Fotografije čitalaca, Vladimir Nedeljković

Fotografije čitalaca, Vladimir Nedeljković

U Izveštaju UNHCR-a o izbegličkoj krizi u Sredozemlju, može se pročitati da je u prvih 6 meseci 2015. u Evropu morskim putem ušlo 137.000 ljudi, skoro duplo više nego u istom periodu prošle godine. Broj migranata koji su preko mora pristigli u Grčku se po prvi put izjednačio sa brojem onih koji dolaze u Italiju. Većina njih, po oceni UNHCR-a, nisu tzv. ekonomski migranti, već izbeglice koje beže od rata, progona ili zlostavljanja. Jedna trećina su Sirijci, za koje se sa skoro apsolutnom sigurnošću može pretpostaviti da ispunjavaju kriterijume za dobijanje azila. Druga i treća grupa po brojnosti su Avganistanci i Eritrejci, koji takođe najčešće ispunjavaju uslove za dobijanje izbegličkog statusa.

U aprilu ove godine, utopilo se 1.308 ljudi u poređenju sa 42 u aprilu prošle godine. Hiljadu ljudi dnevno ulazi u Makedoniju, dok je pre samo nekoliko nedelja taj broj bio oko 200. UNHCR dalje navodi da Makedonija i Srbija zajedno imaju kapacitet za smeštaj manje od 3.000 tražilaca azila, dok je samo u prvoj polovini juna u Makedoniju ušlo 19.000 migranata.

Najpoželjnije zemlje odredišta su Nemačka i Švedska, u kojoj je u 2014. zahtev za dobijanje azila podnelo 43% svih migranata u Evropi. Na putu ka ovim zemljama migranti su izloženi visokom riziku od zlostavljanja od strane krijumčara i kriminalnih grupa. Ova situacija je, kako naglašava UNHCR, verovatno nova normalnost i evropskim zemljama se preporučuje da preduzmu odgovarajuće mere kako bi se sa njom nosile.

Srpske vlasti, isprepadane najavom izgradnje zida na granici sa Mađarskom, deluju unezvereno. Ministar policije tvrdi: Ideja je da se zaštiti srpsko-makedonska granica od ilegalnih prelazaka, ali da ne sprečavamo one koji imaju pravo na azil da ga zatraže. Problem su dakle oni koji nemaju osnov da zatraže azil, a ilegalno prelaze granicu, i dalje pojašnjava: Svako ko ima pravo na azil može regularno da pređe granicu na graničnim prelazima i njima se kretanje ne može sprečiti. Oni će i dalje moći preko graničnih prelaza Srbije da pređu u druge zemlje i zatraže azil. Ministar odbrane ističe da će migranti u Preševu zahvaljući novom objektu moći na svom putu ka državama Evropske uniji da se odmore, dobiju medicinsku pomoć.

Šta zapravo želi vlada Srbije – da olakša migrantima put u zemlje odredišta ili da ih spreči u tome? Problem sa prvom mogućnošću je što se to verovatno ne bi svidelo državama EU, a posebno Mađarskoj koja upravo zato i podiže zid. Problem sa drugom, to jest sprečavanjem migranata koji navodno nemaju pravo na azil da uđu u Srbiju, je u tome što se utvrđivanje ko ima a ko nema pravo na azil ne obavlja u šumi pored graničnog kamena, već u posebnom postupku regulisanom Zakonom o azilu.

Ministar policije meša dve različite stvari: zaštitu granica i pravo na azil. Granicu štiti policija radi sprečavanja, kako ministar kaže, ilegalnih prelazaka. S druge strane, migranti koji ilegalno pređu granicu Srbije ili budu uhapšeni u pokušaju da to učine, ne mogu zbog toga biti prekršajno kažnjeni, lišeni slobode ili sprečeni da uđu u Srbiju, ukoliko izjave nameru da traže azil.1 Oni se, uz odgovarajuću potvrdu, upućuju u centar za azil kako bi se u propisanom postupku utvrdilo da li ispunjavaju uslove za priznavanje izbegličkog statusa.

Predsednik vlade je u izjavi prilikom posete Mađarskoj, pored očekivanog trućanja o najvećoj seobi naroda u ovom veku, razrešio ovu dilemu isticanjem da su zajedničke patrole srpske i mađarske policije na granici sa Makedonijom sprečile 615 osoba da uđu na teritoriju Srbije.

