Slomljena (Putinova) olovka
Slomljena (Putinova) olovka

Satima i satima su u Minsku pregovarali lideri Rusije, Ukrajine, Francuske i Nemačke. Rezultat – prekid vatre. Ništa više. Stanje u Ukrajini je beznadežno: ta zemlja se raspada i za to su podjednako odgovorne Rusija i Amerika, a ne treba zaboraviti ni samu Ukrajinu. Napori Evrope uloženi u postizanje mira i njeno pozivanje na razum bili su uzaludni.

Izjave naše kancelarke će uskoro biti zaboravljene. Jezik nije njen medij. Evo primera: prošle godine je izjavila da Vladimir Putin „živi u nekom drugom svetu“. U međuvremenu smo saznali da on tamo nije sam. Sa njim je i Barak Obama. To je svet politike moćnih, u kome se Rusija i Amerika sasvim dobro snalaze. Samo je Angela Merkel tamo stranac.

Kancelarka je precenila svoje snage u ukrajinskoj krizi. Ni Rusija ni Amerika nisu spremne da odustanu od Ukrajine i najmoćnija žena Evrope je tu nemoćna. Šta se desilo sa Ukrajinom? Ona je postala plen velikih sila. Amerika i Rusija je razvlače na zapad i istok, dok ne pukne. Više niko ne veruje da se podela Ukrajine može sprečiti. Najopasnija lekcija ukrajinske krize glasi – granice u Evropi su promenljive. To je do sada najteži poraz Angele Merkel.

Ukrajina je podeljena i Evropa mora da nauči da živi sa time. Konačno smo dobili odgovor na zahtev koji je bivši predsednik Evropske komisije Barozo postavio Ukrajini, kada je pre dve godine rekao da ona mora da bira između Rusije i Evrope.

Zapadna Ukrajina će postati američki, a istočna ruski protektorat. Rusija je već preuzela nove „narodne republike“, a jedan američki general je najavio da će njegova vojska u martu poslati svoj bataljon u Ukrajinu. To su oni čuveni ljudi za obuku, kojih se dobro sećamo iz vazalnih država Južne Amerike.

Da li je postojao treći put, kojim čak ni Ukrajina nije htela da krene? On je podrazumevao neutralnost, odricanje od ulaska u EU i, što je još važnije, u NATO. Katja Kiping iz Die Linkea je pre samita u Minsku još jednom ponovila: „Zašto Nemačka zadire u suverena prava drugih država?“ Njenu izjavu je dočekala provala mržnje na internetu. Ali ona je samo ponovila ono što je nemački ministar spoljnih poslova Steinmajer izjavio u novembru: „Podržavam partnerski odnos Ukrajine i NATO, ali ne i njeno članstvo u NATO-u“.

Izgleda da je Nemačka pravila račun bez Amerike, koja nikada nije ni pomišljala da dozvoli ukrajinsku neutralnost. Američka vlada je ostavila otvoreno pitanje o članstvu Ukrajine u NATO-u. Pre samo par dana Barak Obama je govorio o slanju oružja u Ukrajinu. „Smrtonosnog odbrambenog oružja“ – ma šta to značilo.

Živimo u doba politike opterećene moralom. Neizgovorena istina je da SAD imaju sopstvenu ideju o ravnoteži u Evropi. I o tome se Evropa ne pita. Sovjeti su 1962. tokom kubanske krize poremetili ravnotežu sveta, kada su pokušali da instaliraju nuklearne rakete pred američkim vratima. To nas je dovelo do ivice nuklearnog rata. Pokušaj da se od Ukrajine napravi slična zapadna ispostava moći, naišao je na sličnu reakciju sa ruske strane.

„Svet je ispao iz zgloba i traži se nova ravnoteža“, napisala je književnica Daniela Dan. „Granice se od 1990. menjaju i ruše unutar Nemačke, u sovjetskim republikama, između Češke i Slovačke, u Jugoslaviji. Sada će i Ukrajina promeniti svoj oblik. Ako su dve strane u Ukrajini toliko nepomirljive, kao što se priča, neizbežno je demokratski uređeno razgraničenje. Verovatno ne i poslednje u narednih četvrt veka.“

Spiegel, 12.02.2015.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 13.02.2015.

UKRAJINA