Corax, Danas, 28.12.2016.

Corax, Danas, 28.12.2016.

„Među tolikim konjima pronaći trojanskog, to će biti dosta komplikovano“ – oglasio se jedan (potencijalni) konj, a u vezi sa predstojećim izborima za predsednika republike. (Potencijalni) konj je Nenad Čanak, budući da se u vrhu partije na čijem je čelu ozbiljno razgovara i o njegovoj kandidaturi. Porediti kandidate sa konjima i nije tako neobično, pa čak možda ni uvredljivo, pošto se i sami izbori često vide kao trka, dok se za kandidate kaže da trče u toj predsedničkoj trci. Pa ipak, Čankova izjava jeste uvredljiva, ako ne toliko za same potencijalne kandidate, onda svakako za adresate njegove izjave, čiju pamet on otvoreno potcenjuje. Naime, nije nimalo teško – iako baš to tvrdi Čanak – izdvojiti „trojanskog konja“ među ostalim kandidatima u ovoj izbornoj utakmici. A predsednik Lige socijaldemokrata se odlukom predsedništva svoje stranke i najnovijim izjavama upravo kandiduje za jednog takvog konja.

O tome smo ovde već govorili, pa ćemo samo kratko ponoviti (pored ostalog i zato što će nam se sve češće predstavljati tobožnja istraživanja javnog mnjenja sa rezultatima koji zavode na krivi trag). Pogled na rezultate predsedničkih izbora od 2000. naovamo, pokazuje da se takozvano biračko telo u Srbiji deli na pola između starog režima i demokratskih snaga. I jedni i drugi mogu da računaju na oko maksimalnih 2.400.000 glasova, ako na izbore izađe najveći broj njihovih pristalica. U tom smislu je ilustrativan rezultat drugog kruga predsedničkih izbora iz 2008, kada je kandidat demokratskih snaga dobio nešto preko 2,3 miliona glasova. Prelasci glasača s jedne na drugu stranu praktično su zanemarljivi, a pobeđuje onaj blok čije pristalice u manjem broju ostanu kod kuće na dan izbora. Ljudi u Srbiji su dakle jasno opredeljeni, ima dovoljno indicija za pretpostavku da je više demokratski nastrojenih birača, a pokazuje se da je od opredeljenja važnija motivacija da se glasa.

Posle 2012, zahvaljujući očajnom radu samih vlasti, a posebno prvog čoveka države, prvi put je stvorena referendumska predizborna klima (veoma nalik na onu iz 2000), gde se izborno pitanje pokazuje kao pitanje – da li ste za ili protiv tekućeg režima? U takvoj atmosferi, za prvi krug je ključno da ne dođe do rasipanja glasova između više kandidata jedne od dve glavne opcije na koje se deli Srbija – starog režima iz devedesetih i demokratskih snaga. Pošto se biračko telo deli na pola, ako svaka strana izađe sa po dva kandidata u prvom krugu, onda u drugi krug nužno ide po jedan kandidat sa svake strane. Stoga tekući (obnovljeni stari) režim priželjkuje pobedu u prvom krugu i po svaku cenu želi da izbegne drugi krug. Međutim, čak ni predsednik vlade kao kandidat za predsednika ne može dobiti izbore u prvom krugu ako nisu ispunjena dva uslova: 1) da bude jedini kandidat starog režima (uključujući tu dakle i SRS); 2) da kod kuće ostane jedan broj pristalica demokratskih snaga. Kako sada stvari stoje, nijedan od ovih uslova neće biti ispunjen, pored ostalog i zato što je verovatno da će kandidat Saša Janković na izbore izvesti onaj deo demokratskih snaga koji se od 2012. nadalje povukao iz izborne utakmice.

Tekući režim, međutim, ima i rezervnu opciju: da se u drugi krug plasiruju dva kandidata starog režima i tako se osigura sigurna pobeda predstavnika sadašnjih vlasti. Da bi se to dogodilo, glasovi opozicije moraju se deliti na više od dva kandidata. Zato je svaki „treći“ navodno opozicioni kandidat, pored Saše Jankovića i Vuka Jerimića upravo – trojanski izborni konj starog režima. Sve što u ovom trenutku govori i radi Nenad Čanak, kandiduje ga za tu konjsku ulogu. I to nije nimalo komplikovano pokazati.

Peščanik.net, 02.02.2017.

IZBORI I PROTESTI 2017.

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)