Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Vesti kažu da su se ruski tenkovi zaglavili u ukrajinskom blatu. Sporo napreduju, ako napreduju uopšte. I još kažu da ruski vojnici nemaju dovoljno hrane, pa moraju da kradu iz lokalnih samoposluga na severu i jugu Ukrajine ili da upadaju u kuće i mole Ukrajince za parče hleba. Druga vest kaže da je Putin od Sija tražio rakete, oklopna vozila i… hranu za ruske vojnike. To zvuči kao da je pozvonio susedu na vrata da pita za kašiku šećera ili kafe. Na tragu takvih vesti, jedan poznati politikolog već spekuliše kako će izgledati svet posle Putinovog poraza u Ukrajini i ko će sve još pasti zajedno s Putinom, od Brazila do Mađarske. Liberalna demokratija vratiće se u punoj snazi širom planete, predviđa taj politikolog.

U Sjedinjenim Državama u toku je pak jedan drugačiji, predizborni rat. U kampanji, notorni Trump predlaže – namalati kinesku zastavu na američke borbene avione, onda bombardovati Ruse dok se ne useru (tako je rekao), pa sa strane mirno gledati kada Rusi krenu na Kineze da se osvete. Procena je da će Trump verovatno ponovo biti kandidat republikanaca na sledećim izborima za predsednika SAD i da ima realne izglede da na njima pobedi. Možemo samo da se pitamo kako bi svet danas izgledao da je na čelu Sjedinjenih Država ostao Trump – verovatno najstrasniji obožavalac Putina izvan granica Rusije (i Srbije). Zapravo, ako se to zapitamo, na korak smo od pomisli da se globalna scena za napad Rusije na Ukrajinu godinama pažljivo spremala.

Aktuelni predsednik SAD Biden kaže da je Putin računao na podeljenu Ameriku, podeljenu Evropsku uniju i podeljeni NATO, i ništa od toga nije dobio. Ako je Trump zaista bio Putinov pion, ako su to isto bili neki desničari i fašisti širom EU i Evrope uopšte, onda plan za napad na Ukrajinu počinje da se pokazuje u svoj svojoj impozantnoj veličini. Ali, kako iko sposoban da osmisli takav master plan (za slabljenje Zapada iznutra) i delimično ga čak i realizuje, može da previdi koliko ima raketa i hrane jednom kada odluči da krene u rat? Klatno u vestima o ratu u Ukrajini osciluje između te dve krajnosti – s jedne strane je totalno bezumlje, a s druge: vera u racionalne i inteligentne aktere koji znaju šta rade, samo što mi, osrednje pametni, to ne možemo da razumemo.

Pomisliti da ljudi u Ukrajini ginu i da se gradovi ruše zbog jedne budale na vlasti – strašno je. I ne samo strašno, ponižavajuće je čak i za same žrtve. Više smisla ima ako zamislimo Putina kao opakog demona, nego kao ostarelog senilnog diktatora, zar ne? Ali, šta ako je zaista tačno da on sad od Sija traži rakete, oklopna vozila i… da, hranu? Šta nam to govori o njegovom napadu na Ukrajinu? Toliki svet izginuo, gradovi srušeni… a njemu zafalile rakete i hrana, prevario se u računu, pogrešio. Da li će mu Si to dati, ostaje da se vidi.

Dok čekamo da vidimo, i kod nas će proći izbori. Od osam kandidata za predsednika, najmanje njih sedmoro se, uključujući i Vučića, manje-više slaže u pogledu na rat u Ukrajini: treba ostati neutralan; ako se baš mora, osuditi napad na Ukrajinu; ali nikako, ali baš nikako ne uvoditi sankcije Rusiji. To ide tako daleko, da se sada želi pokazati kako Vučić nikako ne sme ponovo biti predsednik Srbije, jer ako pobedi na izborima – on će uvesti sankcije Rusiji. Već je to obećao mrskom Zapadu, samo čeka da prođu izbori. Dotle dobacuje opozicija, pritiska Vučića da bude dosledan u svojoj proruskoj ludosti. Naravno, čitalac će sad reći – pa nije valjda da je rat u Ukrajini i stav prema njemu jedino važan za izbor predsednika u Srbiji? Istina, nije jedino važan. Ali, nije stvar u tome.

Ako se svet ponovo cepa, i ako će na jednoj strani biti demokratske zemlje, a na drugoj ostati zemlje poput Rusije i Kine (bilo bi idealno da se Kina skloni odatle, ali na to se ne može pouzdano računati), onda se stav prema ratu u Ukrajini preobražava u viziju o samoj Srbiji – treba li Srbija da bude demokratska ili ne? Ako idete u kampanju protiv kandidata vlasti koga optužujete da je ako ne baš diktator, onda sasvim sigurno autoritarni populista, te da kao takav krši ustav i zakone i razara demokratske ustanove, a istovremeno šaljete poruku da biste i vi kao Vučić Srbiju da svrstate u antidemokratski ili – kako se to još kaže – revizionistički blok, onda je vaša poruka u kampanji u najmanju ruku kontradiktorna i zbunjuje birače.

Moglo bi se reći na to – birači u Srbiji dominantno su proruski raspoloženi: nema previše smisla u kampanji gurati im prst u oko. Neka bude da je tako. Ali, kandidat za predsednika uopšte ne mora da govori o tome šta bi uradio u vezi s ratom u Ukrajini. Spoljnu politiku vodi vlada i račun za nju polaže parlamentu. Zaista demokratski kandidat za predsednika na pitanje o Ukrajini odgovara – nebitno je šta ja lično o tome mislim, videćemo kakvi će biti rezultati izbora i kako će izgledati parlament i vlada. Vlada i parlament će odlučivati o tome. Tačka. Samo što nije tačka. Jer, lako je pogoditi šta će biti stav vlade i parlamenta s obzirom na dominantno raspoloženje u Srbiji. Ali, barem bi predsednički kandidat o tome mogao da ćuti i tako pokaže da je barem za toliko drugačiji od kandidata vlasti.

Peščanik.net, 15.03.2022.

UKRAJINA

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)