Foto: Carl Court/AFP/Getty Images
Foto: Carl Court/AFP/Getty Images

Počeo je NATO samit u Velsu. Zapamtićemo taj dan. On označava početak novog hladnog rata. Ponovo će zavladati sumanuta vojna logika.

To se moglo izbeći, da je neko stvarno želeo. Ali Rusi to ne žele, a ni mi na Zapadu. „Za tango je potrebno dvoje“, odgovorio je Ronald Regan na pitanje o odnosima sa Rusijom. Mislio je na politiku popuštanja i zaoštravanja. Sada se zajedno vraćamo u budućnost. Za nama ostaju ruševine politike popuštanja. Nismo izdržali ni 25 godina.

Narativi hladnog rata sledili su bezizlaznu logiku teorije igara – računaj na najgore namere i najbolje sposobnosti svog neprijatelja. Sada je opet prevladala ta logika: Šta želi Putin? Da je u pitanju samo Krim, već bi se povukao. Čemu neobjašnjivi rat u istočnoj Ukrajini? Zna se šta je u pitanju – Putin želi da uništi Zapad uz krilaticu: računaj na najgore namere svojih neprijatelja. Na to postoji samo jedan odgovor: biti jak i nepokolebljiv. Nikada više novi Čemberlen, a kamoli novi Minhen.

Ali Putin nije Hitler. On nije Firer, pa da boluje od vikinških fantazija o smaku sveta. Naša kancelarka kaže da on „živi u sopstvenom svetu“. Die Zeit mu pripisuje maniju gonjenja. Istina je, međutim, da je Putin dugo posmatrao približavanje NATO-a. Ukrajina je bila poslednja kap koja je prelila čašu. Zapad je to morao da zna. Zato je naš bes isprazan. Svako ima pravo da sam procenjuje svoju ugroženost.

Putin je možda postao talac sopstvene retorike o Novorusiji. Obama je pod pritiskom desničarske opozicije. Zato je i doleteo u Talin i održao govor koji je lokalnu koncertnu salu pretvorio u uzvišenu dvoranu hladnog rata. Ako se stanovnici Estonije i drugih baltičkih država pitaju: „Ko će nam priteći u pomoć?“, Obamin odgovor je jasan: „NATO trupe i vojnici SAD. Ovde i sada. Bićemo uz Estoniju. Uz Letoniju. Uz Litvaniju. Rusija je jednom već otela vašu nezavisnost. To se više nikada neće desiti, dok vas podržava NATO.“

U ovom govoru je bilo više patetike nego što se inače očekuje od američkih predsednika. To ne treba da nas čudi. Što je nešto neuverljivije, to mora glasnije da se obznani. NATO planeri su još u maju upozorili da se Baltik u slučaju ruskog napada ne može odbraniti konvencionalnim naoružanjem. Koje onda preostaje – nuklearno? “Umreti za Talin”?

Nadajmo se da odlučnost američkog predsednika neće biti testirana. Bitan deo logike odvraćanja je da se jedna od sukobljenih strana predstavi nerazumnom, kao da je spremna da odmah krene u rat. Ovo najbolje opisuje scena iz filma Buntovnik bez razloga u kojoj Džems Din preživljava „trku kukavica“, dok se njegov protivnik survava u ambis.

Frank Schirrmacher u svojoj knjizi o teoriji igara Ego govori o fizičaru Herman Kahnu koji 1959. u SAD drži predavanje o izvodljivosti nuklearnog rata: Kahn je prestrašenoj publici objasnio da bi atomski udar Sovjetskog saveza uništio 53 najveća američka grada. To bi svakako bilo grozno, ali 60 odsto Amerikanaca ne živi u najvećim gradovima.

Onda je Kahn postavio sledeće pitanje:

„Može li to da se podnese? Odgovor je: da. To je podnošljiva tragedija. Ljudi u mestima udara bi prosto isparili. Mrtve uopšte ne biste videli, razumete? To se ne bi dogodilo pred vašim vratima. Čuli biste da je Njujork uništen, ali vi biste bili u Prinstonu.“

Schirrmacher o tome piše:

„Teško je proceniti da li su Kahnovi javni nastupi u stvari bili igra u igri, blef upućen sovjetima kao signal da su SAD spremne da žrtvuju milione svojih građana. Ali cilj igre je bio upravo taj da druga strana treba da zna da mi znamo da oni znaju da smo spremni da gazimo preko leševa.“

Naša ministarka odbrane još mora da uči kako se vodi hladni rat. Nedavno je izjavila: „Svi u savezu znaju da je NATO gotov ako odustanemo od Baltika“.Ursula, sedi, jedan. Prvo pravilo hladnog rata: ne dozvoli da protivnik vidi tvoje karte.

Spiegel, 04.09.2014.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 05.09.2014.

UKRAJINA