„Srbi mrze Hrvate, Hrvati mrze Srbe, ali Srbi preziru Albance“
Kako je vreme prolazilo ovaj uvid se potvrdio ne samo kao najtačniji opis odnosa Srba prema Albancima, već i kao ključ za rešenje tzv. kosovskog pitanja.
Kako je vreme prolazilo ovaj uvid se potvrdio ne samo kao najtačniji opis odnosa Srba prema Albancima, već i kao ključ za rešenje tzv. kosovskog pitanja.
The extradition of a Turkish citizen of Kurdish origin, Cevdet Ayaz, caused an avalanche of comments and reactions from the public. This controversial case can be seen in two ways…
Srbija je protivpravno izručila Cevdet Ayaza Turskoj, svesno ga izloživši riziku od zlostavljanja i čak smrti, ignorišući pritom svoje međunarodne obaveze i privremenu meru Komiteta protiv torture UN-a.
Since the UN Special Rapporteur’s for torture findings for Kosovo and Serbia are almost identical, it turns out that Belgrade and Pristina have much more in common than they are willing to admit.
Izvestilac UN-a za pitanja torture izneo je gotovo identične nalaze posle poseta Srbiji i Kosovu. Ispostavlja se da Beograd i Priština imaju mnogo više zajedničkih osobina nego što su spremni da priznaju.
Torture methods used in Serbian institutions resemble interrogation techniques used by the CIA in the American prison Guantanamo, whose closing the prime minister is supposedly enabling.
Metodi nanošenja bola koji se koriste u srpskim ustanovama neodoljivo podsećaju upravo na tehnike ispitivanja koje su pripadnici CIA koristili u američkom zatvoru Gvantanamo.
Šta činiti sa hiljadama prozeblih, iscrpljenih i napaćenih ljudi zaglavljenih u blatu između dve države? Koje mere, pored zatvaranja granica, treba preduzeti kako bi se rešila izbeglička kriza?
Kako će mrzovoljne državice opsednute sobom i međusobnim razmiricama uspeti da se dogovore o raspodeli i smeštaju 50.000 ljudi?
Bez tog prezrenog i skoro pa kužnog 5. oktobra, danas bismo u najboljem slučaju bili nešto između Severne Koreje i Belorusije, a u najgorem nešto između Iraka i Avganistana.
Svi su naprasno zaboravili proteste u Obrenovcu, Bogovađi, Banji Koviljači podsticane od strane političara, u kojima meštani poručuju da ne žele strance, jer će im napadati žene i ćerke.
Posle ovakvih izjava, nezadovoljni i propali građani Srbije koji su nameravali da traže azil u zemljama EU, mogli bi da promene mišljenje i to učine u Srbiji, ne bi li stekli milost velikog vođe.
The prime minister didn’t explain how the Serbian border police managed to prevent 615 migrants from entering Serbia in one day. Did they classify them according to their skin colour, the shape of their skulls…
Predsednik vlade nije objasnio kako je u toku jednog dana sprečen ulazak 615 migranata u Srbiju. Da li ih je granična policija razdvajala po boji kože, obliku lobanje ili je odokativno ocenjivala ko im se dopada a ko ne?
Krajnja posledica ovog “elegantnog” rešenja je da se sve države kroz koje migranti prolaze ograde i potom mirno posmatra kako se ljudi utapaju, skapavaju ili samospaljuju sa druge strane žice, na teritoriji susedne države.
Predstavnici Kuće ljudskih prava su se 11. maja 2015. sastali sa predsednikom vlade. Ovaj sastanak je neobičan, jer organizacije koje čine Kuću zaista jesu NEvladine i nisu paravan za podršku vladi.
Zaštitnik građana može nastaviti da vrši posrednu kontrolu, ali njegove aktivnosti se svode na one nevladinih organizacija. U tom smislu je sama institucija onemogućena da obavlja svoj mandat.
The media was full of the news that the Human Rights Watch has published a report stating that the Serbian police abuses migrants.
Otimanje od traumatizovanih ljudi koji ne govore jezik i često ne žele da se zadržavaju u Srbiji, nosi sa sobom zanemarljivu verovatnoću otkrivanja i kažnjavanja.
Ljudi se rađaju sa teškoćama zbog kojih ih društvo smatra nesposobnim da odlučuju i lišava poslovne sposobnosti. Zatim se protiv svoje volje smeštaju u ustanove u kojima su izloženi represivnim merama.
U prethodne dve godine Evropski sud za ljudska prava naložio je Srbiji da isplati oko 4,5 miliona evra odštete ljudima kojima je prekršila ljudska prava. Zlonamerni bi rekli da je RS jeftino prošla.
Izmene odredaba Zakona o vanparničnom postupku, koje uređuju oduzimanje poslovne sposobnosti nisu u skladu sa međunarodnim obavezama Republike Srbije. One su iznuđene, površne i besmislene.
Vodi se rasprava o ovlašćenjima VBA da preduzima predistražne radnje posle incidenta sa premijerovim bratom. Pritom se zaobilazi najvažnije pitanje: da li je u Srbiji kontrola tajnih službi – uopšte moguća.
Prevazišli smo podelu iz devedesetih na režim i strane plaćenike i izdajnike. Granica između ova dva tabora je postala porozna, pa su mnogi građani postali režim, dok se državni organi otvoreno označavaju kao izdajnici.
Savetnik predsednika je naročito ozlojeđen kritičkim pisanjem pojedinih medija o određivanju mere zabrane vazdušnog saobraćaja iznad sela u kome predsednik poseduje vikendicu.
Konvenciju UN-a o pravima osoba sa invaliditetom treba tumačiti tako da im omogući što viši stepen autonomije. Njihova volja, sklonosti i želje treba da budu u centru pažnje, i oni ne moraju koristiti podršku u donošenju odluka, ako to ne žele.
Na snimku incidenta sa Vučićevim bratom vidi se da su žrtve zadobile teške telesne povrede. Kako predsednik vlade može da oprosti to krivično delo? Odgovor je: na osnovu svoje političke samovolje.
Izražavanjem ličnog žaljenja zbog ukidanja smrtne kazne, ministar policije dopušta da iz njega progovori privatni građanin. S druge strane, povodom optužbi koje su usmerene na njega kao akademskog građanina, on se krije iza svoje javne funkcije. Izgleda da sve što ovaj ministar radi, radi naopako.
Izgleda da nas naše nedavno iskustvo bespomoćnosti prilikom bombardovanja od strane višestruko nadmoćnog neprijatelja nije dovelo makar do razumevanja za druge koji se nalaze u sličnoj situaciji.
Pismo premijera OEBS-u obiluje tvrdnjama koje bi spski vitezovi mogli da protumače kao zapomaganje da ga neko oslobodi prokletih sajtova koji vode uobičajeno prljavu kampanju protiv svoje Vlade.
Braniti oduzimanje poslovne sposobnosti argumentom da ima i dobrih sudija i staratelja, isto je kao i pravdanje ropstva argumentom da postoje i humani robovlasnici.
Nemačka želi da smanji broj tražilaca azila iz Srbije, BiH i Makedonije. One su stavljene na listu sigurnih zemalja porekla, što znači da će zahtevi tražilaca azila biti rutinski odbacivani.