Foto: Slavica Miletić
Foto: Slavica Miletić

Sofija Mandić je u pravu kada tvrdi da nije nikakva prepreka to što je kandidat za predsednika Srbije, Zdravko Ponoš, bio na visokoj poziciji u vojsci (načelnik generalštaba) i što je uopšte iz vojnih struktura. On je već punih 12 godina u penziji i bavio se raznim drugim poslovima koji nemaju veze sa vojskom. Nikada nije bio pomenut u vezi sa ratnim zločinima ili bilo kakvim koruptivnim aktivnostima. Razumem i Sofijine oponente koji kažu da se ježe od samog pomena srpske vojske, pa čak i njenih pripadnika koji nisu delovali u „vremenu zlom“. (Pamtimo ubistvo dva vojnika na odsluženju vojnog roka u kasarni u Topčideru 2004. To je teški zločin koji nisu razjasnili ni vojni ni civilni vrh. Do sada nam niko iz vlasti nije rekao zašto su ubijena ta dva mladića. A morali su znati šta se u kasarni dogodilo.)

Sada pred izbore važna je procena kakav bi Ponoš bio predsednik i da li bismo umesto sadašnjeg autokrate koji proganja protivnike opet dobili korumpiranog i lažljivog autokratu ili predsednika koji bi se držao svojih ustavnih ovlašćenja i pustio institucije da funkcionišu u skladu sa zakonom. Jednostavno rečeno: da li bismo dobili još jednog Vučića koga ovde ne treba posebno opisivati ili odgovornog čoveka koji bi dobro obavljao svoj posao.

Prisećam se stiske pred izbore 24. septembra 2000. kada je Koštunica bio kandidat za predsednika protiv Miloševića. Da li mi se dopadao taj kandidat? Nimalo, ali je suštinski bilo važno da Milošević ode. I glasala sam za Koštunicu, jer su ti izbori bili „biti ili ne biti“. I sada je slična situacija, mada manje optimistična u pogledu rezultata, jer ako Vučić ostane još 5 godina na vlasti, pitam se šta će ostati od nas i od Srbije. A da će on ostati verovatnoća je mnogo veća nego u slučaju Miloševića 2000. Njega nimalo nije stid da izmisli sve moguće podvale, pritiske, pretnje i krađe ne samo da bi pobedio, nego da bi pobedio u prvome krugu.

Za sada je jedino Ponoš ozbiljan protivkandidat. On bi bio bolji predsednik od Vučića, što nije mnogo teško, jer je Vučić bukvalno nepodnošljiv. Slušala sam Ponoša prvo kod Danice Vučenić dok još nije bio kandidat i ostavio je na mene dobar utisak. Slušala sam ga na slobodnim televizijama gde je opet ostavio utisak mirnog i poštenog čoveka, bez velikih reči, obećanja i hvalisavosti koje Vučić praktikuje u ogromnim količinama. Poverovala sam mu kada je u prvoj rečenici rekao da će poštovati Ustav i sve institucije.

Ali kada su stigla ona dva kobna pitanja koja kandidati ne mogu da izbegnu, postalo je jasno da on neće revolucionisati Srbiju i osloboditi je onako kako o tome kao o najvažnijoj stvari govori Dejan Ilić. To i jeste najvažnije u nacionalizmom zagađenoj Srbiji i podrazumeva redefinisanje nas samih, gde spada i otvorena priča o tome šta se dešavalo devedesetih, kao i suočavanje sa počinjenim zločinima i genocidom u Srebrenici. Ponoš je pao na pitanju o Mladiću. On kao da nije svestan da su devedesetih Milošević i Šešelj gurnuli Srbiju u ambis ratova sa susedima, u kojima su se dešavali strašni zločini. Iz tog gliba nismo izašli, već smo ostali u jednoj jedinoj ideologiji – ujedinjenja svih Srba, koja se sada zove „srpski svet“. U pitanju su nacionalizam i odbrana počinilaca zločina, a na tome se ne mogu graditi višepartijski sistem, demokratija, sloboda, jednakost i prosvećenost. Može autokratija i to imamo.

Šta je Ponoš rekao o Mladiću? „Mladić je tragična ličnost. On je, kada sam ga sreo u Kninu, bio briljantan oficir – oficirčina. Snage pod njegovom komandom, nažalost, uradile su neke brutalne zločine. Za te zločine odgovarao je on, odgovarali su neki pojedinci, ali ne treba da za to odgovara cijela generacija ili cijeli narod“. Dodao je da je Republika Srpska nastala na pravednoj borbi srpskog naroda da konačno stvori krov nad glavom nakon stotina godina. I da srpski narod na to ima pravo.

Revolucije ili izmene ideologije devedesetih neće biti ni ako Ponoš pobedi, ali bi bilo dobro da dobijemo novog i pristojnog predsednika.

Peščanik.net, 17.02.2022.

ZDRAVKO PONOŠ

The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)