Tri kupca na trećem tenderu.

Hoće li za Industriju hidraulike i pneumatike Prva petoletka iz Trstenika biti „treća – sreća“? Ili će i treći put „braća Rusi“ ostaviti na cedilu radnike, direktore, opštinare i pojedine srpske političare koji se već četvrtu godinu uporno i bezuspešno nude ruskim firmama da kupe ovu trsteničku fabriku? Dva tendera (2005. i 2007. godine) propali su pošto su „Rusi“ u poslednjem trenutku rekli „njet“, ali trstenički metalci ne gube nadu i danas su, kao nikad do sad, uvereni da će najzad postati ruski.

Prva petoletka, nekad uzorna samoupravna kompanija (uz koju se uvek spominjao podatak da radi hidrauliku za Boing), imala je tešku tranzicionu sudbinu, uostalom kao i većina preduzeća iz srpske metalske industrije. Sankcije, gubitak tržišta, razvlačenje imovine i nesposobnost direktora da osmisle poslovnu šansu stvorili su od Prve petoletke gubitnika koji je godinama tavorio na državnim „jaslama“. Dugotrajne subvencije iz Beograda i uporna propaganda da „Rusi dolaze“ i da spas stiže iz Moskve pretvorila je Prvu petoletku u žrtveno jagnje „globalnih“ političkih odnosa u Srbiji i nastojanja Vojislava Koštunice kao premijera da značajnije uveže dve „bratske privrede“. Dobro upućeni u trstenička zbivanja i danas tvrde da je prodaju Prve petoletke Koštunica dogovorio sa tadašnjim ruskim predsednikom Vladimirom Putinom u Sočiju u proleće 2004. godine.

Od tada pa do današnjih dana traje poslovna agonija ovog preduzeća začinjena političkim lobiranjem, poslovnim obmanama i lakomislenošću srpske „radničke klase“. Četiri godine Trstenikom se „od uveta do uveta“ pronose glasine da „samo što nisu“, ali sigurno „Rusi stižu“, a u međuvremenu nastavilo se propadanje Prve petoletke koja opstaje, najpre zahvaljujući finansijskim infuzijama iz državnog bužeta.

Osim neobične predstave o srpskim zabludama, slučaj Prve petoletke mogao bi da posluži kao loš primer toliko hvaljenog, najavljivanog i očekivanog ruskog investicionog angažmana u Srbiji i kao neskrivena legitimacija ruskih kompanija kao investitora.

Treći tender za Prvu Petoletku, umesto „treća-sreća“, mogao bi (daleko bilo) da bude još jedna potvrda kako se jedino politički glupi i ideološki zaslepljeni Srbi uče na svojim greškama. Iako ni Prva petoletka nije više tako poželjna „mlada“ posle dve neuspešne udaje, pred treći tender ponovo se u Trsteniku i Beogradu podgreva atmosfera „bratskih odnosa“ i „istorijskih sudbinskih veza“ Srbije i Rusije, iako je svima bilo potpuno jasno da su Rusi krivci za propast prethodna dva tendera i da im je stalo da Prvu petoletku dobiju besplatno. Ta činjenica otvara još jedno pitanje – šta je interes lobista u Srbiji da tako uporno, a na štetu domaće firme, protežiraju nezainteresovane ruske investitore? Nedavno raspisani treći tender omogućio je potencijalnim kupcima da od 28. jula preuzmu dokumentaciju i da do 15. oktobra dostave konačnu obavezujuću ponudu. Ali, u Prvoj petoletki, Trsteniku i beogradskoj „čaršiji“ već se zna da će Rusi pobediti na tenderu.

Samo nedelju dana pošto je prošle godine (10. novembar), zbog odustajanja Rusa, propao drugi tender, predsednik sindikata Prve petoletke Milovan Miletić najavio je da će rusko državno preduzeće za promet naoružanja i vojne opreme Rosoboroneksport (ovog puta) u konzorcijumu sa austrijsko-kanadskom firmom Magna „sigurno kupiti Prvu petoletku“. I predsednik opštine Trstenik i član Tenderske komisije za prodaju Prve petoletke Radovan Raka Radović izjavio je odmah po propasti drugog tendera da će Rosoboroneksport sigurno dostaviti ponudu na trećem tenderu. „Računamo da će čitav posao uz blagoslov predsednika Rusije Vladimira Putina biti završen do 20. februara iduće godine” precizirao je Radović 2. decembra 2007. godine.

Bila je to nova molba upućena ruskom političkom vrhu, koji je samo šest meseci ranije ostao gluv na vapaje iz Koštuničinog kabineta da ruski  Rosoboroneksport podnese ponudu na drugi tender. 

I kad se već u maju 2008. znalo da će se uskoro ponovo odlučivati o sudbini Prve petoletke, krenula je nova medijska kampanja u stilu „Rusi hoće celu Prvu petoletku i to od 1. jula“ (Politika, 9. maj 2008). Generalni direktor holdinga Prva petoletka Dragan Egerić i predsednik Sindikata Milovan Miletić zahtevaju od Vlade da dozvoli ruskom Rosoboroneksportu da preuzme Prvu petoletku u celini i bez tendera. 

