljivi smešak pljeskao je kako niko nije i bio primećen i viđen za sam vrh ulizičke piramide. Bio je delotvoran u organizovanju progona Olivera Ivanovića, zapažen kao nosilac strastvene mržnje. Nije voleo nikoga koga nije voleo onaj koga on voli.

Njemu nije bilo dosta da bez zamora aplaudira na važnim skupovima. To je učinio i posle jedne od mnogih pobeda na Kosovu. Bilo je to prvo u istoriji podilaženje mobilnom vezom, odakle je nastalo, sada već legendarno klicanje: Aco, Srbine!

Aca Srbin, naravno, nije odoleo Markovom udvaračkom šarmu, naročito kada je ovaj rekao da tamo, na Kosovu, zahvaljujući zna se kome, posle pobede koja vredi ovacija na daljinu – vodimo sa 5:0.

Niko više i ne pamti kako smo, u čemu i protiv koga poveli sa tolikom razlikom – svakako smo bili jaki, mudri, razigrani u ubedljivi – a onda ispustili nedostižnu prednost i zapali u sudnje muke. Marko se vraća usred ponižavajućeg kosovskog poraza, tačno na vreme da vidi kako je njegovo životno delo pretvoreno u razvalinu.

Sada je on svakako zreliji, video je veliki svet. Možda je naučio kako se ostaje pripuznik sa malo više pouzdanja. Ovde ga čeka položaj za koji se spremao tamo daleko. Više nije dovoljno klicanje, nego nešto mnogo više. Moraće da uči od ovih koji su se predmetu svoje strasti primakli nepristojno blizu. Mada je bliskost iz Njujorka recimo, neuporediva sa bilo čim.

Đurića smo, koliko-toliko imali pred očima. Nismo znali šta radi u Americi, ali je bar bilo poznato gde je. Mnoge ekselencije ovaj odavde je rasejao po svetu znajući da ne znaju ništa. Amaterska diplomatija na čelu sa raspevanim Ivicom Dačićem, uspešno je zadržala Srbiju pri dnu trećeg sveta.

Izvesna Jelena Milić je u svoje vreme bila politički protivnik vladara, tvrdila je da u sebi nosi golem demokratski potencijal i da su joj radikali beskrajno odvratni. Dok se jedne večeri, gostujući zajedno s njim na nekoj televiziji, nije presaldumila i postala ono što je danas. Na samom kraju svoje evolucije ona je ambasadorka Srbije u Zagrebu. Nije poznato čime se tamo bavi, osim što organizuje skupe prijeme, lukulovske gozbe na kojima se pije peva i banči. Viđena je i uslikana kako cima veliki tompus koji sasvim priliči Vinstonu Čerčilu, obavljajući svoj tegobni posao u vatri i dimu. Bizarni prizor veleposlaničke ženstvenosti.

Moguće je da povratak Marka Đurića ima veći značaj nego što se misli. Ne zbog toga što je nasušan ovde, već radi nedoumice oko toga ko tamo odlazi posle njega. Možda je to Dragan Šutanovac, bivši minstar odbrane u demokratskoj vlasti. Izgleda da Šutanovac nije zadovoljan sobom u sadašnjoj fazi političke karijere, koja je prekinuta slomom na mestu predsednika Demokratske stranke. Bilo je to previše za njega.

Njegov preobražaj je bio postepen i naizgled diskretan. Nije aplaudirao, ali ima vremena. Sretao se sa Vučićem kako bi mu pomogao u profesionalizaciji vojske. On me zove oko vojske, a Zelenović me nije zvao oko mornarice, tako je rekao. Nije potvrdio ali ni odbacio mogućnost da zameni Marka Đurića. Otprilike, zašto da ne, nije ni bolji ni gori od njega.

Ima mnogo nekadašnjih članova Demokratske stranke koji su se predali naprednjacima i postali malter i cigla u njihovoj građevini. Zašto bi Šutanovac, prosečan činovnik koji je gurao mnogo dalje nego što je mogao, bio otporan na nove karijerne pogodnosti? On bi postao i prvi bivši predsednik DS koji je prešao sasvim na drugu stranu.

Izvan ambijenta koji najbolje udvarače vodi u veliki svet – a možda i u skladu s njim – ovde se odvija život u ritmu distopije.

U Nišu je dečak od 13 godina ubio svog vršnjaka nožem. Milan Radoičić je pomilovan moćnom rukom koja ga je naoružala i proizvela u teroristu. Načelnik pokorenog generalštaba svedočio da Vučićev buljubaša možda nikada nije vežbao na Pasuljanskim livadama. Na Kablaru policija tukla i hapsila ekološke aktiviste. Ana prisutna i ukopala kamen temeljac za zastakljeni vidikovac. Iz državne kase bez traga nestalo 500 miliona evra. Zalihe jeftine salame rasprodate, Veselinović pobedio detektor laži. Vulina nigde nema, Vučević pridodao vojsku svojoj stranci. Smrdibube napale Beograd.

Juče je bio 5. oktobar. Ako vam je dobro, onda ništa.

Peščanik.net, 06.10.2023.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)