Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Tako se nekako pogodilo da sam svoj spisak za kupovinu započela kao da hvatam beleške sa TV predavanja predsednika Srbije. Med i mleko. Samo što je njegovo – od ptice mleko, a moje – aflatoksično. I što ću moje med i mleko platiti ja sama, a njegovo obećano svi mi.

Kao što ćemo i debelo preplatiti priredbu za kraj njegovog mandata zbog koje će i ono malo preostalog Beograda biti porušeno i poružnjeno. Ali, kad smo mogli ovolike godine bez nikad neizgrađenih železničkih i autobuskih stanica, metroa, kanalizacija i prečistača otpadnih materija, izguraćemo i bez svega drugog. Bez, na primer, uvida u javne ugovore i za običan spomenik a kamoli za avio i druge kompanije.

Uostalom, nije infrastruktura spisak kućnih potrepština pa da jednom platiš i završiš stvar. Kad vidimo koliko traje gradnja i koliko košta svaki kilometar ulice ili autoputa, dođe nam da se vratimo na kaldrmu. Samo kad i ona ne bi isto toliko koštala i zahtevala da stalno iznova plaćamo njeno prevrtanje čas na lice, čas na naličje.

Ali smo iz specijalnog, ekskluzivnog i nadasve neviđenog obraćanja javnosti saznali i šta predsednik Srbije nikada neće uraditi. Ne, nije priznanje Kosova. Neće potpisati „zakon o trećem rodu“ koji niko i nije predložio, niti zakon o istopolnim zajednicama za koji se premijerka navodno bori – očito nama nevidljivim sredstvima. No, ne vidimo ni najveći rast plata u regionu pa to opet ne znači da njega nema. Ima ga, u svakom javnom nastupu predstavnika vlasti.

Ko zna, možda je premijerka ovako javno poražena i zato što je, verovatno nehotice, rekla da u Srbiji postoji jedan čovek bez koga bi sve stalo. Ne, ne taj jedan čovek, nego gradonačelnik Bačke Palanke. Jer, kako nam je objasnila, ako bi on bio smenjen, mesecima ne bi bilo nikog da sanira štetu. I to izgovara u zemlji u kojoj se čak i Skupština raspušta da ne bi ometala predsedničke izbore, da i ne pominjem prvih pet-šest godina ove vlasti kada smo svake druge godine bili i po devet meseci bez Vlade, sve čekajući prvo da se izbori održe, pa da se rezultati prebroje, pa održe konsultacije, pa predloži mandatar, pa zakaže zasedanje, pa usvoji Vlada, pa nepotrebno raspišu sledeći izbori…

I za sve te silne neradne dane najvažnije institucije u državi, vlast nas je ubeđivala da sistem funkcioniše. A sada će sve da stane, ako nema jednog gradonačelnika? Pa nije on predsednik države, zaboga. Štaviše, čak je i predsednik Srbije priznao da ne može sve sam i javno otvorio konkurs za ljude iz „baš me briga koje stranke“. A ako baš i budu iz opozicione, bože moj, bolje da ih on unapred počasti funkcijama nego da ih, kako reče, počisti na izborima.

Ostalo je još samo da predloži izmenu transparenta na protestima. Ne treba sve da stane, treba svi da stanemo. Uz vlast, naravno. Jer se pare neće same krasti.

Peščanik.net, 14.08.2023.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)