Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Pre nekoliko dana aktuelno rukovodstvo Narodne skupštine Srbije je dugom nizu skandala koje je javnosti i građanima do sad priuštilo dodalo još jedan.

Skandal je nagovestila višednevna docnja sa objavljivanjem na skupštinskom veb sajtu stenografskih beležaka sa rasprave u skupštini od četvrtka, 22. juna. Te beleške su suprotno uobičajenoj praksi objavljene čak pet dana kasnije, u utorak, 27. juna.

Spekulisalo se sa tim da je razlog za kašnjenje to što je ministar Gašić u govoru u skupštini izričito, nedvosmisleno izjavio da Nemačka krije ubicu Olivera Ivanovića, a pošto je tom neshvatljivo neodgovornom izjavom izazvao diplomatski skandal i reakciju Ambasade Nemačke koja je to oštro demantovala, naknadno se pravdao time da je izjava navodno pogrešno preneta – bez znaka pitanja koje je bilo (ili se naknadno pojavilo) u stenogramu, ali ne i u medijskim izveštajima!

Ali ako je u vezi sa famoznim znakom pitanja mnogo šta sporno nešto drugo je potpuno nesporno. Kad su se stenografske beleške konačno pojavile na skupštinskom veb sajtu njihovim poređenjem sa onim koje su u skladu sa višegodišnjom ustaljenom skupštinskom praksom prethodno, još 22. juna dobili novinari i narodni poslanici, videla se jedna očigledna, nesumnjiva razlika – u „redigovanoj“ verziji transkripta izostavljena je krajnje uvredljiva rečenica koju je, dobacujući tokom izlaganja opozicionog poslanika izgovorio poslanik vladajuće većine: „Ubijaš penzionere u Aranđelovcu.“

Ne može biti sumnje u vezi sa motivom ovog, zašto ne reći, falsifikata. Radi se o želji da se sakrije ne samo nedopustivo ponašanje poslanika vladajuće većine nego i ništa manje nedopustivo odsustvo reakcije predsednika skupštine, pripadnika iste većine.

U situaciji u kojoj postoje već danima ranije podeljeni odlomci beleški a hiljade ljudi u direktnom TV prenosu je videlo ili „premotavanjem“ programa mogu da vide istinu to je zapravo glup, besmislen pokušaj da se istina sakrije.

Ali sasvim nezavisno od smisla i motiva, redigovanje stenografskih beleški izostavljanjem bilo čega izrečenog u skupštinskoj sali samo po sebi je prvorazredan skandal. Stenografske skupštinske beleške su, odnosno moraju biti, doslovni zapisi izlaganja narodnih poslanika bez ikakvog izostavljanja reči ili izraza. Dugoročno gledano one su gotovo nezamenljiv istorijski izvor informacija. Budući da moraju biti veran i potpuno pouzdan pokazatelj atmosfere u skupštini, nužno obuhvataju sve što je u sali izrečeno, sve što neko od poslanika izgovori obraćajući se drugom poslaniku. To važi i za sva neformalna obraćanja, odnosno dobacivanja koja se beleže tako što se stavljaju u zagradu, ali se obavezno beleže. Član 118 skupštinskog poslovnika vrlo decidirano kaže da se „u stenogramske beleške unosi tekst u izrečenom obliku bez ikakvog izostavljanja reči i izraza“.

To što se dogodilo je potpuno neprihvatljivo sa stanovišta opšte prihvaćenih standarda parlamentarne prakse, etike, morala i prava. I mada je notorna istina da u našoj skupštini dominiraju prostakluk, govor mržnje, verbalno nasilje i situacije koje su na rubu fizičkih sukoba i da je ona takva kakva je jedan od glavnih generatora antagonizma u društvu, ipak je spoznaja da je rukovodstvo skupštine spremno da se služi i otvorenim falsifikovanjem zvaničnih dokumenata vrlo uznemiravajuća, skandalozna.

Toliko skandalozna da bi, kako je to već rečeno u reakcijama naše stručne javnosti, u svakoj funkcionalnoj parlamentarnoj demokratiji odgovorni za ovakav postupak izvesno snosili posledice u vidu smene sa skupštinskih funkcija.

Kod nas, dobro znamo, ne samo da neće biti smenjeni već izgleda da imaju nameru da to što se desilo sa stenografskim beleškama, što je za sada eksces, pretvore u kontinuiranu praksu.

Najava da se ubuduće skupštinski transkripti neće dostavljati agencijama, novinarama i narodnim poslanicima tokom plenarnog zasedanja, već tek narednog dana, ukazuje na nameru da se sa skandaloznom praksom nastavi. Iza ideje o odustajanju od višegodišnje, uhodane i dobre prakse može stajati jedino želja i namera skupštinsklog rukovodstva da u beleške po potrebi interveniše, „rediguje” ih u skladu sa svojim interesima.

Ostaje da vidimo da li će najavljeno i realizovati. Ako to učine morali bi znati da to znači da su se otvoreno opredelili za grubo podrivanje transparentnosti u radu skupštine, skrivanje istine i falsifikovanje i izvrgavanje ruglu, ismevanje nekih fundamentalnih ustavnih odredbi poput onih o zabrani cenzure (čl. 50) i pravu građana da budu istinito potpuno i blagovremeno obaveštavani o pitanjima od javnog značaja (čl. 51). A i to da takvo opredeljenje, kad tad, za sobom povlači odgovornost, i to ne samo političku.

Peščanik.net, 01.07.2023.

Srodni link: Sofija Mandić – Brisanje stvarnosti


The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)