Čitateljke i čitaoci Delovog nedeljnika Jana proglasili su Slovenkom godine ministarku za unutrašnje poslove Katarinu Kresal.

Januar je između ostalog i mesec objavljivanja rezultata raznih konkursa za ličnost godine (protekle, naravno, iako se posle dodeljivanja Nobelove nagrade Obami može očekivati da će se ličnosti godine od sada birati i unapred, za buduće zasluge). Najčešće to i nisu neki konkursi vredni pažnje, nego se u prazničnom raspoloženju, za zabavu i bez ozbiljnih namera, biraju kraljevi i kraljice zabave. Ali, ima i izuzetaka. Evo, Slovenci su već po drugi put priredili veliko iznenađenje. Pre nekoliko godina čitaoci i čitateljke ljubljanskog Dela su ličnošću godine proglasili mladog filozofa Gorazda Kocijančiča, ne zbog nekog spektakularnog medijskog uspeha (kakve po celom svetu niže filozofski provokator Slavoj Žižek), nego zbog doprinosa nacionalnoj kulturi, zbog ogromnog truda uloženog u prevod i komentar celokupnih Platonovih dela. Ove godine čitateljke i čitaociDelovog nedeljnika Janaproglašavaju Slovenkom godine ministarku za unutrašnje poslove Katarinu Kresal zbog odlučnosti, upornosti, pa i hrabrosti koje je kao ministarka uložila u to da se najzad reši jedan od najbolnijih problema samostalne Slovenije, prava nacionalna sramota (jer se radi o uskraćivanju elementarnih prava velikom broju ljudi koji su u jeku borbe za pravo Slovenaca na sopstvenu državu bili prosto izbrisani iz spiska njenih stanovnika zato što po rođenju nisu bili Slovenci i što su propustili da u kratkom zakonskom roku zatraže da to postanu).

Katarina Kresal je prva ministarka unutrašnjih poslova koja je beskompromisno uradila sve da bi se ta pravna sramota najzad uklonila. Za proteklih osamnaest godina, neke vlade su davale prazna obećanja da će to učiniti, a neke su, naprotiv, demagoški plašile birače da bi ih priznavanje pravne greške moglo koštati toliko milijardi evra, da ni njihovi unuci to neće moći da plate. Nacionalistički populista Janša je čak organizovao referendum, gde je referendumsko pitanje bilo otprilike: da li ste za to da prva samostalna slovenačka država u istoriji bankrotira, ili ste za to da se ozakoni nepravda i najzad preseče taj Gordijev čvor. Možete zamisliti kako reaguje prosečan preplašeni birač. Demagogija te vrste Janši je dva puta omogućila da uzme vlast u svoje ruke.

