Mogao je i može Zoran Milanović desničariti do mile volje, kao što to uporno godinama i radi, što mu jeste donijelo ozbiljnu naklonost solidnog dijela desnih birača, uz one nepokolebljive SDP-ovske glasače koji u njemu i dalje vide samo božanstvo, ali džaba. Podršku crkve i biskupa neće nikad vidjeti. I to ne samo zbog ideoloških razloga, koji crkvi jesu bili i ostali važni, ali ipak na drugom mjestu, koliko zbog onih interesnih. Jer ako postoje dvije stvari koje nepogrešivo povezuju dominantne vjerske zajednice na ovim prostorima, to su nacionalizam i antimodernizam s jedne strane te neupitna bliskost sa strankom vlasti s druge strane. Bliskost koja preživljava i u onim rijetkim situacijama, tj. godinama, kada stranka vlasti izgubi izbore. A to je zato jer u vjerskim zajednicama znaju da će se ovi, koliko sutra, vratiti na tu vlast. Umnogome i uz njihovu pomoć.
Što znači da je povezanost Katoličke crkve i HDZ-a gotovo pa sudbinska. I kad već svi to znamo, a znamo svi, uključujući redovne vjernike, onda doista nemaju smisla igrokazi u kojima se biskupi tobože postavljaju kao neutralni, a zapravo neskriveno podržavaju HDZ. To je čak nekad možda i bilo tragikomično, da bi s vremenom postalo samo komično i realno bez ikakvog utjecaja više. Jer, opet, ako postoji jedna stvar u kojoj je Hrvatska napredovala od devedesetih do danas, i to bez obzira što je ostala duboko konzervativno i umnogome nacionalističko društvo, onda je to na polju političkog utjecaja crkve. Koja kao institucija jednostavno ni na čiji izbor više ne može utjecati. Pa će tako svakako onaj tko je mislio glasati za HDZ, i s njima i bez njih glasati za tu stranku, a tko je mislio podržati novi dolazak Milanovića na vlast, napravit će isto bez obzira na crkvu.
To su već dva razloga zbog kojih je izborno priopćenje Hrvatske biskupske konferencije od ove srijede bilo potpuno suvišno i nije poslužilo ničemu osim tome da se društvo na jedan dan zabavi i čak da se dodatno mobiliziraju antihadezeovski glasači.
Štoviše, posve je nevjerovatno da skup ljudi koji su došli do biskupske časti, što ipak zahtijeva određenu vrstu socijalne inteligencije i vještina, nisu svjesni kontraefekta njihovog poteza, pa su onda čak i ako je od njih tražena ovakva press konferencija, to mogli obazrivo reći onome tko je to tražio. Ako su pak to napravili samoinicijativno, potkapacitiranost tih ljudi je onda ozbiljno zabrinjavajuća u svjetlu uloge koju igraju u društvu.
Dakle, hrvatski biskupi su, da pojednostavnim stvari, sazvali presicu na kojoj su rekli da se oni inače ne bave politikom i izborima i nikad ne govore ljudima za koga će glasati, ali da su sada primorani reagirati kad se krši Ustav i kad postoje oni koji samo kritiziraju i ništa drugo ne rade i da za takve ne treba glasati.
I hajde što pokušavaju obmanjivati javnost tvrdnjom da oni nikad ne agitiraju za nekoga, ali je rijetko zabavno to kako su nacrtali da im je Milanović problem, ali to ne žele do kraja izgovoriti. Čitava ova poruka stoga je najsličnija namještenim natječajima javnih firmi i lokalne samouprave za kupovinu, obično najluksuznijih i najskupljih modela automobila, gdje već u natječaju i potrebnim specifikacijama, praktično prepišu te specifikacije iz kataloga automobila i eliminiraju u startu da se bilo tko drugi na njega javi.
Uostalom, budući da ionako svi znamo da je crkva za HDZ, kao što sam već napomenuo na početku teksta i da, ako je nekad i postojao neki zabludjeli iskreni vjernik koji je naivno pristupao odnosu crkve i države i državne politike, on više odavno ne postoji, sve je ovo suvišno i kontraproduktivno.
Odnos između vladajuće partije i crkve koji je doista na ideološkim temeljima uspostavljen uoči prvih višestranačkih izbora 1990. godine, do kraja je i interesno zacementiran potpisivanjem Vatikanskih ugovora koji su crkvu pretvorili u državnu. Što je općepoznato, koliko i štetno.
Tim je nejasnije zbog čega, ne samo SDP, nego i ostale stranke s kojima je u ona dva navrata bio na vlasti, koliko god da bile konzervativne, nisu odavno raskinule te ugovore i temeljito ih revidirali. Em ih ne bi ništa koštalo u smislu glasova, em bi rasteretili državne financije, em bi društvo prodisalo od sveprisutnog klerikalizma.
Peščanik.net, 04.04.2024.
