Vandali i perspektive

“Narod zna…”

Tom frazom često se ovih dana služe odlazeći premijer (i budući politički penzioner) i njegova stranačka kamarila. S namerom, valjda, da u javnosti ostave utisak kako su nešto radili i uradili za četiri godine u dve vlade, pa kao “svima je jasno šta su oni to radili i uradili”. Nekog uspeju i da ubede, čak i pojedine univerzitetske profesorice, ali činjenice pokazuju da su oni, koji veruju u narod a ne u građane, ostavili iza sebe pustoš u Srbiji. Naročito u institucijama koje je Vojislav Koštunica na početku svoje premijerske karijere najčešće spominjao kao predmet svog obožavanja, obodravanja i utemeljenja, naravno sve to kako bi uspešno izveo “pretemeljenje” Srbije.

Na kraju svoje političke karijere, samozvani refomator i utemeljivač institucija ostavlja Srbiju kao društvo kojem su huligani razlupali i razbucali institucije i vratili je u predpolitičko stanje.

Dan 12. mart (dan kad je inače ubijen prvi demokratski izabran premijer i reformski lider Zoran Đinđić) može da bude karakterističan dokaz, sa detaljima koji pokazuju u kakvom stanju ostavlja Srbiju odlazeći premijer.

Da li “narod zna”…   

… da su se baš na petogodišnjicu ubistva Zorana Đinđića oglasili (12. mart, agencija Beta) čelni ljudi koji rukovode sa pet institucija, čije su nadležnosti u zaštiti prava i borbi protiv korupcije, i javno zavapili da ne mogu da rade u državi čijom je izvršnom vlašću do sada upravljao Vojislav Koštunica.    

Možda narod ne zna, ali bi građani trebalo da znaju da su vlade kojima je četiri godine upravljao Koštunica sistematski zatirale, devastirale i uništavale ono što se u Evropskoj uniji zove četvrta grana vlasti – mrežu nezavisnih kontrolnih i regulatornih tela, osmišljenih da u ime civilnog društva ograničavaju i nadgledaju, pre svega, izvršnu vlast i sprečavaju je “da kolektivno poludi” upravljajući državom.  

I kad je već bilo jasno da će Srbija Koštunici videti leđa, Zaštitnik građana (Ombudsman), Poverenik za informacije od javnog značaja, predsednik Državne revizorske ustanove, direktor Uprave za javne nabavke i predsednik Komisije za zaštitu prava ponuđača javno su se oglasili i zatražili da predsedniku države (ponovo izabranom), predsedniku Parlamenta (odlazećem) i premijeru (odlazećem) ukažu na prepreke na koje nailaze u poslu i da postoji opasnost da nedostatak osnovnih pretpostavki za efikasan rad može da ugrozi ostvarivanje cilja zbog koga su te institucije osnovane.

Ako se na ponašanje vlasti žale Poverenik za informacije od javnog značaja i Državna revizorska ustanova – onda postoji osnovana sumnja u bar dva nepočinstva vlasti.

Prvo, da joj je TAJNA suština upravljanja državom, što ne bi smeo da bude slučaj, jer je država res publica, dakle stvar od javnog interesa za građane. Tajnost rada omogućavala je birokratskom aparatu na čijem je čelu bio premijer sve moguće vrste manipulacija, a svaka znatiželja javnosti (da se ne govori o pravu da zna istinu), proglašavana je za antidržavno delovanje.

I drugo, da vlast veoma neodgovorno i rđavo upravlja državnim novcem (parama poreskih obveznika), jer Državna revizorska ustanova postoji samo zato da bi kontrolisala kako Vlada i druge državne institucije troše pare iz budžeta. Ova Ustanova ima dužnost i da, u skladu sa zakonom koji reguliše tu oblast, proverava finansiranje političkih stranaka, što bi značajno moglo da utiče i na rad drugih državnih organa, jer bi umanjilo verovatnoću da se preko stranaka ostvaruje uticaj nosilaca finansijske moći u državnim organima.

Ako, dakle, Državna revizorska ustanova ne može da radi u uslovima koje je napravio Vojislav Koštunica, to onda izaziva osnovanu sumnju da je korupcija u Srbiji dostigla velike razmere. Korupcija se u protekle četiti godine mogla opipati, a međunarodne organizacije precizno su merile iz godine u godinu njen konstantan rast u Srbiji.

Tajnost i korupcija su dve veoma rđave osobine vlasti koju je u četiri godine praktikovao Vojislav Koštunica i na koje se u svom javnom obraćanju osvrću čelnici pet nezavisnih institucija „četvrte grane vlasti“. Takođe, u rđavu osobinu može se ubrojiti i ograničavanje rada i uništavanje nezavisnih institucija, koje su po zakonu i Ustavu imale obavezu da sprečavaju vlast u tim rđavim namerama.

Institucije koje Koštuničina Vlada nije onemogućavala u radu, stavljala je pod političku kontrolu, pa je tako rad Republičke radiodifuzne agencije (praćen stalnim skandalima) postao očigledan primer podjarmljivanja nezavisnih regulatornih tela.

Da li “narod zna”…

…da podjarmljivanje, devastacija i uništavanje institucija ne može da se sakrije, niti da se ne odrazi na druge oblasti države i društva.

Možda najžešća kritika Koštuničine vladavine stiže, ne od političkih oponenata, nego sa finansijskog tržišta. Glavni broker Sinteza Invest grupe, Nenad Gujaničić, izjavio je (12. marta, agencija Beta) da “rekordni pad vrednosti indeksa Belex15 odražava nepoverenje portfeljnih investitora u stabilnost sprskih institucija”.

A u te institucije ne spadaju samo predsednici države, Parlamenta i Vlade, nego i one koje se žale da ne mogu da rade u uslovima koje je stvorila Vlada. Evo još malo ocena koje pokazuju kakva je bila vlast Vojislava Koštunice: “Dominantna karakteristika sitnih ulagača je panika, a krupni portfeljni investitori obustavili su veće transakcije u očekivanju raspleta političke situacije” (Nenad Gujančić za Betu 12. mart 2008. godine).

Da li “narod zna”…

… da je Vojislav Koštunica na kraju premijerskog mandata priredio Srbiji još jednu tešku međunarodnu blamažu, koja može imati ozbiljne ekonomske posledice po državu i građane.

Istog tog dana (12. mart, agencija Beta) iz Londona je stigla vest da je Agencija za utvrđivanje kreditnog boniteta Strandard end Purs (Standard & Poor’s, S&P) preinačila perspektive Srbije. Dakle, do tog dana Srbija je imala stabilne perspektive, a posle tog dana Srbija ima negativne perspektive zbog povećanja političkog rizika. “Negativne perspektive odražavaju sve veći rizik da na izborima u maju Srbija dobije vladu koja neće biti opredeljena za članstvo u Evropskoj uniji”, saopštio je S&P.

Vandali su polupali institucije… Razbijene institucije vape za pomoću i plaše investitore… Investitori vide negativne perspektive Srbije…

“Narod zna”… 

 
Peščanik.net, 13.03.2008.