„Radnici i rukovodstvo Prve petoletke posle obilaska austrijske kompanije Palfinger i ruske Rosoboroneksport više nemaju nikakvu dilemu, iako ministar Mlađan Dinkić indirektno podržava austrijskog kupca“ izjavio je Miletić.

Palfinger je, inače, svetski lider u proizvodnji hidrauličnih cilindara i pokazao je veliko interesovanje, ali samo za nekoliko svojoj branši bliskih preduzeća iz sistema Prve petoletke.

Radnici i direktori smatraju, međutim, da firmu treba ustupiti Rusima (po modelu strateškog partnerstva Zastave i Fiata), odnosno Konzorcijumu koji čine Industrijsko-investiciona korporacija Dres gidro montaž, Petoletkin i Rosoboroneksport (u ranijim konzorcijumima vodio je glavnu reč), koji je navodno ponovo spreman da kupi ceo sistem Prve petoletke „u komadu“.

Oko toga da li prodati ceo Holding ili ga rasparčati pa prodavati osamostaljena preduzeća vrti se agonija Prve petoletke u poslednje četiri godine. Ključnu ulogu u tom mrcvarenju imali su navodni ruski kupci koje je i na prvom i na drugom tenderu predvodio Rosoboroneksport.

Pre prvog tendera koji je raspisan 5. decembra 2004. godine Prva petoletka je bila Holding sa 20 zavisnih preduzeća i 7.300 zaposlenih. Odluka o privatizaciji doneta je u avgustu te godine, a dokumentaciju za prvi tender otkupili su Rosoboroneksport i A-TEC Industries AG iz Austrije (kasniji interesent za RTB Bor), ali je jedini aktivni učesnik na tenderu bila ruska firma. Poslednji rok za podnošenje ponuda iz Javnog poziva bio je 30. jun 2005. godine. Pošto se radilo o jednom od problematičnijih srpskih preduzeća, Agencija za privatizaciju bila je veoma kooperativna prema zainteresovanom ruskom kupcu i stalno je produžavala rokove za podnošenje ponude u želji da mu obezbedi dovoljno vremena i sve potrebne informacije.

Ali, i pored tolike kooperativnosti srpske strane 30. juna 2005. godine Rosoboroneksport je obavestio Agenciju da neće podneti ponudu za kupovinu Prve petoletke. Kao razloge naveo je da iz privatizacije nisu isključena preduzeća u Leposaviću i Bjelom Polju (u kojima je Holding imao ulog), da se finansijski rizici prebacuju samo na kupca (Rusima se nije svidelo što Agencija ne dozvoljava da se bez njene saglasnosti vrši preorijentacija proizvodnog programa preduzeća koja neefikasno posluju) i da  u tenderskoj dokumentaciji nisu bili obrazloženi metodi formiranja cene kapitala Holdinga.


Prvi tender je zato bio poništen.

Ali je Rosoboroneksport odmah obavestio srpsku Agenciju za privatizaciju da je i dalje zainteresovan za kupovinu Prve petoletke, jedino traži četiri do šest meseci da napravi šemu kako da se pojedine fabrike Holdinga raspodele među članicama Konzorcijuma ruskih finansijsko-industrijskih struktura koji tek treba da bude formiran.

Posle propasti prvog tendera, država Srbija pravi anketu među potencijalnim kupcima koji bi učestvovali na drugom tenderu. Tada se ispostavlja da ni jedan kupac nije zainteresovan za ceo Holding, nego svi hoće da kupe „na parče“, odnosno pojedina preduzeća iz sastava Prve petoletke. Da bi se najzad „rešila bede“, država pristaje da rasparča Prvu petoletku i da privatizuje (prodaje) pojedinačna preduzeća. Prethodno je Holding doneo odluku da se njegovo vlasništvo u zavisnim preduzećima prenese na ta preduzeća, pa su se tako do kraja 2005. godine osamostalila preduzeća Servoupravljači, Kočna tehnika, Zaptivke, TMO, Armature i FUD. Ideja Agencije za privatizaciju bila je da u februaru 2006. objavi šest pojedinačnih tendera za prodaju ovih preduzeća.

Krajem januara, međutim, generalni direktor Prve petoletke kumi i moli Rosoboroneksport da se ponovo javi na drugi tender sa isključivim zahtevom da kupe ceo Holding. I ruska kompanija 13. februara 2006. saopštava da pristaje da kupi „u komadu“ Prvu petoletku, ali pod uslovom ako napravi novi konzorcijum ruskih firmi koje su bile zainteresovane da kupe pojedina preduzeća Holdinga.

U pismu Rosoboroneksporta ima veoma indikativnih „pasaža“. Na primer, „da odluke o kupovini Prve petoletke direktno zavisi od spremnosti srpske strane da uzme u obzir želju Rosoboroneksporta u pogledu sniženja vrednosti kapitala, optimizacije socijalnog programa, regulisanja pravnog aspekta raspodele vlasništva i proizvodne preorijentacije Holdinga“.

