Ako smo na išta naviknuti na ovim prostorima, to je ciničan odnos vladajućih nacionalista prema devedesetima i svemu onome što se u ime njihovih ideologija napravilo ljudima. I taj cinizam primjećujemo na svim stranama, pa i u Hrvatskoj, kada se kompletna sabornica čudi presudi za Herceg-Bosnu ili u Sarajevu u kojem gradonačelnica ne želi ukloniti natpise koji sugeriraju kolektivnu krivnju srpskog naroda sa spomen-ploča diljem grada.

No, cinizam srpskog nacionalizma i njegovo uporno ustrajavanje na ideologiji devedesetih, prevazilazi sve zamislivo i doista čovjeka dovodi pred situaciju u kojoj ne zna kako da se postavi prema informaciji o zajedničkom susretu Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i patrijarha Porfirija, na kojem su najavili da će ovogodišnju komemoraciju za žrtve Oluje zajedno organizirati u Prijedoru.

Ili kako je to sam Aleksandar Vučić prenio na društvenim mrežama: „Sa patrijarhom Porfirijem i Miloradom Dodikom sam razgovarao o svim ključnim nacionalnim pitanjima za srpski narod. Dogovoreni su važni zajednički sastanci u bliskoj budućnosti na teritoriji Republike Srpske, a patrijarh Porfirije i ja prihvatili smo predlog predsednika Dodika da obeležavanje Dana sećanja na sve stradale i prognane Srbe u oružanoj akciji Оluja, bude održano u Prijedoru 4. avgusta“.

Čak i ako zanemarimo uporno inzistiranje na ideji da o nacionalnim pitanjima zajedno odlučuju crkveni i državni vrh jedne države, s visokim dužnosnikom druge države, što toliko nelagodno asocira na devedesete, ono što se ne može zanemariti je lokacija tog Dana sjećanja. I to u širem smislu, koliko i konkretno.

Na pitanje postoji li problem s Olujom, posebno s trijumfalističkom nacionalističkom proslavom u koju se njeno obilježavanje često pretvori u Kninu, odgovor je potvrdan. Da, postoji. Ona je za posljedicu imala masovan odlazak srpskog stanovništva, koje jest otišlo organizirano i svojevoljno u atmosferi panike, ali su se nakon toga dogodili brojni zločini prema civilima koji su ipak odlučili ostati, spaljene su tisuće kuća i zakonski i infrastrukturno se poprilično otežavao povratak onima koji su se htjeli vratiti. To jeste tako i nikakvo negiranje neće promijeniti te činjenice. Kao što nikakvo negiranje s druge strane ne može promijeniti činjenicu da je bila riječ o okupiranom teritoriju Republike Hrvatske, kojeg je zemlja imala pravo vratiti.

Međutim, Republika Srpska, bez obzira što je priznata kao entitet Bosne i Hercegovine i kao takvu je treba prihvatiti, bila je zločin u ideji i u izvedbi. I njeno jedino faktično nasljeđe je etničko čišćenje nesrpskog stanovništva s vrhuncem u srebreničkom genocidu. Pri čemu su zločini u Prijedoru bili posebno zastrašujući, a i asocirajući, budući da su Bošnjaci i Hrvati odlukom Kriznog štaba od 31. svibnja 1992. morali nositi bijele trake oko ruke i izvjesiti bijelu posteljinu na prozoru.

Na području Prijedora bila su tri zastrašujuća logora, Omarska, Trnopolje i Keraterm, ubijeno je preko tri tisuće ljudi i pronađena je masovna grobnica u Tomašici. Ukratko, Prijedor je mjesto možda i najgorih zločina u ovom ratu, uz bok Srebrenici. Snažno i potresno književno svjedočanstvo o tome je ostavio Darko Cvijetić, jednako u zbirkama pjesama, kao i u romanu „Crveni lift“. Organizirati pak u toj sredini Dan sjećanja na žrtve Oluje i tražiti neko sjećanje i pravdu, bez da se na ijedan način osvrneš na užase u samom Prijedoru je toliko poražavajuće, tužno i neljudski, da ostavi čovjeka bez riječi. I dok god stvari funkcioniraju tako, sve one velike riječi o zajedničkoj budućnosti i pomirenju i posjeti vodećih političara padat će u vodu pred ovakvim potezima.

Telegram, 08.08.2023.

Peščanik.net, 08.08.2023.

Srodni link: Heni Erceg – Koliko gadosti?


The following two tabs change content below.
Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).

Latest posts by Dragan Markovina (see all)