krava na obali
Fotografije čitateljki, Mina Milenković

Bilo je to davno, u doba dok je premijer Aleksandar Vučić bio još samo radikalski jastreb, koji je s vremena na vreme išao vojvodi Šešelju po pivo i burek. I ostalo bi to tako sve do danas, da umorni vojvoda u neko doba posle pada Miloševića nije usnuo jedan san koji nije umeo da protumači. U tom snu video je sedam debelih krava kako ulaze u Drinu a potom kako mu iz Drine, odnosno Republike Srpske, dolazi sedam mršavih krava. Šešelj se mučio kako da protumači taj san i naposletku se obratio Vučiću za pomoć. Vispreni mladi jastreb se dosetio da bi sve to moglo biti na njegovu korist, pa mu je san protumačio kao kraj radikalskog blagostanja i nastupanje bedne vladavine DOS-a, u kojoj će radikali biti proglašeni za nešto najgore što se Srbiji moglo dogoditi. Nastupiće veliki progon radikala, zbog čega bi bilo bolje da se vojvoda na vreme skloni u Hag, a da borbu prepusti mlađima. Jer prema tom snu, staru radikalsku slavu moći će da povrati samo neko mlađi iz Radikalne stranke, koji je poreklom iz Bosne i koji će obnoviti pokidane veze sa Republikom Srpskom. Vojvoda se zamislio, a onda spakovao i otišao u Hag.

U međuvremenu, prošlo je sedam mršavih godina, Vučić je preveo radikale u naprednjake i postao premijer, dok je Tomislav Nikolić stekao diplomu i zaseo na tron. Evropska unija je oberučke prihvatila ovaj srbijanski mirakul, i nova epoha je mogla da počne. Zato je ovih dana proslava sedmog rođendana Srpske napredne stranke imala biblijske razmere u medijima, čak četiri televizije su direktno prenosile hepening, dok su se štampani mediji utrkivali ko će opširnije i detaljnije preneti svečanu atmosferu iz Sava centra.

A proslava je bila velika, sa Republikom Srpskom u žiži, baš onako kako se vojvodi to ukazalo u snu od pre mnogo godina. Glavno geslo naprednjaka bilo je takođe u znaku gojenja i prosperiteta, sa ciljem da se istakne kako je vreme mršavih krava za njih i za Srbiju zauvek prošlo. ‘Tajkuni u minusu, Srbija u plusu!’ bio je refren svih izlaganja osim jednog, koje je predstavljalo kulminaciju rođendanske proslave. Reč je o nastupu Emira Kusturice, koji je iskoristio svojih pet minuta i tradicionalnu privrženost svim vlastodršcima u Srbiji, da kao što je nekada očitao lekciju ‘austrijskim konjušarima’, ovoga puta nešto slično poruči Britancima, a pre svega Denisu Kifu, britanskom ambasadoru u Srbiji, koji je nakon toga iz protesta napustio svečani skup. Naime, Kusturica je Kosovo označio kao ‘najveću političku pljačku u novijoj istoriji Evrope’: ‘U toj ideji su uvek prednjačili Englezi i nije slučajno da vam je, Aleksandre, baš engleski ministar inostranih poslova doneo vest u kojoj postaje jasno da ulazak u Evropu znači i priznavanje Kosova.’

Ova gorčina Kusturice, ali i SNS-a se nadovezala na predlog britanske Rezolucije o Srebrenici, čijom blokadom se premijer Vučić hvali na svakom koraku, ubrajajući i to u one bodove koji su doprineli naprednjačkoj pretilosti. Niko drugi do Britanci krivi su za srpske nevolje, glasila je lekcija kontroverznog reditelja i vlasnika jednog dela Srbije, Emira Kusturice. Ambasador Kif je ustao i krenuo iz sale, dok je jedan njegov čovek potom premijeru Vučiću nešto šapnuo na uho. U svojoj završnoj reči, Vučić je pokušao da izgladi stvari, šireći ruke prijateljski ka Kifu i ka ruskom ambasadoru Aleksandru Čepurinu, čiji je dolazak izazvao pravi trans kod članova SNS-a. Vučić je posebno pozdravio predstavnike svih stranaka iz RS-a, istakavši kako mu je mnogo drago kada ih sve vidi na okupu, makar i u Beogradu, uz napomenu da Republiku Srpsku ‘mnogo voli(mo)’. Za to vreme, Milorad Dodik, koga Vučić od milošte zove Mile, topio se od milja, videvši kako je ruka srbijanskog vladara pretila i blaga.

Pošto je premijer završio svoju tiradu o blagostanju, miru i tradicionalnom naprednjačkom poštenju, posebne reči zahvalnosti uputio je svom starijem kolegi, predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću: ‘Zahvaljujem vam na tome što ste imali hrabrosti da uradite ono što niko od nas nije imao, na tome što ste imali dovoljno poštovanja i uvek dovoljno ljubavi prema narodu i veliko srce za SNS.’ Treba podsetiti da je predsednik Srbije samo dan pre toga zapretio svetu građanskim ratom u Srbiji ukoliko bude pritisaka da se prizna nezavisnost Kosova. No o tome više niko nije razmišljao nakon premijerovog govora. Otpevana je himna, a šareni baloni su pušteni uvis. U javnosti je, međutim, ubrzo došlo do reakcija na Kusturičin nastup, i to baš na RTS-u, gde je urednik ‘Danasa’ Zoran Panović rekao da je premijer svakako morao znati šta će Kusturica govoriti. Usledila je paljba iz SNS-a prema RTS-u, koji je pre nekoliko meseci dobio novog direktora – Dragana Bujoševića. Danas je taj isti Bujošević označen na naslovnoj strani režimskog ‘Informera’ kao ‘žuti izdajnik’ (tj. čovek Demokratske stranke).

Ponašanje premijera Vučića i njegove stranke za ovih sedam debelih godina nije se promenilo ni za milimetar kada je u pitanju odnos prema kritici, medijima i opoziciji. Nastup glavnog predstavnika srbijanske elite, Emira Kusturice, takođe svedoči da se ni njihov odnos prema prošlosti nije promenio. Kao ni prema Kosovu. No treba imati u vidu da nakon sedam debelih krava iz Drine mogu izroniti novih sedam mršavih, što bi se moglo najpre detektovati u odnosu EU-a prema Aleksandru Vučiću i njegovoj vladi. Naravno, to pre svega zavisi od politike prema Kosovu, povodom koje se, na opšte čuđenje, izjasnio i predsednik SANU-a, dr Vladimir Kostić, koji je pozvao političku elitu da se odrekne Kosova, jer ono ‘ni de facto ni de jure nije u rukama Srbije’.

Ostaje pitanje za koju će se elitu opredeliti Aleksandar Vučić – za Kusturicu ili za dr Kostića. Od toga će umnogome zavisiti i proslava sledećeg rođendana SNS-a. Ako je ovaj prošao u svetlu vređanja britanskog ambasadora i prekodrinskog srbovanja, možda bi sledeći mogao doneti neka nova iznenađenja i preokrete a la Vučić. U svakom slučaju, od gojenja stranke se ne sme odustati ni po koju cenu.

Novosti, 27.10.2015.

Peščanik.net, 27.10.2015.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)