Grafit: Živlea Sribija
Foto: Slavica Miletić

Posle sednice Saveta Univerziteta u Beogradu od 25. maja 2021, pošto je pobedio u trci za rektora, Vladan Đokić pritrčao je dosadašnjoj rektorki i svojoj protivkandidatkinji Ivanki Popović, uneo joj se u lice i pred njom skinuo gaće. Joj, ne, pobrkao sam. Nije to bio Đokić, bio je to Marko Gobeljić, fudbaler Crvene Zvezde. I nije to bilo na sednici Saveta. Bilo je na stadionu: Gobeljić je tog 25. maja igrao protiv Partizana. Pa pošto je Zvezda pobedila Partizan i osvojila kup, Gobeljić je pojurio ka golmanu Partizana Vladimiru Stojkoviću i pred njim spustio gaće. Hteo je tako Gobeljić da ponizi kolegu iz Partizana i da demonstrira nadmoć nad njim.

Sve mi se pomešalo. Slike su se preklopile pa grešim. A možda nije do mene. Možda je zaista sve to isto. Možda nema nikakve razlike između Vladana Đokića i Marka Gobeljića, te sednice Saveta Univerziteta i fudbalske livade. Kada Đokić likuje nad Popović i kaže da ga je za rektora izabrala akademska zajednica, to je ravno Gobeljićevom svlačenju gaća na terenu. Đokić bi da ponizi akademsku zajednicu i njen ponovni izbor Ivanke Popović za rektorku, kao što je Gobeljić hteo da ponizi Stojkovića. Da barem malo drži do sebe i akademske zajednice na čijem će se čelu uskoro naći, Đokić ne bi simbolično skidao gaće u javnosti i ponižavao tu zajednicu.

Jer, nije istina da su ga za rektora izabrali predstavnici akademske zajednice. Oni su, da ponovimo, izabrali Ivanku Popović. Tamo gde sede predstavnici fakulteta i instituta Univerziteta u Beogradu, a to je Senat Univerziteta, za Popović je glasalo 27 osoba, dok je Đokić dobio 17 glasova. Običaj je da Savet, u kome zajedno sede predstavnici vlasti i Univerziteta samo potvrdi izbor Senata. Nije se dogodilo. U Savetu za Đokića glasa njih dvadeset troje, dok je njih sedamnaestoro bilo za Popović. U Savetu inače sede 22 predstavnika sa fakulteta, 12 predstavnika vlade i 6 predstavnika studenata. Ako se u obzir uzme kako je birao Senat, jasno je da u Savetu za Đokića nije glasala akademska zajednica nego upravo vlast.

Naravno, to nije sve. Prvo je 2017. promenama Zakona o Univerzitetu izmenjen odnos snaga u Savetu Univerziteta u korist predstavnika Vlade. A onda su još pre izbora na Univerzitetu mimo pravila i što brže postavljani novi ili zamenjivani stari članovi Saveta. Ceo jedan institucionalni inženjering, iza koga može stajati isključivo vlast, prethodio je izboru Đokića. Ali to njemu nimalo ne smeta da se lažno predstavlja kao rektor iza koga stoji Univerzitet, a ne vlast, što meni opet – neka mi oprosti čitalac – liči na simbolično skidanje gaća i ruganje u lice javnosti. Tu nažalost nije kraj analogijama između novog rektora i fudbalera Zvezde.

Sve i da je čitalac odavno digao ruke od fudbala, ne može a da ne zna da je ceo domaći fudbalski svet od 2012. naovamo ustrojen prema željama jednog vatrenog zvezdaša. Čitav fudbalski i državni pogon radi za Crvenu zvezdu. U proteklih desetak godina, svaki fudbaler ili trener u Crvenoj zvezdi koji je pomislio da je bilo šta u domaćim takmičenjima osvojio zasluženo, svojim znanjem, trudom ili radom, naprosto je u raskoraku sa zdravom pameću i realnošću. Moguće je da su oni imali i znanje i pamet za uspeh, ali je to bilo nebitno, jer su titule bile unapred obećane i zagarantovane. Zato je Gobeljićev prostački trijumfalizam poražavajući. Upravo onoliko koliko je i prava mera stvari u Srbiji.

Kada Gobeljić skida gaće u lice Stojkoviću, on zapravo razgolićuje čitav fudbalski i državni pogon koji stoji iza tobože Gobeljićevog i Zvezdinog uspeha. U tom trenutku, Stojkovića ne želi da ponizi i simbolično pregazi samo Gobeljić, nad njim se u stvari nadnela i hoće da ga ponizi čitava iskežena i raspojasana Srbija na čelu sa Vučićem. Čitalac bi sada sebi iskreno trebalo da odgovori – gde na toj slici vidi sebe? Kao čitalac, isto bi trebalo da se zapitaju akademski radnici – sa kim se identifikuju, sa Gobeljićem ili Stojkovićem? A ako sebe ne mogu ni da zamisle na fudbalskom ili bilo kom drugom terenu, pitanje se može preformulisati: u kome se prepoznaju, u Đokiću ili Popović?

Igrači Partizana uradili su koliko su mogli da sačuvaju integritet i samopoštovanje – pojurili su da se potuku sa fudbalerima Zvezde. Jeste, izgubili su utakmicu, ali su barem sačuvali dostojanstvo, koliko se to moglo u datim prilikama. Predstavnici Univerziteta pak ne moraju da se tuku. Novi rektor nema većinu u Senatu. To znači da bi svaku inicijativu, predlog ili politiku rektora, Senat spokojno mogao da odbaci. Ako se gleda iz tog ugla, nije jasno zašto se vlast uopšte trudila da nametne Univerzitetu svog kandidata. Ali, na vlasti su iskusni kalkulanti. Sada kreće kupovina ili zamena članova Senata. Vlast i novi rektor računaju da su akademski radnici već dovoljno korumpirani ili barem podložni korumpiranju.

Da li će biti teško ili lako promeniti odnos snaga u Senatu, što smenama, što podmićivanjem, što ucenama, videćemo uskoro. Univerzitet je na ispitu: hoće li akademski radnici odoleti koruptivnoj moći režima i sačuvati dostojanstvo? Barem u jednom smislu, lako je bilo igračima Partizana da sačuvaju čast: oni su reagovali instinktivno i u mahu. Što se Senata tiče, vlast će ga mrcvariti dok ne popusti. Zato bi možda najbolje bilo da Senat i Univerzitet odmah pokažu svoje proverbijalne zube, ako ih do sada već nisu sasvim izgubili. To bi bio kakav-takav zalog za budući otpor. Što se režima tiče, on nam svoje iskeženo lice i spuštene gaće pokazuje svakodnevno.

Peščanik.net, 27.05.2021.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)