
Kada je umro najsiromašniji predsednik na svetu, kako su zvali Muhiku, najsiromašniji predsednik Srbije, kako sam sebe naziva, nije nasledio to zvanje, nasuprot običaju da se, na primer, kad najstariji stanovnik planete Zemlje premine, njegova titula prenese prvom sledećem u nizu.
Nije se oglasio ni kad je umro najskromniji papa u novijoj istoriji – Francisko, kako ga je zvao Toma Nikolić jer mu je „Franja“ suviše vuklo na Tuđmana – ali je to već bilo očekivano jer em je bio katolik, dakle ustaša po ovdašnjem uverenju, em predsednik Srbije radije predvodi sektu.
No, ako i nije odmah prigrlio titule najsiromašnijeg i najskromnijeg, mada se rado tako predstavlja – zvanje najmaleroznijeg mu ne gine.
Toliko je malerozan da bi mu i savetnici preporučili neku vradžbinu, možda neku pesnu protiv maleri, ali, što bi rekao Bajaga, taa se pravi od zlatna vistina, taa se pee so čist obraz, tako da ništa. Ali bi makar astrolozi mogli da mu savetuju: sedi di si jer ni za di si nisi, samo da prekine ovaj skandalozni niz koji se više ne da gledati.
Dobro, znamo da sa američkim predsednicima nikada nije imao sreće, kako koga tipuje i donira taj izgubi na izborima. Hilari, Donald, Kamala, sreća da je Barak Obama bio ranije izabran inače bi i njemu pokvario izglede. Znamo i da je u vreme njegovog mandata dreždao sam samcijat ispred Bele kuće i glumio zvaničnu konferenciju za medije, ali je ovaj privatni odlazak i još brži povratak posle neuspelog pokušaja da bane na Trampovu stranačku žurku ipak blam za sve pare. Državne, a naše pare. A sad još i ova bruka sa Generalštabom, nije predat nezakonito Trampovom zetu, jeste nezakonito, čovek priznao. Ludo, burazere, ludo.
I kao da mu nije bilo dosta ni to što je proteste proglašavao propalim i obećavao da će ih uništiti u celom svetu (dok se svet sve više oduševljava) nego je morao da srlja i u Niš sa sve pričom kako će napraviti trodnevni skup (trajao dva sata) i posejati Ćacilende (čuj mene, Nacilende) po celoj Srbiji (šatori nikom ponikoše).
Ali stvarni fijasko je bio kada je eksplicitno pujdao svoju pastvu na Nišlije okupljene na obližnjem trgu, a niko to nije shvatio kao naređenje. Više su ga poslušali kad je tražio da aplaudiraju ako misle da esenesovci na rade dobro svoj posao (kad si nesretan lupi dlan o dlan, ua!) nego što su bili orni za obračun sa domaćim neprijateljima. Tek šačica bilmeza je krenula ka susednom skupu, a i oni kao da su jedva dočekali da ih žandarmerija zaustavi, pa su tako nevoljno stajali u tišini da bi ubrzo otišli za svojim batinaškim poslom, takoreći trbuhom za kruhom.
Pa ako to nije debakl, ne znam šta je. Dovezeš hiljade njih, prirediš im koncert Ace Lukasa, napraviš im pljeskavice (ej, čuvene niške), a oni kukavice veće nego ti. Izrezile te jer ih stra’ da ne izedu ćuteci. E, jaki su mi to esesovci, pardon, gutam slova, esenesovci. Sutra da im se organizuje kolektivno gledanje Kabarea i svi da nauče onu pesmu „Tomorrow belongs to me“, u prevodu: buducnostsrbijeav! Ukoliko pre toga čak i oni ne shvate da AV više nije budućnost Srbije. Jer svi drugi su shvatili.
Peščanik.net, 19.05.2025.
NADSTREŠNICA- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Nadežda Milenković (see all)
- Mačka u džaku, rogovi u vreći - 27/04/2026
- Odurno i otužno - 20/04/2026
- Nije papa nego pa-pa - 13/04/2026





