Blokada Pančevo
Foto: Ekološki ustanak

Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da je obezbedilo poseban telefonski broj za građane kojima blokadom saobraćaja neko ograniči slobodu kretanja i sve ih pozvalo da podnose prijave pozivom na 0800104103.

Opšte je poznato da su telefoni MUP-a i svih uprava policije i policijskih stanica dostupni najširoj javnosti i svako ko se smatra ugroženim ili povređenim bilo čim, pa i ponašanjem učesnika uličnih demonstracija, može da ih koristi. Uvođenje specijalnih brojeva u ovu posebnu svrhu ne može se razumeti drugačije nego kao postupak kojim se želi naglasiti posebna opasnost aktuelnih građanskih protesta. Budući da našoj vlasti ne pada na pamet uvođenje specijalnih telefona s pozivom građanima da prijavljuju na primer zloupotrebe položaja, korupciju i slično, ovakav potez deluje sasvim licemerno kao nekakva karikatura brige za građane i njihova prava. I ne bi zasluživao pažnju kad ne bi bio deo niza ružnih i opasnih poteza vlasti povodom aktuelnih građanskih protesta.

Pravi cilj svih tih poteza, pa i specijalnog telefona, je antagonizovanje učesnika protesta sa drugim građanima, predstavljanje demonstranata kao nekakvih opasnih delinkvenata i zastrašivanje javnosti. Tome služi i izjava ministra policije da će policija prema učesnicima protesta  „primeniti nasilje“. Nasilje je i kao termin i po svojoj suštini nešto što spada u kategorijalni aparat huligana i mafije, ne policije. Što se policije tiče, nasilje je po definiciji zloupotreba, ona ga ne sme praktikovati. Policija, bar Zakon o policiji tako kaže, može samo da primenjuje „sredstva prinude“ ali i njih jedino „ako na drugi način ne može izvršiti zadatak“ a i tad „suzdržano i srazmerno opasnosti“. Sve to bi ministar morao da zna. Zato je vrlo zabrinjavajuće to što govori, a pogotovo to što je u brojnim slučajevima, pogotovo privođenjem više učesnika aktuelnih protesta bez zakonom predviđenog osnova, policija već pokazala da te osnovne standarde svog delovanja ne poštuje. A vlast je sigurno spremna da se o te standarde i mnogo grublje ogreši. U uverenju da se to može činiti nekažnjeno podržavaju je tužilaštva i Sektor unutrašnje kontrole MUP-a koji ni posle godinu i po dana „ne mogu da utvrde“ identitete onih pripadnika MUP-a koji su, ekstremno prekoračujući ovlašćenja, brutalno zlostavljali građane na ulicama Beograda i Novog Sada tokom građanskih protesta u julu 2020.

U amoralnom uverenju da je prema neistomišljenicima dopušteno sve, pa i njihova demonizacija, najdalje je otišla premijerka Brnabić, koja je sebi dozvolila da demonstrante naziva fašistima, u čemu su je sledili i neki drugi istaknuti predstavnici vlasti.

Građanska neposlušnost je fenomen koji se javlja u mnogim zemljama, uz ostalo i kao kršenje zakona u svrhu ukazivanja na velike nepravde u drugim zakonima, ali nikom ne pada na pamet besmislica da to zove fašizmom. Po nakaradnoj logici Brnabić i sledbenika, budući da su praktikovali iste oblike protesta kao demonstranti na ulicama gradova Srbije, fašisti su bili i Gandi, Mendela i Martin Luter King.

Aktuelni mirni protesti građana nemaju, naravno, sa fašizmom baš nikakve veze. Pravo na mirna okupljanja jemči Ustav, organizatori ih najavljuju i vlastima predlažu saradnju da bi obezbedili prolaz vozilima kojima je neophodan, poput ambulantnih ili vatrogasnih kola.

Ako u aktuelnim događanjima nešto asocira na fašizam to je na primer konvoj službenih automobila iz kojih iskaču navodno spontano okupljeni maskirani građani koji motkama i čekićima (makar ovi bili i gumeni kako tvrdi Vučić) tuku učesnike demonstracija. Ili na primer evidentno blagonaklon odnos vlasti i odgovarajuća medijska podrška navodno spontano okupljenim građankama koje najavljuju da će ružičastom farbom obeležavati vozila učesnika demonstracija. Isto važi i za fabulozni specijalni telefon za prijavljivanje „fašista“ i pozivanje građana da budu denuncijanti. Pogotovo što se unapred zna da će to dati željeni rezultat: ako se građani ne odazovu u poželjnom broju, odglumiće ih botovi i svakako će biti mnoštvo prijava kao osnov za pokretanje prekršajnih postupaka i kažnjavanja za kršenje Zakona o bezbednosti saobraćaja.

Primena sile i prekršajni postupci protiv učesnika uličnih protesta građana zbog kršenja saobraćajnih propisa mogu se formalno predstavljati kao legalna reakcija vlasti, ali je to samo prividno, a s obzirom da je reč o protestima koji su bukvalno iznuđeni, jer su građani prethodno koristeći sve načine institucionalne borbe bili omalovažavani i ignorisani – zapravo se radi o kažnjavanju i zastrašivanju ljudi zbog učestvovanja u legitimnom građanskom protestu.

S tim se mora prestati.

Ako vlast na mirne proteste građana nezadovoljnih načinom donošenja i sadržinom izuzetno loših zakona kao odgovor ima samo zastrašivanje, nasilje, licemerni pravni progon i uvredljivo besmisleno etiketiranje, ona je zastrašujuće neodgovorna, dodatno antagonizuje već duboko podeljeno društvo i vodi ga u lako moguće sukobe sa posledicama koje mogu biti i nesagledivo tragične.

Peščanik.net, 04.12.2021.