Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Za Oskarom je raspisana potraga. Svi koji veruju da bilo šta znaju o njemu, govore javno o svojim slutnjama. Većina misli da tačno zna o kome je reč, tvrdeći da taj može biti samo jedan: čovek koji se zatekao na samom vrhu piramide odakle se vidi sve. Odatle komanduje borbom protiv kriminala kojim rukovodi. Takav poduhvat koji u isto vreme određuje odnos dobra i zla a i obrnuto, omogućuje raspolućeni složeni um koji je udeljen samo Oskaru i nikome više. Gog i Magog, Gargantua i Pantagruel na istom mestu, u istom telu i pod jednom glavom.

Ta višestrukost dovodi Oskara u stanje nadmoći nad svima koji sumnjaju. Pa i nad svojim svetovnim drugim ja. Nije verovatno da taj jedan bude baš sve, mora da postoji nešto moćnije i gore od njega. I nad gospodarom stoji gospodar, svako je ime i poreklo podložno verovanju, sumnji, proveri i poricanju, pa i Oskar.

Zna se, na primer ko je Edo a ko Markus, Edo i Markus znaju ko je Oskar jer šta bi bio Edo a posebno Markus bez Oskara? Možda ne bi ni postojali, a i čak i da postoje bili bi bez značaja ako nisu pod Oskarom.

Edo i Markus su bili Šarićevi teklići, ali ta kurirska relacija bez trase ka Oskaru i od njega ka njima bila bi neprohodna. Za nas slabo upućene u funkcionisanje narko države, nije sasvim jasno kako ta stvar uopšte radi i zašto su svi predsednikovi ljudi dobili nadimke. I to upadljivo glupe.

Koji bi od uglednih uličara pristao da bude Edo? Zašto taj nije ostao Neša ili čak Nebojša? Bolje mu stoji, čuva ugled i čast. Daje mu čvrstinu pred Oskarom, koji bi mogao da bude i Aca Srbin. Ana kaže da njen šef nije Oskar. Da jeste njoj bi prvoj rekao. Njen šef ne liči ni na kakvog Oskara. Da liči, prva bi to videla.

Policija koja zna za Eda, Markusa, pa i za Nikolu P. zna i za Oskara. Samo joj nije zgodno da kaže. Možda je Oskar šef šefu policije. Recimo, Edo i Markus su u ime države, a to znači i u ime naroda, bili na vezi sa Darkom Šarićem.

Njihovo je bilo da dokažu da niko osim Darka nije jači od države, ali i da je Šarić nevin iako tobože robija, kao što su oni tobože na slobodi.

Pa i Oskar je slobodan, jer kakva je to opšta kumovska amnestija ako bi bilo ukaljano ime dona, onoga koji ima potpuni uvid u sve i kome na noge dolaze najbolji i najgori. Čovek koji je daleko iznad svega i sudi svima osim sebi, jer nije dužan da zna šta bi sebi zamerio.

Sasvim slučajno se na tom spisku Šarićevih kurira i pomoćnog osoblja našao i izvesni Nikola P. Sve nekako vuče ka jednom od mnogih kumova, htedoh da kažem gospodina Oskara, a taj kum pod tajnim imenom Nikola P. imao je u mokraći jednom neprilikom tragove kokaina.

Isti kum sadržao je zamašne količine alkohola u krvi, ali je alkohol bio u „fazi resorpcije“, što ga je amnestiralo od optužbe za teško krivično delo u saobraćaju.

Nikola P. je u vezi sa Oskarom, bio je blizak sa Stefanovićem, to jest Edijem i sa Parezanovićem, to jest Markusom. I pored blizine sa sumnjivim tipovima iz podzemlja ostao je nevin i nepogodan za sankcije.

Sve to ukazuje na okolnosti da je država u ime naroda i Šarića pratila kretanja i skladištenja kapitalnih količina droge, od kojih je samo neznatni deo bio u kumovskom telu Nikole P. Što je u odnosu na uporedne parametre beznačajno i pa nije podložno krivičnom gonjenju. I to zbog kokaina koji je legalan u mokraći za vreme vožnje.

Ljudi koji ozbiljno istražuju ulogu Darka Šarića u važnim državnim poslovima, javno misle da je Oskar tzv. predsednik ove države. To jest, A. Vučić.

Kako je Vučić uopšte postao Oskar, ako je to zaista on. Da li je sam sebi udelio to ime? Ako jeste, kako se uopšte setio? Ako nije, ko se usudio da mu daje nadimke! Ako je dobio nadimak po Daviču, to je možda zbog toga jer je kao mlad bio zaljubljen u Hanu iz pesme tog Oskara: „Ja sin mutnoga lovca i vidra i ovca, zavoleo sam u gradu kolonijalnu Hanu…“

Mogao je dakle da bude i vidra i ovca ili bilo šta. Ali Oskar zvuči krajnje ludački, poput krune koju jurodivi nameštaju sami sebi na udeljenu im glavu. Oskar je velika tajna, Vajld, pisac sa tim imenom napisao je Sliku Dorijana Greja, priču o zaustavljenim godinama jednog čudovišta u večnoj mladosti. Moguće je da je tu makar deo tajne ovog nadimka koji je uzdrmao mnoge zločinačke anonimuse u Srbiji.

Sasvim je u redu da ovdašnji Oskar vidi sebe kao zlatnu figuru za najbolja dela filmske umetnosti. To je potpuno bezazlena simbolika koja amnestira bilo kog sumanutog Oskara iz bilo kog razloga.

Osim ako nismo na pogrešnom tragu, a izgleda da jesmo. Možda je Oskar neko iznad Oskara kome Oskar ne sme da se opire, jer Oskar zna sve Oskarove prljave tajne. I od njega ka vladaru rastavljenom na više likova, idu nalozi gde da budu isporuke, kako se dele pare, šta da ušmrkne da bi se povratio kad pobesni, gde da skladišti urin obogaćen kokainom. Koga da odredi Ani za staratelja i šta da ubrizga sebi kod odluke da neće dati Kosovo.

A onda može da pokrene narod i državu po svojoj volji.

Peščanik.net, 08.03.2024.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)