Ni ovako specifični „zahtevi ruske strane nosu prepreka direktoru Holdinga Prva petoletka koji traži od Agencije za privatizaciju da zaustavi sve poslove oko raspisivanja tendera za pojedinačnu prodaju preduzeća iz sastava Holdinga i da sačeka ruski odgovor. U februaru i martu 2006. sa Rosoboroneksportom intenzivno pregovaraju Agencija za privatizaciju, Ministarstvo privrede, menadžment i sindikat Prve petoletke i predstavnici opštine Trstenik. Agencija i Ministarstvo pristaju da pronađu model kako da se Holding proda u celini iako se šest preduzeća osamostalilo, ali od ruske strane traže garancije da će kupiti ceo sistema kad se raspiše novi tender i da objasni šta konkretno znači „proizvodna preorijentacija“.

A onda 30. marta 2006. zamenik direktora Rosoboroneksporta javlja srpskom ministru privrede da je formiran Konzorcijum ruskih firmi zainteresovanih da kupe ceo Holding u okviru jednog tendera.

Da bi se izašlo u susret zahtevima novih-starih ruskih kupaca, Skupština Holdinga 3. novembra 2006. godine donela je odluke o isknjiženju vlasništva Holdinga u AD Prva petoletka Bijelo Polje i prenošenju vlasništva iz Leposavića na novu firmu Komeho osnovanu samo zbog toga u Trsteniku. Potom je utvrđen tehnološki višak zaposlenih u Holdingu i zavisnim preduzećima – 717 plus 668 radnika dobilo je otkaz.


Ali to nisu bili jedini zahtevi ruske strane.

Ruski Konzorcijum traži od Agencije da  u deo tenderske dokumentacije budu uključeni zvanični finansijski izveštaji preduzeća Holdinga za 2006. i da se ostavi rok od tri meseca između javnog poziva za tender do podnošenja prijava zbog procedure dogovaranja unutar Konzorcijuma.

Agencija je prihvatila te zahteve budućeg ruskog kupca, pa je 13. marta 2007. godine objavljen javni poziv za učešće na drugom tenderu za prodaju 70 odsto kapitala Holdinga, njegovih osam zavisnih i šest osamostaljenih društava (prethodno su se skupštine osamostaljenih društava saglasile sa modelom zajedničkog tendera).

Zahteva je bilo još i to u sred tenderske procedure. Tako je 30. aprila 2007. godine Agencija za privatizaciju prihvatila ruski zahtev da se izmeni tender tako da bilo koji član Konzorcijuma može da dokaže ispunjavanje uslova celog Konzorcijuma. Inače, tendersku dokumentaciju otkupio je član Konzorcijuma, firma Trest Gidromontaž iz Moskve. Dok je trajao tender prihvaćen je još jedan zahtev Rusa – da se otpišu dugovi (iz 2005. i 2006.) Prve petoletke prema državnim poveriocima u iznosu od 25 miliona evra. I to je prihvaćeno.

Zbog stalnog ispostavljanja novih zahteva ruskog Konzorcijuma, tender je šest puta produžavan, pa je tako poslednji utvrđeni rok za završetak tendera bio 31. oktobar 2007. godine.  

Bez obzira na sve ustupke Rosoboroneksport je još 20. juna 2007.  obavestio Agenciju da odustaje od pripreme ponude na tenderu, jer je od učešća odustao član Konzorcijuma ZAO „Aerokosmička oprema“, koji je trebalo da bude najveći kupac Holdinga.

U međuvremenu srpska strana pokušala je da političkim kontaktima na najvišem nivou (urgiranje kod Putina) izmoli rusku stranu da ipak podnese ponudu na tender. Jedino što se uspelo je da je u julu Rosoboroneksport pokrenuo inicijativu da se u ruski Konzorcijum uključi indijska kompanija „Larsen i Toubro“, koja je ranije već odustala od kupovine Prve petoletke zbog otvorenog favorizovanja Rusa. Nije pomoglo ni pismo koje je ministar Dinkić pisao ambasadoru Indije u Beogradu i u kojem je molio da ta kompanija ipak ne odustaje od tendera.

Sve u nadi da će Rusi shvatiti da su „naša braća“ i da zato treba da kupe Prvu petoletku, srpska strana strpljivo je čekala do kraja oktobra 2007. godine, a onda je 14. novembra Agencija za privatizaciju objavila da je propao i drugi tender za zajedničku prodaju Holding preduzeća Prva petoletka i njegovih 14 zavisnih društava, jer  nije stigla nijedna ponuda za kupovinu kapitala ovih preduzeća.

Zatim slede najave i optimističke izjave predstavnika menadžmenta, sindikata i lokalne zajednice citirane na početku ovog teksta o tome kako će „braća Rusi“ posle dva odustajanja sigurno kupiti ovu fabriku iz „trećeg puta“.

Reklo bi se kao da je Prva petoletka na početku.

Valjda zato što neko još veruje da u Srbiji tek počinje – prva petoletka.

 
Peščanik.net, 06.08.2008.