Izbeglički dizajn, Slaviša Savić
Izbeglički dizajn, Slaviša Savić

”Poslali smo jednu lepu sliku u svet”, rekao je gradonačelnik Beograda. I to je lepo. Mislim, lepo je što se u Beogradu održala Parada ponosa, bez i onog jednog incidenta od prošle godine, a u kojem su učestvovali brat istog gradonačelnika i brat premijera, i koji još nije dobio sudski epilog.

Ali nije lepo što je to gradonačelnik rekao. Jer, ne pravi se Parada bez incidenata zbog ”slanja slike u svet”, nego zbog sveta kojem su svih ostalih dana u godini ugrožena ljudska prava. Uostalom, ona se i organizuje da bi se skrenula pažnja javnosti na probleme koje LGBT osobe imaju svakog dana, a ne zato da bi Beograd jednog dana poslao ovakvu ili onakvu (a bolje ovakvu) sliku u svet.

Sa druge strane, svako misli o tome kakvu sliku šalje. Pa i mi kad se brijemo, šminkamo, biramo garderobu, isprobavamo izraze lica… takođe pripremamo sliku koju ćemo o sebi poslati drugim ljudima, zar ne? Zato ne treba da čudi što i gradonačelnik razmišlja o tome. Naročito ovih dana kad je u toku regionalno nadmetanje u foto-albumima sa izbeglicama (bože mi oprosti, kao da je izbeglički talas svadba, a ne ljudska muka).

Takmičenje je ozvaničeno kada je hrvatski premijer najavio da će se izbeglice u njegovoj zemlji sigurno bolje provesti nego u Srbiji. Čime je bacio rukavicu u lice Srbiji, koja se do tada takmičila samo sa Makedonijom, koja se pendrecima i suzavcima plasirala na začelje tabele i Mađarskom, koja se žilet-žicom diskvalifikovala iz daljeg takmičenja.

Već prvog dana HRT je u udarnim vestima objavio fotografiju koja je, po uzoru na onu iz Srbije, trebalo da obiđe ceo svet. Doduše, da nije bilo spikera koji je gledaocima saopštio da to novinar nosi dete čitavih pet kilometara, a da je novinarka skinula svoje čarape da bi ih navukla detetu, to bi bila sasvim obična fotografija para sa detetom na pustom drumu, kakvih imate na hiljade po raznim fotostokovima.

No, niti je nenadahnuta fotografija obišla svet, niti je nadahnuće sa izbeglicama potrajalo. Već sledećeg dana je objavljeno da Hrvatska ne može više podneti teret izbeglica i da prelazi na ”plan B”, koji je mnogo manje fotogeničan, tako da se Srbija ponovo popela na tabeli. Doduše, ne po tome što mnogo dobro radi za izbeglice, već po tome što im ne radi mnogo lošeg, ali pobedi se u zube ne gleda. Naročito sad kad nas je krenuo pobednički niz ko Novaka Đokovića. Prvo smo, makar po rečima direktora kancelarije za KiM, pobedili nepriznato Kosovo sa 5:0, zatim tri priznate nezavisne države, a danas evo i huligane (nepriznate i nezavisne?). I, za razliku od one ”namam bore da to i dokažem” reklame – mi imamo sliku da to i dokažemo.

Za to vreme, ljudi koji ne žele da u svet odu slikom, već dušom i telom, trpe i čekaju. Jer je njihova slika, baš kao i slika LGBT osoba, mnogo dobrodošlija nego oni sami.

Peščanik.net, 21.09.2015.

IZBEGLICE, MIGRANTI
LGBTQIA+

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)