Predsednik vlade nije naveo koliko migranata je pušteno u zemlju, a nije se obazirao ni na “sitnice”, kao što su kriterijumi na osnovu kojih je u toku samo jednog dana sprečen ulazak 615 osoba. Da li je granična policija razdvajala migrante po državi porekla (prihvatala Sirijce a odbijala, recimo, Senegalce?), boji kože, obliku lobanje ili je odokativno ocenjivala ko im se dopada a ko ne? Možda je njihova ispomoć iz Mađarske, pored termovizijskih kamera, senzora i specijalnih vozila, dovela i par mađarskih vižli dresiranih da namirišu “lažne azilante”?

Izvesno je da je među 615 osoba sprečenih da uđu tokom jednog dana, od otprilike 1.000 ljudi (koji po oceni UNHCR većinom jesu izbeglice), koliko verovatno dnevno pokuša da pređe srpsko-makedonsku granicu, veliki broj onih koji imaju pravo na azil.

Direktor centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila predlaže da Srbija svim migrantima dodeli tzv. privremenu zaštitu.2 Iako je ova ideja u principu dobra, teško je ostvariva. Kao prvo, imajući u vidu da dodeljivanje privremene zaštite podrazumeva registraciju, uzimanje otisaka prstiju i donošenje pojedinačnih odluka, može se pretpostaviti da migranti koji nastoje da što brže prođu kroz Srbiju za to neće biti zainteresovani. Drugo, ovo bi zahtevalo značajne novčane izdatke, jer ljudi koji dobiju privremenu zaštitu imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, smeštaj itd.

Iz navedenog se mogu izvući sledeći zaključci. Prvo, izvesno je da će ljudi nastaviti da dolaze iz pravca Grčke, uprkos “bratskoj” pomoći mađarske, nemačke i austrijske policije u ljudstvu, a možda i vižlama. Drugo, vlada Srbije je prekršila Ustav, Zakon o azilu i međunarodne obaveze dopuštajući graničnoj policiji da arbitrerno odlučuje ko ima pravo na azil a ko ne, i dovodeći izbeglice u opasnost da budu vraćeni u države u kojima im prete progon ili smrt. Treće, malo je verovatno da će srpska vlada uspeti da umoli mađarsku da odustane od izgradnje zida, jer odluka o izgradnji zida i nije toliko iracionalna koliko se na prvi pogled čini.

Naime, zid će, po svemu sudeći, migrante preusmeriti na Rumuniju i Hrvatsku, a oni će zatim opet ući u Mađarsku. Iako mađarska vlada ne isključuje izgradnju sličnih barijera gde god je to potrebno, verovatnije je da će ona migrante iz Rumunije ili Hrvatske, u skladu sa pravilima o azilu u EU (tzv. Dablinska regulativa) automatski vraćati u te zemlje kao prve zemlje EU u koje je tražilac azila stupio, ili im dozvoliti da otputuju u zemlju odredišta, koja će ih potom vraćati u Rumuniju ili Hrvatsku.

Šta, dakle, činiti? Najpametnije bi bilo prestati sa ubeđivanjem mađarske vlade da odustane od izgradnje žičane ograde; ona više govori o Orbanu nego o Srbiji. Takođe, neophodno je prestati sa praksom vraćanja onih koji po mišljenju granične policije nemaju pravo na azil i omogućiti svima prvu pomoć, zaštitu od iskorišćavanja i pristup postupku azila u Srbiji. Treba izgraditi skroman ali funkcionalan sistem azilne zaštite u Srbiji što, između ostalog, zahteva promenu Zakona o azilu, jačanje prihvatnih kapaciteta, formiranje novog prvostepenog tela i integraciju onih kojima je odobren azil. Konačno, treba insistirati na regionalnom, to jest evropskom odgovoru na problem migracija u Evropi, koji će verovatno podrazumevati neki oblik kvota za raspodelu tražilaca azila.

Peščanik.net, 02.07.2015.

IZBEGLICE, MIGRANTI

________________

  1. Zakon o azilu RS u članu 8 predviđa načelo nekažnjavanja za nezakonit ulazak ili boravak.
  2. Privremena zaštita se prema članu 36 st 1 Zakona o azilu RS može dodeliti “U slučaju masovnog dolaska lica iz države u kojoj se njihov život, bezbednost ili sloboda ugrožava nasiljem opštih razmera, spoljnom agresijom, unutrašnjim oružanim sukobima, masovnim kršenjem ljudskih prava ili drugim okolnostima koje ozbiljno narušavaju javni poredak, kad zbog masovnog dolaska ne postoji mogućnost da se sprovede individualna procedura za dobijanje prava na azil”.