Foto: Slavica Miletić

Foto: Slavica Miletić

Šta se desilo sa Stefanom Cvetkovićem? Ovaj široj javnosti doskora nepoznati novinar iz Bele Crkve, pre tri dana je nestao da bi juče bio pronađen u svom gradu, živ i zdrav. Dok se još uvek nije znalo gde je, u javnosti se spekulisalo da njegov nestanak ima veze sa njegovim istraživačkim radom, pre svega sa njegovom istragom ubistva Olivera Ivanovića. Da li je u ovim spekulacijama bilo istine ili ne, još uvek nije moguće reći – istraga tek treba da počne. Svedočenje samog Cvetkovića o onome što mu se dogodilo još uvek nismo čuli, ali nadležno tužilaštvo je izdalo saopštenje u kojem kaže da Cvetkovića tretira kao oštećenog u slučaju protivpravnog lišavanja slobode, da je od njega uzeta izjava i da će se istraga nastaviti.

Institucije, dakle, rade svoj posao – Cvetković je nađen, uzeta mu je izjava, istraga se vodi. Da je ostalo na ovome, sve bi bilo kako treba. Ali, naravno, nije ostalo na ovome, jer se u rad institucija najdirektnije umešao, ko drugi, nego nelegitimno izabrani predsednik. Na jučerašnjoj konferenciji za novinare (održanoj pre bilo kakvog obraćanja neposredno nadležnih institucija), on je implicitno optužio Cvetkovića da je sâm inscenirao sopstvenu otmicu, nagovestio da se ovaj tretira kao osumnjičeni („on je sada u policiji i dugo će se tamo zadržati… jer ima mnogo toga da objasni“) i da se izjavi koju će dati ne treba verovati („naši bezbednosni organi sumnjaju u istinitost njegovih tvrdnji“). Nelegitimno izabrani predsednik je Cvetkovićev nestanak takođe doveo u vezu sa širenjem „lažnih vesti“ o zatrovanoj vodi, kao i sa građanskim protestima zbog visoke cene benzina. Dok tužilaštvo, bar zasada, kao žrtvu celog slučaja tretira Cvetkovića, nelegitimno izabrani predsednik, sasvim očekivano, kao žrtvu prepoznaje – sebe: „Nažalost, uništili su nam juče veličanstven dan, sa otvaranjem fabrike ‘Kromberg-Šubert’. Posetu divnoj porodici Krstić – još jednom im se izvinjavam što sam bio namršten pred predivnom devojčicom Dunjom i pred njenim roditeljima koji su dobili posao u ‘Kromberg-Šubert’ fabrici – jer država Srbija nema čega da se stidi“.

Nažalost, ovo nije neuobičajeno. Naprotiv, ovakvo ponašanje nelegitimno izabranog predsednika je u potpunosti normalizovano. On ne samo da se meša u rad nadležnih institucija, vrši pritisak na istražne i pravosudne organe, prejudicira ishode istraga koje su u toku (ili još nisu ni počele) – nego sebi redovno daje pravo da sasvim neposredno kreira javnu percepciju svih relevantnih društvenih događaja. U ovome mu zdušno pomažu slugeranjski mediji, koji neretko objavljuju njegovu interpretaciju nekog događaja pre nego što su o njemu uopšte izvestili. Tako je bilo i sa protestnim blokadama saobraćaja, koje su režimski mediji ignorisali, da bi narednog dana preneli izjavu nelegitimno izabranog predsednika da iza ovih (kojih?) blokada stoje lideri opozicije.

U pravu je dakle bio predsednik Upravnog odbora medijskog javnog servisa kada nam je nedavno poručio da „realnost više ne postoji“, svakako ne u javnoj sferi koju kontroliše i kreira nelegitimno izabrani predsednik. Ne samo da se na pitanje sa početka ovog teksta danas u Srbiji više ne može dati smislen odgovor – jer su institucije zadužene za potragu za odgovorima na takva pitanja sasvim pregažene – nego ni samo pitanje više nema nikakvog smisla. Sudeći po režimskim medijima, jedino pitanje koje se u Srbiji danas može smisleno postaviti jeste – da li se nelegitimno izabrani predsednik smeje ili mršti.

Peščanik.net, 16.06.2018.

Srodni linkovi:

Vesna Pešić – Lažne vesti stigle u Srbiju

Miodrag Majić – Konferencija za novinare

Dejan Ilić – Panika