Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Predsednik države je u svom redovnom obraćanju TV gledalištu rekao da ima dva koncepta za buduću vladu. Jedan – da to bude koaliciona vlada koja će da odradi svoj puni mandat i drugi – da bude koncentraciona, oročena na godinu i po dana posle čega idu vanredni parlamentarni izbori. Nažalost, nije pomenuo treću mogućnost: da to bude koncentrisana vlada, vlada koja bi se koncentrisala na dobrobit društva umesto na lično i partijsko bogaćenje.

Ako ostavimo po strani, a nikako ne bismo smeli, činjenicu da pravljenje koncepta vlade nipošto nije posao predsednika države već posao mandatara i premijera, kao i činjenicu da se koncept predlaže republičkim poslanicima, a ne TV gledaocima, postavlja se treće važno pitanje: zašto vlast koja nam osam godina bestidno demonstrira kako je prigrabila apsolutnu vlast – sada najednom ima potrebu da tu svoju vlast galantno podeli sa skupštinskom manjinom, bilo sa samo jednom od dve partije kao u slučaju koalicione vlade ili sa obe i svim manjinskim strankama pride kao u slučaju koncentracione vlade?

Zašto bi apsolutna vlast poželela da sebe razvlašćuje? Pa to je kao kad bi se odrekla jednih tabloidnih novina i jedne tabloidne televizije i dala ih na korišćenje i zloupotrebu nekoj drugoj partiji, zar ne?

Dobro, vlast nikada nije krila svoju želju da svi, baš svi i apsolutno svi budu uz vlast, ali da baš svi budu i u vlasti to je ipak kuriozitet. Još se ni mi ni svet nismo privikli na parlament bez opozicije a već treba da prihvatimo i su se svi u parlamentu formalno učipili u vladu.

Čemu čak i koalicioni partner u vladi? Vladajuća stranka, čija je predizborna lista već sama po sebi bila koalicija raznih strančica i pokreta skupljanih s ko’ca i konopca i sleva i sdesna (dobro, ko bajagi sleva) svakako ima komotnu većinu u skupštini. A iz iskustva znamo da je ta skupštinska većina nepromenjiva kategorija (pa, svima je jasno, a ponajpre samim poslanicima, da neće biti preletača).

Osim toga, zar ne bi bilo marketinški opravdano da u skupštini sede i poslanici koje bi vlast mogla da domaćim i stranim medijima predstavlja kao opoziciju? I što bi ih više bilo, možda i cela stotina preostalih poslanika, to bi se lakše predstavilo da situacija u Srbiji nije ista kao u Belorusiji (što je možda i šteta jer je sada tamo masovna pobuna protiv uzurpatora vlasti).

Pa zašto onda zaboga koncentraciona vlada? Zbog korone, kako je rekao predsednik države (šta, socijalisti i spasovci će da leče i zidaju bolnice?) i zbog Kosova. Ali, to „rešavanje situacije sa Kosovom“ je toliko već puta najavljivao, kao uostalom i bolji život ili „vozom do Novog Sada za pola sata“ pa ipak nije bilo koncentracionih vlada.

Da li nam onda ona sada treba zbog buduće podele odgovornosti i promene Ustava ili prosto i prostački samo da bi se kroz godinu i po zajedno sa predsedničkim izborima održali i parlamentarni?

Peščanik.net, 17.08.2020.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)