Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

U pravu je predsednik Srbije kad za poginule ili povređene vojnike ili radnike u vojnom pogonu kaže: pa nije bio na modnoj pisti. Doduše, nije se ni zaposlio kao perač prozora u Americi pa da mu u opisu posla bude da gine na svakih deset sekundi kako nam je onomad mrtav ozbiljan citirao pošalicu sa satiričnog sajta.

Sa druge strane, ako se neko razume u modnu pistu i manekenisanje, to je on. Manekeniše otkad znamo za njega. Maneken ratnih devedesetih, maneken nepotizma, kriminala, korupcije, maneken „Kole zero“. I sve o našem trošku, osim ako mu The Coca-Cola Company ne plaća bonus za promociju.

Čovek koji je po balkanskoj modnoj pisti šetao u radikalskoj majici koja mu je stajala kao salivena, preodenuo se u pretesno odelo koje su skrojile EU i SAD. Radikalska majica koju je nekada nosio preko košulje, pa onda ispod košulje, nikada nije izašla iz mode. Od krojačke lutke (manneken), preko lutke iz evropskih izloga, do lutke koja ne silazi sa naslovnih strana.

Pa ipak, od predsednika Srbije bi se očekivalo da makar odglumi malo saosećanja sa žrtvama. Naravno da nastradali vojnici nisu došli da svoj posao odrade na modnoj pisti već na vojnom poligonu ali u tom trenutku oni faktički jesu bili manekeni zamišljenog rata kojeg se igrao samoproglašeni vrhovni komandant.

Ali, zašto bi on sa pijetetom, kad već ne može sa saosećanjem, govorio o bilo kojim žrtvama kad to nikome nije donelo korist? Pogledajte samo njegove nepristalice, dva i po meseca pijeteta i niti jedan zahtev nije ispunjen, čak ni onaj o spisku dece za odstrel koji smo svi videli u rukama šefa beogradske policije. Jer baš vlast briga za pijetet po ulicama dok grabi ko da joj je zadnje, bože mi oprosti. Muva, otima, podmazuje, preinačuje, konvertuje, kovertira kao da sutra ne postoji. A ako i bude postojalo biće važno samo ko se nafatirao, a ne ko je dobio izbore.

Jedino treba da nas čudi što za sve pobijene nije jezgrovito ali netačno ustvrdio da su sami odgovorni jer, zaboga, ni škola ni ulica nisu modne piste da se po njima švrćkate nesvesni opasnosti koja vreba. Dok istovremeno sebe predstavlja kao prvopoginulog („oni su hteli i mene da zovu na saslušanje, da bi me rastrgli kao i uvek“).

Jer on zamišlja da je krojač tuđih sudbina a svi mi samo njegovi manekeni.

Peščanik.net, 31.07.2023.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)