Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Anegdota glasi otprilike ovako. Došao veterinar kod lekara, a ovaj ga pita: šta vas boli?

E, lako je tako – odgovori veterinar.

U Kragujevcu postoji dom za stare i blago ometene u razvoju. Zove se, zamislite, Male pčelice. Ali, babe i dede, zatočene u tom mučilištu, bez redovnog kupanja, pranja i nege, dobili su šugu. To je bolest rata, bede, zaostalosti i krajnje nebrige. Oni koji su imali šugu (scabies), kažu da je svrab nepodnošljiv, ali se mora podneti.

Šuga se leči lekovima za ljude, kako se njihova koža ne bi pretvorila u nepodnošljive osipe i plikove. Takvih melema ima dovoljno i terapija ne traje preterano dugo.

Ako neko želi da sakrije šugu kao masovnu epidemiju u domu koji je stalni pansion za 900 ljudi, on svojim poštovanim štićenicima jednostavno ušprica lek za rogatu i drugu stoku. Anegdota navedena na početku teksta, može se iščitavati i u svojoj inverziji. Direktor doma o kome je reč, dr Vladica Stanojević je naravno kadar SNS-a. Kako bi inače bio direktor? Svoje krdo koje se češe morao je nekako da smiri. I to je uradio kao veterinar, mada je po predanju lekar. Marva ne ume da govori, on mora da zna šta je boli, šta joj fali. Za njega, u Malim pčelicama žive beslovesna bića koja nemaju svoju volju, a užasno ga je nervirao masovni svrab i drapanje nesrećnih žitelja mučilišta. Baš ga briga, zašto ne bi pokušao da bude ludi naučnik?

Jesmo li užasnuti pred mengeleovskim eksperimentom naprednjačkog marvenjaka Stanojevića? Naravno da nismo, ništa manje se od takvih i ne očekuje. Ljudi obuzeti šugom su postali iznenadni problem koji mora da bude zataškan. Ko bi se nadao da u takvom smradu i neoperu može da preživi šugarac, sitno i gadno živinče koje kopa tunele po ljudskom telu. Direktor Stanojević je imao svoj san. Da postane gradonačelnik Kragujevca. Kad je mogao Tomin sin zašto ne bi i on? Bio je otrovni trut u Malim pčelicama, zašto ne bi gazdovao centrom Šumadije?

Stari i blago ili ozbiljno oštećeni ljudi ionako odlaze. Od godina, bolesti samoće, nebrige, bahatosti i tuge. Nije to prvi dom koji su naprednjaci počistili. Stare i bolesne male pčelice nisu ničije. Od šuge se ne umire, osim ako se neko ne ubije zbog muke. Ne znamo kako su ti suvišni ljudi podnosili goveđe lekove (medimectin), ima li žrtava, imaju li preživeli oštećenja i koliko su teška? To će navodno utvrditi istraga, ako je bude.

Direktor Stanojević ima samo crne mrlje u svom rodoslovu. To je već naprednjački stereotip: prljavi, razmetljivi, odani. Samo da ga nisu uhvatili u poduhvatu sa šugom. Ali, to za njega nije bio samo novi model lečenja, nego i posao. On je izgleda dobijao zamašne sume od firmi koje je „progurao“ u postupcima javne nabavke lekova za životinje. Zašto i ne bi? Iz naprednjačke vizije čovek je ovca ili nešto još krotkije. Božije živinče bez svoje volje.

Pre dva dana šumadijski Mengele je priveden i određeno mu je zadržavanje. Biće savršeni maneken za legendu o nepristrasnosti režima: vidite, hapsimo i svoje, niko nije iznad zakona. Niko nije jači od države.

Verovatno će se tako pohvaliti časni ministar Nebojša Stefanović u aferi sa fuzijom veterinarsko-medicinske prakse.

Šta se može očekivati? Pre svega skoro puštanje Stanojevića da se brani sa slobode. Ili nežni kućni pritvor, bez nanogice. Njegova ispovest tabloidima: ništa nije tačno, sve su mi podmetnuli ubačeni ljudi iz opozicije. To nije napad na mene, nego na Vučića. Dođite u Male pčelice, tamo sam napravio raj. Evo, imam i slike, pogledajte, štićenici igraju šah i domine. Nije bilo šuge, to je laž istražnog sudije, koji je Đilasov čovek. Bio je samo jedan slučaj alergije, kakva šuga, hajte molim vas! Prljava je optužba da sam štićenicima davao medimectin. Bili su to vitaminski kokteli za jačanje imuniteta. Lično sam pravio te koktele i sprečio unošenje kovida u dom. Male pčelice su moje životno delo, na lažima o tome opozicija pokušava da sruši vlast, ali neće uspeti. Nastaviću da radim za Vučića i Srbiju i njen napredak. Mene napadaju izdajnici i plaćenici stranih službi, dokazaću da sam nevin.

To je taj naučeni postupak pretvaranja zlikovca u heroja, proces evolucije koji nas vodi izumiranju. Opit koji se može opravdati pa i ponoviti u smrtonosnom koruptivnom poduhvatu.

Ali, šta ako ovaj užasni eksperiment u Kragujevcu i nije sasvim slučajan? U žurbi da Srbija bude prvi pobednik nad koronom, ne znamo šta nas sve čeka. Možda budemo i prvi posle kineskih belih miševa koji će cijukati uz neispitano cepivo. Stočni lekovi za domaću zamorčad već su u prometu, male pčelice poludele ptice i krave lete prema nebu.

Peščanik.net, 17.08.2020.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)