Grafit: Razum
Foto: Peščanik

Više puta je Vladimir Gligorov na Peščaniku objašnjavao statistiku bolesti. Skretao je pažnju na to da se broj umrlih u Srbiji u protekloj godini i po znatno povećao u odnosu na prosek iz prethodnih godina. Zatim je sabrao zvanične podatke broja umrlih od kovida 19 i uporedio ih s ukupnim povećanim brojem umrlih te pokazao da je na hiljade više umrlih mimo bolesti. Zatim je predložio dva moguća objašnjenja – ili zvanična statistika umrlih od kovida 19 laže ili je zaraza znatno povećala smrtnost i od drugih bolesti u Srbiji. Objašnjenja se međusobno ne potiru, moguće je da su oba tačna. Šta god da je objašnjenje, u prvom koraku izvod je isti – u Srbiji ljudi umiru u velikom broju, znatno više nego ranije. I još: to je moglo da se izbegne. Krajnji izvod glasi: u Srbiji postoji „višak“ smrti.

Republički zavod za statistiku pak kaže da će 2021. što se „viška“ smrti tiče biti još gora od 2020. U prvih 8 meseci 2021. ima preko 10.000 mrtvih više nego u prvih 8 meseci 2020. To znači da se u Srbiji s vakcinom umire više nego u Srbiji bez vakcine. Ni to nije sve: razlika između broja umrlih i broja rođenih je preko 40.000 u „korist“ umrlih. Da se kampanja za vakcinu radi kako treba, da su se na vreme uvodile prikladne mere i da se insistiralo na njihovoj doslednoj primeni, za pretpostaviti je da bi bilo manje umrlih. Ta pretpostavka mogla bi se učvrstiti i poređenjem sa relevantnim brojevima u drugim zemljama. Ako bi se na kraju pokazalo da je pretpostavka tačna, onda bismo mogli da kažemo i ko je odgovoran za „višak“ smrti.

Ne verujem da je postojala ikakva namera, ali i za to postoji ime – ubistvo iz nehata. Razume se, nisam pravnik. Ali ponešto znam o pitanjima vere i uverenja. Ne mora biti sud, zamislimo neobavezni razgovor. Pokažete Brnabić brojeve iz Zavoda za statistiku. Pokažete joj da se u 2021. umire više nego u 2020. Kažete joj da je to tako uprkos vakcinama. I pitate je – zašto nema prikladnih mera i zašto se mere na snazi ne poštuju. A ona kaže – ja ne verujem u mere, verujem u vakcine. Vi kažete – dobro. Hajdemo ispočetka. Da li će iz ove godine Srbija izaći sa više od 40.000 ljudi manje nego što je u nju ušla? Podaci kažu da hoće. Da li je ove godine već umrlo 10.000 ljudi više nego prošle godine? Podaci kažu da jeste. Da li Srbija u 2021. ima vakcinu? Ima. Da li i pored vakcine umire više ljudi? Umire.

Da li to znači da vakcina nije dovoljna da spreči „višak“ smrti? Šta bi na to rekla Brnabić? Verovatno bi ponovila da veruje u vakcine, i da ne veruje u mere. Možda bi dodala i da sumnja u podatke. A ako i ne sumnja u podatke, možda bi posumnjala u njihovo tumačenje. Ali činjenice su neumoljive. Takve su da im praktično nije potrebno nikakvo tumačenje. Izvod je jasan – vakcine nisu dovoljne. Trenutna politika države je – snađite se ili crknite. Brnabić bi rekla – ne, nije tačno, politika je: vakcinišite se ili crknite. Ali, u oba slučaja, naglasak je na – crknite.

Ostavimo sad Brnabić, okrenimo se žiteljima Srbije. Već 10 godina žitelji Srbije žive pod režimskom politikom ili-ili. Pri čemu je drugi član ove binarne opozicije uvek smrt. Nema rasprave, nema dobrih razloga, nema utemeljenih argumenata, mimo smrti nema drugih opcija. Samo gola pretnja – ili će biti kako mi kažemo ili ste gotovi. To je politika straha (i smrti). S vremenom, međutim, oguglate na strah (smrt prestane da vas plaši). Ne može se živeti 10 godina u strahu. Postanete tupi (ne u smislu glupi, nego u smislu – neosetljivi). Svetovi se oko vas ruše, vi posmatrate.

Pitanje nad pitanjima – ko je za to kriv? Kako se živi sa svim tim smrtima oko nas? Tako što okrenete glavu. Tako što se pravite da ne vidite. Tako što ubediti sebe da ne verujete u ono što gledate svojim očima. Kada kaže da ne veruje u mere, da veruje u vakcine, Brnabić nije zagovarala vakcinaciju. Ona nije ni pomislila da pruži argument u prilog vakcinama. Naglasak je na – verovanju. Iskaz: „ja ne verujem da su mere korisne“, ravan je iskazu „ja ne verujem da se ovo događa“. A događa se, lepo to vidimo. I još, kada kaže da ne veruje u mere, pa ih zato i ne uvodi i ne poštuje, Brnabić daje za pravo svakome ko ne veruje u vakcine da se ne vakciniše. Jednom kada ste u javni prostor uveli argument vere – sve postaje moguće i dopušteno. Umesto činjenica i kompetentnih analiza, oslanjaćemo se nadalje, ako slušamo Brnabić, na – veru.

Da zaista hoće da podrži vakcinaciju, Brnabić bi morala da umukne i da pusti da govore lekari i naučnici. Ali, to bi onda bila pukotina kroz koju bi u javni prostor počeli da se izlivaju činjenice i razum. I jedno i drugo je pogubno po tekući režim.

Peščanik.net, 05.10.2021.

KORONA

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)