Investitorski urbanizam je koncept koji interese investitora, odnosno njihovu zaradu, stavlja u centar odlučivanja o pravcima urbanističkog planiranja i razvoja grada, uprkos i često protivno potrebama njegovih građana. Novi Beograd je zbog velike tražnje i cene stambenog i poslovnog prostora, zbog velikog broja još „neiskorišćenih“ parcela, zelenih površina i javnih i zajedničkih prostora, kao i specifične gradnje otvorenih blokova koja je ove slobodne prostore sačuvala, mesto na kome možda najbolje možemo videti kako izgleda investitorski urbanizam na delu.

Sveopšta betonizacija Novog Beograd i invazija nove komercijalne gradnje za posledicu ima enorman pritisak na postojeću infrastrukturu koja ne može da odgovori ni sadašnjim potrebama stanovnika ove opštine. Nove zgrade dolaze velikom brzinom i zauvek menjaju kvalitet života građana. Popunjavanje prostora ne samo da vodi novim opterećenjima za naše saobraćajnice, javni prevoz, vrtiće, škole ili domove zdravlja, već nam i zauvek oduzima mogućnost izgradnje nekih javnih sadržaja na njima u budućnosti. Velikom brzinom ostajemo bez poljana, igrališta, obala, šetališta, zelenila, javnih prostora, a umesto njih ne dobijamo ono što nam treba, već ono što će nam dodatno onemogućiti korišćenje javnih dobara ili nam ih nepovratno oduzeti.

Primer benzinske stanice u bloku 45 koja je čak peta u ulici Jurija Gagarina na manje od dva kilometara jasno govori kakva budućnost nas očekuje. U šezdesetim blokovima skoro potpuno je popunjen pojas oko Jurija Gagarina, nove poslovne zgrade niču na potezu oko Milutina Milankovića ili oko Airport cityja, u blokovima 70a ili 44 na udaru su velike zelene površine i generalno gde god je na mapi Novog Beograda i najmanje zelenila, postoji namera vlasti da to popuni. Ni zaštićene oblasti poput Savskog nasipa ili obala reka nisu sigurne. Na nasipu se toleriše preko 200 nelegalnih objekata koji ugrožavaju odbranu od poplava i vodoizvorišta. Nedavno je u Zemunu prodat deo obale sa mogućnošću izgradnje višespratnih objekata, a sve priobalno zemljište je misteriozno postalo građevinsko. Izgleda da su i obale i reke na prodaju.

Interes investitora za zaradu ne bi trebalo da bude ostvaren tako što će ugroziti potrebe građana. Vlast bi morala da bude ta koja u skladu sa zakonima čuva javni interes. Ali ona sve češće otvoreno staje na stranu investitora, omogućavajući im da grade često uprkos očiglednoj povredi procedura i zakona, što omogućava i dodatno iskorišćenje i popunjavanje fizičkog prostora, ali i ostvarivanje dodatnog profita za njima bliske osobe.

Sistemsko protivljenje ovakvim projektima i planovima ograničeno je na učešće u javnim raspravama koje su samo simuliranje učešća građana i ne ostavljaju prostora da se na namere vlasti utiče, a sprovođenje ove politike uprkos nezadovoljstvu građana vlasti pravdaju pobedom na izborima.

Građani su u najvećoj meri neobavešteni o planovima grada čak i za svoje najuže okruženje, a takođe i nesvesni šire slike i štetnosti ovakvog planiranja i razvoja grada za profit investitora. Vlastima veoma odgovara da građani ostanu neobavešteni i pasivni. Posledice, iako lako predvidive i logične, građani osete uglavnom kada je već kasno za reakciju i kada je gradnja već počela.

Lokalni otpori negde su uspeli da privremeno odvrate vlasti od uzurpiranja javnih prostora kao u blokovima 44 ili 70a, ali negde su bahati nasilnici na vlasti potpuno zanemarili protivljenje građana pa je tako ipak izgrađena benzinska stanica u bloku 45. Uprkos tome što nema upotrebnu dozvolu ta stanica počela je da radi. Slično je i u bloku 9a gde počinje gradnja na poljani, odnosno rušenje jednog od najstarijih objekata na Novom Beogradu, bivše upravne zgrade fabrike aviona Ikarus.

Ipak, brojni protesti koje su građani organizovali zbog specifičnih pitanja i problema koji su im istovareni u dvorište i pod prozore u prošlih godinu dana imali su ključnu ulogu u kakvom-takvom podizanju svesti i senzibilisanju javnosti za to da imamo pravo da odlučujemo u kakvom gradu želimo da živimo, a ne da nam se ovi procesi prikazuju kao jedino mogući i prirodni. Bitno je da razumemo da to nisu izolovani problemi pojedinih blokova i krajeva već da su svi delovi grada na udaru. Mi ne branimo samo pravo da se pitamo šta će se dešavati u našem dvorištu, već hoćemo da učestvujemo u svim pitanjima planiranja grada.

Zbog toga protesti i akcije koje su građani u poslednjih godinu dana organizovali bez obzira na to da li su se završili uspešno ili ne, od ključnog su značaja za ukazivanje na „investitorske“ trendove, podizanje svesti, informisanje građana, razvijanje solidarnosti i upozoravanje kakva nas budućnost čeka ako se ne organizujemo da je osujetimo.

Autor je član inicijative Ne da(vi)mo Beograd

Peščanik.net, 12.05.2018.