Odesa 2012, foto: Сергій Криниця (Haidamac)/Wikimedia Commons
Odesa 2012, foto: Сергій Криниця (Haidamac)/Wikimedia Commons

Rossia-Ukraina (lični stav)

Moj prijatelj Boško Došenović je pre možda trideset godina sa ploče Ivana Rebrova naučio pesmu „Rossia“, iako nije govorio ruski, mi smo naučili da ga pratimo, i u „Akordu“, klubu gde ćemo svirati sve do korone (koja je Boška odnela u svom prvom moćnom, slavodobitnom naletu, pre dve godine) pesma je pevana svake srede, dana koji je bio više nego ostali dani posvećen ruskoj muzici, ali i ukrajinskoj, italijanskoj, grčkoj…

Ispostavilo se da niko od Rusa koji su dolazili u klub nije pre toga čuo tu pesmu (jednom je bio i ondašnji ambasador Rusije, ni Njegova ekselencija nije znala); rekao bih da je pesma komponovana negde van Rusije i da se u samoj matuški nije ukorenila; snimljena u Nemačkoj, mislim, ili Francuskoj, ploča je prevashodno i bila prodavana po sadašnjoj Evropskoj uniji, jedna je dospela do Boška, i išla je za njim koliko god se Boško u dvadesetom veku selio.

Počinje rečima „Ti, Rusijo, ah, moja lepotice“, melodija je naravno lepa, opisi prirode isto, uglavnom poželim da je snimim, sam, počnem prvu strofu i zaustavim se: pesme biram po vlastitom nahođenju, ili bolje rečeno pesme mi se same približe, i ja se im obradujem, ali se sad presečem što ću, opet, snimiti rusku pesmu: „A Ukrajina?!“

Dovršim ipak strofu i u drugoj samo otpevam reč Ukrajina umesto reči Rusija: sve se drži, godišnja doba lepa su kao i u Rusiji, melodija i harmonije mogle su slobodno biti i ukrajinske, i da sam, kršeći ne znam ni čija autorska prava, umeo da pesmu prevedem na ukrajinski – malo ko bi mi spočitnuo da to nije ukrajinska pesma. I Ukrajina je lepotica, i Rusija je lepotica. Srbija je lepotica, iako su njeni sinovi namerni da je protiv njene volje botoksiraju; dovedimo ovaj proces indukcije do kraja: svaki predeo gde ljudi žive je lepotica.

Nijednom od svih tih lepih lica ne priliči ni najmanji ožiljak, a kamoli da u nečije lice bude bačena masna soda – pretnja o kojoj sam detetom slušao, gde se jednim jedinim pokretom, hemikalijom svakome dostupnom, moglo uništiti dotad lepo lice.

Blog Ljubomira Živkova

Peščanik.net, 28.07.2022.

UKRAJINA