Novinarka Hanin Madžadla je nedavno za Haaretz napisala oštar tekst u kom kaže da se Amnesty Israel „ne nalazi na pravoj strani istorije“ jer izraelske operacije u Gazi ne definiše kao genocid. Izraelski ogranak organizacije Amnesty International čine, prema njenom mišljenju, „kukavice i konformisti“ koji se plaše da bi se bes javnosti mogao okrenuti protiv njih. Ali šta je tu čudno, jer „kako očekivati hrabro držanje od ogranka u kom rade ljudi koji su ili bivši vojnici ili imaju članove porodice u vojsci“.
Madžadla izgleda nema prijatelje ili članove porodice koji su bili vojnici, pa zato ima hrabrosti da sa sigurnošću izjavi da se u Gazi dešavaju ne samo stravični ratni zločini, kako upozorava i ponavlja Amnesty Israel, već i genocid.
Od rata u bivšoj Jugoslaviji u svakodnevni govor ušli su izrazi kao što su „etničko čišćenje“ ili „genocid“ koji privlače posebnu pažnju medija. I zaista, mnogo „etničkih grupa“ je nastalo u bivšoj Jugoslaviji, a tako se i mnogo „malih genocida“ tamo dogodilo. Skoro u isto vreme, u Ruandi se dogodio genocid koji je u nekim aspektima podsećao na ubijanje Jermena u Prvom svetskom ratu i masakr Jevreja i Roma u Drugom svetskom ratu. Huti su ubili svakog Tutsija koji im je pao u ruke; skoro milion ljudi je pobijeno u relativno kratkom vremenskom periodu.
Međutim, trebalo je čekati na rat u Gazi kako bi termin genocid postao popularan i raširen u svetu, što ranije u kolonijalnim ratovima 20. veka nije bio slučaj. U Alžirskom ratu, na primer, tokom 50-ih godina, Francuzi su ubili preko pola miliona Arapa i Berbera (palili su čitava sela sa stanovništvom, a takođe su javno odrubljivali glave zarobljenih pripadnika FLN-a). Ne samo što ta dela niko nije nazvao genocidom, nego ni danas istoričari ne definišu ovaj strašni i dugotrajni rat kao „genocid“. U Vijetnamskom ratu tokom 60-ih američka vojska je ubila blizu milion Vijetnamaca, većinom pobunjenih seljaka. Ni tada, a ni sada istraživači i ljudi iz medija ne određuju ovaj rat kao genocid. Ali u Gazi se s druge strane dešava „genocid“.
Istina je da je upravo Izrael taj koji je započeo neosnovanu i van konteksta upotrebu ovakvih termina. Tako 7. oktobar nije bio samo strašni masakr izvršen od strane islamista u Izraelu, već tipični „antijevrejski pogrom“, definitivni „čin Šoe“ i tako dalje. Izrael je po običaju odmah video sebe kao onog kog večno progone kroz istoriju, a Palestinci su nasuprot tome iznova bili predstavljeni kao novi nacisti.
Prema logici Amnesty Internationala izgleda da Izrael ima nameru da uništi palestinski narod i to je započeo da ostvaruje u Gazi. Trebalo bi se podsetiti da između gradova Ako i Rafijaha i Jafe i Jeriha danas živi oko 7 miliona Izraelaca jevrejskog porekla i otprilike 7 miliona Palestinaca arapskog porekla. Nema sumnje da je san ne malog broja cionističkih vođa oduvek bio da izvrše transfer što više starih stanovnika zemlje i da ih sklone sa teritorije izraelske države. Nakba iz 1948. godine je bila samo prva faza ovog dugotrajnog i nekontrolisanog istorijskog procesa. Međutim, koliko ja znam nije bio niti danas postoji plan istrebljenja.
U Gazi se vodi jeziv i surov rat opresije. Skoro svakog dana se čine strašni ratni zločini. Broj civila, koji uključuje stare ljude, žene i decu koji su ubijeni u njemu, jeste neopravdan i nepodnošljiv. Ovaj rat u koji je umešana osveta i dubok opšti prezir prema Arapima i svemu što je arapsko, kao i odbijanje da se postigne neka vrsta poštenog istorijskog kompromisa sa njima, može odneti još više žrtava. Onima koji odbijaju da gledaju snimke na Al Jazeeri koji stižu iz Gaze i mogu se videti na YouTube kanalu, preporučujem da za početak pogledaju kritičke filmove o Vijetnamu, kao što su „Apokalipsa sada“ i „Vod“, kako bi stekli neku ideju o oblicima nepoštovanja ljudskih života i odsustvu humanosti u odnosu izraelske vojske prema stanovnicima severnog Pojasa Gaze.
Haaretz, 15.12.2024.
Prevela sa hebrejskog Alma Ferhat
Peščanik.net, 25.12.2024.
Srodni link: Gideon Levy – Ako izgleda kao genocid…
IZRAEL / PALESTINA