žena peca na obali reke
Foto: Predrag Trokicić

Letnja je sezona i mediji od dosade posrću najviše oko korone, a sa njima i nesrećnici koji su prinuđeni da leto provedu kod kuće. Jedino što se pita je „koliko ih ima danas“: koliko zaraženih i šta kaže nesrećni Krizni štab. Najteže je novinarima koji u dosadi moraju da rade i ispovrte neke vesti i događaje, ili ko je šta rekao. Otuda na konferencijama za novinare predsednika Vučića obično pitaju ko će biti ministri i ko će biti predsednik vlade. A predsednik onda publiku uveseljava raznim kombinatorikama i velikim dilemama: da li će to biti koncentraciona ili koaliciona vlada. A ako je koaliciona, tu ima sijaset kombinacija: (1) SNS će ići samo sa manjinama, (2) sa SPS-om i manjinama i (3) sa SPAS-om i manjinama. A mogao je i bez ikoga, dobio je 188 mandata i niko mu za koaliciju ne treba. Za spoljašnje posmatrače fali mu malo opozicije, ali kako da od obožavalaca napravi opoziciju. Pošto je morao da digne ruke od toga da od zaljubljenih pravi opoziciju, izgleda da se rešio za koncentracionu vladu i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora 2022. Dobro će mu doći da uz predsedničke i beogradske izbore angažuje sve svoje resurse u opštinama i mesnim zajednicama, a toga je mnogo. Po običaju je dugo mrcvario SPS, tu propalu i ispražnjenu stranku kojoj treba dosta novca da se potkrpi; za SPAS nije imao šta da kaže, jer ni SPAS nema ama baš ništa da kaže. Konačno je rekao kako su baš dobri i SPAS i SPS. Fini ljudi, šta im fali.

Tolike kombinacije a ništa od vlade. Rekao je do kraja avgusta će biti vlada, pa sada kaže početkom septembra. A sigurno će biti u zakonskom roku 3. novembra. Držaće se zakona, jer je on poznat po tome da mu je zakon bog otac. U stvari, ima još ohoho vremena da o vladi razmišlja dva meseca. Ne treba ni podsećati da su se gotovo paralelno održali izbori u Hrvatskoj i Makedoniji, a tamo i jedni i drugi očas napraviše vlade. U poređenju sa susedima Vučiću je bilo najlakše, jer baš nikoga iz brojčanih i političkih obaveza nije morao da uzme u vladu. Sad će neko da pita, zar to ne radi mandatar, e pa kod nas ne radi mandatar nego Vučić kome je za sastav vlade bilo dovoljno dva dana. A zašto nije?

Ako preskočimo psihološke razloge da on uživa da svoje vazale drži u iščekivanju, neizvesnosti i strepnji, odgovor je mnogo lakši nego što bi se pomislilo. Videli smo da nije bilo javne debate oko važnih pitanja koja spadaju u domen odlučivanja vlade. Ispalo je da i nema šta da se raspravlja i menja, jer je Srbija veliki success. U ekonomskim stvarima nema šta da se menja (sem da se usavršava do savršenstva), jer smo po svim pokazateljima među najuspešnijim zemljama u Evropi. Bolji smo od Nemačke! Vučić reče da smo i epidemiološki mnogo uspešniji od većine tih tamo razvijenih zemalja. Najjače zemlje će da se survaju u minus zbog korone, a nama ona ne može ništa, neće biti pada, ostajemo na pozitivnoj nuli, možda će biti i plus. A iduće godine ćemo da uzletimo. Spoljna politika je naša najjača strana i tu se neće menjati ništa. Srpska vlast i dušom i srcem podržava diktatora Lukašenka koji nemilice bije, zlostavlja i hapsi pobunjeni narod koji misli da je i njima i Lukašenku bilo dovoljno 26 godina njegove vlasti. Srbija se uporno i pobednički svađa sa svim zemljama u regionu (nekima kao Crnoj Gori smo zapretili da će se vratiti u Srbiju ako se ne okane „naših svetinja“) i to će se nastaviti punom parom. Naš brat i najveći prijatelj je Si Đinping koji je doživotni predsednik Kine i koji želi da nam gradi sve što nam treba, koji kupuje rudnike i smrdljive železare bez ekološke zaštite, a narod ne sme ni da se požali. Tu je i naš glavni istorijski oslonac i najveća ljubav – Rusija sa svojim doživotnim predsednikom Putinom. Doduše i EU tu negde visi, ni na nebu ni na zemlju, jer sve nepravde i „dvostruki aršini“ kad je Srbija u pitanju dolaze od njih, sa Zapada. Ne volimo ih, ali moramo da ih tolerišemo, najviše zbog para i ekonomskih interesa. Iz nepoznatih razloga najviše očekujemo od Trampa. Dačić obećava da će tamošnji Srbi listom za Trampa glasati. U stvari, u svim delatnostima nam ide skoro pa odlično, zna se da smo s obe noge već zagazili u zlatno doba, sem što nas dave oko našeg Kosova, a i tu predsednik Vučić kaže da ga priznati neće.

Pre neki dan je odlučio da ćemo graditi nacionalni stadion koji će koštati milione evra, a ne treba nam jer će da zvrji prazan. Treba nam svašta drugo i nema smisla da to nabrajam. Tada je oko vlade sve postalo kristalno jasno. On lično hoće taj nacionalni stadion, voli tu igračku i hoće sebi da je kupi. Državni budžet je njegov džep. On je mnogo svojih igračaka pokupovao i napravio o našem trošku, ne moram ni to da nabrajam. I sad i taj nacionalni stadion, a već je dobio super nacionalnog i ogromnog Stefana Nemanju. O nacionalnom stadionu odluku treba da donese vlada, a već ju je on doneo, ne pitajući ni staru ni novu. Tu je on, živ i zdrav, i svaki dan vlada k’o vlada. Jasno je zašto nema žurbe oko vlade. Čemu žurba, Srbiji nije potrebna vlada dok ima vladara.

Peščanik.net, 24.08.2020.


The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)