Već prvih dana svog ministrovanja Katarina Kresal je obznanila da nju u radu neće usmeravati demagogija i karijerizam, nego želja da poštuje zakon u prava ugroženih, i da pokaže kako i u politici principi mogu da budu važniji nego javna podrška ili sebični interesi. Mnogi su joj govorili da je njena namera donkihotska, da će samo upropastiti tek započetu političku karijeru, ali je ministarka ostala odlučna. Ne samo što je izglasan zakon koji najzad reguliše pitanje “izbrisanih”, nego se njenom zaslugom taj zakon uveliko primenjuje. Pored toga, Kresalova je sjajno nastupila kada je njoj potčinjena policija pokušala represijom da odreaguje na knjigu o sudbinama imigranata iz bivših “južnih” jugoslovenskih republika, Čefurji raus. Takođe, izgleda da je već mnogo uradila da se srede i odnosi u samoj policiji, što je za sve njene prethodnike bio pretvrd orah koji se nisu usudili da zagrizu. Sve to joj je naravno donelo mnogo glavobolja, najpre u parlamentu. Mesecima je morala da odgovara na pokušaje da je smene. To da je u parlamentu izlazila kao pobednik i nije tako čudno, jer je imala za sobom vladajuću većinu. Ohrabrujuće je to što je svojim argumentom o vladavini prava pobedila i u borbi za javno mnenje, a to je bilo mnogo teže. To, međutim, govori ne samo o njoj, nego i o tom javnom mnenju, koje je na kraju ipak uspelo da se ispetlja iz mreža straha i pretnji u borbi za nekakav “nacionalni interes” koji može da se ostvaruje činjenjem krivice drugima. Ispostavilo se da u Sloveniji ima dovoljno ljudi koji su u stanju da ocene, pa čak i nagrade savestan i principijelan rad, makar izgledalo da taj rad ugrožava “nacionalnu stvar”. Pitanje pravne države, pravičnosti i časti je pitanje samih državljana, a ne neka spoljašnja značka koja se po potrebi i u svečanim prilkama pokazuje strancima, dok se prenebregava u “domaćoj upotrebi”. Sreću imaju oni narodi koji to shvate bez spoljašnje prisile. Izgleda da su Slovenci, ili barem značajan njihov deo, odlučili da počiste u svojoj kući, uprkos svim Janšinim naporima da se to nikad ne desi. Čak i ako strahovi koje izaziva i naduvava finansijska kriza zamagle ovu pobedu razuma – ne mogu učiniti kao da je nije ni bilo.

Evo šta je Katarina Kresal posle izbora za Slovenku godine između ostalog rekla u intervjuu na portalu LDS:

Da li je ovo priznanje “melem na ranu” posle mnogih nevolja?

Ovo shvatam kao priznanje za tešku godinu u kojoj su pokušavali da me “torpeduju”. Skoro ništa od onoga što sam prošle godine pokrenula nije prošlo mirno. Nijedan moj potez nije bio populistički, problemi su bili veoma ozbiljni, to jest posledice dugogodišnjeg lošeg stanja stvari. Na primer, u slučaju izbrisanih, zbog koga sam i bila predložena za Slovenku godine. Mnogi su mi rekli da će me taj problem sahraniti. Čim u politici nešto hoćeš zaista da uradiš, postoji opasnost da te to sahrani! Međutim, mi smo u ministarstvu odlučili da tu nesrećnu i nedostojnu priču o izbrisanima jednom za svagda izvedemo na čistac. Niko iz moje ekipe nije zamišljao da će nam to doneti neke pozitivne poene. Zaista je bilo neobično i za sve nas veliko iznenađenje to što se dogodilo posle aprilske interpelacije protiv mene. Kad ljudima ozbiljno objasniš o čemu se radi, kada im daš celovitu informaciju, počinju drukčije da gledaju na stvar. To za šta su govorili da će mi naškoditi, preokrenulo se u moju korist. Naravno, otvarala sam i druge probleme, na primer problem odnosa društva u domenu veza među partnerima istog pola…

Ta je tema, nažalost, još uvek tabu u našem društvu?

To pitanje nikada nije bilo dobro primljeno u javnosti, kao i pitanje odnosa prema nasilju koje se vrši nad njima, to jest pitanju da li ti ljudi najzad treba da dobiju ravnopravni status. Na kraju je, očigledno, i to bilo pozitivno prihvaćeno. Sve to pokazuje da je ljudima stalo do osnovnih vrednosti koje važe u savremenim državama. Važni su odlučnost i principijelnost kad su u pitanju temeljno dostojanstvo i sloboda čoveka. Ovo priznanje vidim kao znak da su ljudi osetili da baš to nedostaje u politici.

Mnogo puta ste već rekli da je ženama u politici teško?

Moram da kažem da u Sloveniji žene izbijaju u prvi plan. U drugim profesijama koje nisu tesno povezane s politikom su veoma uspešne, sve ih je više na vodećim mestima u privredi… samo ne u politici. Politika je domen muškaraca… Možda će i ovaj moj primer nekome pomoći da učini korak napred…

 
(Po materijalima iz lista Delo i internet portala LDS)

Peščanik.net, 15.01.2010.