Izbledeli grafit: DOS je najgori
Foto: Predrag Trokicić

Ne slažem se sa Sašom Ilićem: potonji ne može da zamisli kako vojničkim jezikom pozdravlja i bodri generala Ponoša. Piscu je važnije da razglasi odbojnost prema uniformi i visokim činovima, nego da makar ćuti, iako verujem i razumem da mu smeta što glavni protivnik favorizovanom Vučiću neće biti neki civil.

&

Kandidatu za gradonačelnika javno sam bio spočitnuo što se nije suprotstavio malograđanskoj metafori Gorana Markovića, nesmotrenosti koja je ipak odala da reditelj s visoka gleda na naselja izvan njegovog starovaroškog perimetra; pitao sam se, i pitam se, nisam li time oštetio delić grudobrana koji se podiže protiv štetočinskog i pogubnog jednovlašća; tešim se da će ono što sam možda okrnjio moći da se opravi pre neprijateljske kanonade, i hvaliću Vladetu Jankovića sve dok ne pobedi, a onda će se ponovo naći pod mojom sitničavom prismotrom, nije mu ovo Vatikan.

(Neka profesor ima skromnu opštu ocenu, trojku, ali Vesićev prosek je minus dvadeset: +3>-20.

General neka zaslužuje dvojku, tek da izbegne popravni, ili da ne ponavlja, rešenje na predsedničkim izborima mi se čini očiglednim: 2>-117, ili -117<2.)

&

Na vojsku oduvek gledam kao na luksuz i na rđavu naviku, o diskriminaciji civila pisao sam barem sto pedeset puta, ne dopada mi se ni što protivnici režima ne mogu da izaberu jednog ili dvojicu kandidata, ni to što Vučića (u daljem tekstu Favorita) nisu držali u neizvesnosti još neko vreme. Kad bi mene neko pitao, što se nikad nije desilo, niti se može desiti, predsednička kandidatkinja bila bi Marinika Tepić koja je sušta i potpuna suprotnost Favorizovanome: suprotnog je pola, razborita je, ne deluje mi kao neko ko će želeti da drži svaki bogovetni konac u svojim rukama, neće biti opsednuta Srpskim svetom, ne pada ni u samosažaljevanje ni u neobuzdanu, grotesknu hvalisavost: sadašnjem predsedniku suprotnost je kao biće mere.

I kao neko ko je fotogeničniji, da ne kažem lepši i mršaviji od Favoritusa.

Na bilbordima bi mogla da bude uz Vučića, a od Tome Zdravkovića bio bi pozajmljen slogan „Dva smo sveta različita!“; malo dete, kome se osmehuje nekoliko odraslih, pruži ručice prema jednoj osobi, Brodski drži da ono, osmotrivši ih sve, pravi estetski izbor: birač je naravno punoletan, ali bi i on, podsvesno, birao i između dva oblika lepog.

&

Ali, ali.

&

Bilo je dovoljno da kod Marića ili na Pink sleti Beli orao, i da Mariniku, jednim jedinim lepetom krila oduva tamo gde je mesto svima koji nisu čisti Srbi, ima rumunske krvi, govori rumunski, možda i priprema kakve rumunske specijalitete u skrovitosti svoje kujne, uglavnom je Orao, koji se obraćao srpskom domaćinu i sebi sličnima, uspeo da uzdrma i najvažnije marinikance, one sa kojima se Marinika Tepić bori protiv naopakosti svevlašća budućeg košarkaškog trenera, pa su u njenoj partiji prećutno rešili (tako mi izgleda, nisam bio prisutan) da ne zabadaju biračima prst u oko isturajući u prvi plan nemuško stvorenje rumunske provenijencije. Možda građanka Tepić nije ni želela da se kandiduje, ali bih ja da sam bio pitan građanku Tepić predložio.

Bilo kako bilo, to se nije desilo, drugi kandidat je rođen, i moramo ga ljuljati. Možda je građanin Ilić i hteo da zaljulja kolevku, možda je ushteo i da zapeva uspavanku, ali je u magnovenju video da beba ima uniformu i epolete sa hrastovim grančicama, pa je ustuknuo i očitao tri očenaša.

Sve, sve, ali vojno lice, nikad! Nisam se udubio u to kako je general dobio tolike činove, kako se od mlađeg referenta razvio u sredovečnog generala, ne bi mi smetalo da je protivkandidat Favoritu neki arhitekta, ili profesor na Građevinskom fakultetu (gde je udareno čifte privatnom metrou Goran Vesića i Goranu sličnima), ali ako će nam general Ponoš pomoći da na izborima ispratimo negenerala Vučića, ja ću da prenebregnem ličnu odbojnost prema vojskama i glasaću za vojno lice. Videli smo dobro šta sve civil može da nam učini, teško da bi ga u tome bilo koji necivil mogao slediti ili prevazići. Uostalom, ni Generalu nećemo dozvoliti da se razvije u Generalissimusa: dobićemo pet godina da predahnemo od svega što smo otrpeli i izgubili u prethodnih dvanaest godina, da obnovimo i popravimo ono što se sanirati bude moglo: nećemo stalno da biramo generale i pukovnike.

Ostane li veran sebi, Saša Ilić neka glasa za civila Srđana Škora, ako navedeni predsednički samokandidat nema neki čin kao rezervista.

V takom sluchae, proshchai Sasha!

Peščanik.net, 12.02.2022.

ZDRAVKO PONOŠ