U švicarskom zimovalištu Davos se svake godine okupi svjetska privredna i politička elita kako bi se pozabavila aktuelnim svjetskim političkim i privrednim pitanjima. Već se od ranije znade da bi se ovogodišnji Svjetski privredni forum (WEF) trebao pozabaviti snagom kolaborativnih inovacija, ma šta to značilo, ali su se u međuvremenu nametnula i pitanja kao što su skupa nafta i slabi dolar, kriza američkog tržišta nekretnina i njene posljedice, opasnosti američke (i svjetske) privredne recesije, aktualni potresi na fiinancijskim burzama, nezabilježene jačine od znamenitog 11.09….

O pomenutim i drugim polit-ekonomskim pitanjima govorit će upućeniji, a mi  kažimo kako će jedna od tema u Davosu biti i odnos islama i Zapada, te da je u tu svrhu WEF pripremio najopširnije istraživanje ovog fenomena do sada. Na skupu u Davosu, od 23. do 27.01. očekuje se, inače, circa 2.400  visokih gostiju, među kojima bi trebalo biti i 27 šefova država ili vlada, stotine MIP-ova, te raznih vrsta experata. Renomirani skup otvara američka državna tajnica Condoleezza Rice. A za okvir naše priče važno je kazati kako se već danima u Bernu i St. Gallenu kotrljaju protesti pripadnika Saveza za globalni otpor, dok do Davosa antiglobalisti neće ni stići. Idilično mjestašce je hermetički izolirano i pod kontrolom policije i vojske. U Bernu je, pak, policija već za vikend uhapsila polovicu od ukupno 200 protestirajućih antiglobalista, bilo je i gurkanja i suzavca, pa i gumenih metaka. U St. Gallenu su demonstranti mirno prošli kroz grad noseći transparente Globalizacija odozdo, a ne odozgo i Za globalizaciju u kojoj bi sudjelovali svi slojevi svjetskog stanovništva… 


Jazovi sve dublji, razuma sve manje…

Već na prvi pogled izgleda da su mostovi između islamske i zapadne civilizacije beznadežno porušeni i da je sukob civilizacija u punom jeku. Tomu u prilog govore i aktualne antislamske eskapade u Evropi, poput onih  austrijske političarke Susanne Winter, koja bi željela postati gradonačelnicom u Grazu, u ime Haiderove FPÖ, pa poručuje da se – islam mora vratiti tamo otkuda je došao, iza Sredozemlja. Ona je ovih dana, inače, stekla planetarnu slavu izjavama kako bi poslanik Muhamed bio u današnjem sustavu vrijednosti samo – oskvnitelj djece, što bi se reklo pedofil, te da je Muhamed, koji ima u islamskoj vjeri i kulturi i status proroka i Božijeg poslanika, napisao Kuran – u vrijeme epileptičkih napadaja. Na ovakve niskosti reagirali su, dakako, s druge strane plota plamtećim video prijetnjama, odnekud su se pojavile i Sandžaklije, ali mrtvih, srećom, nije bilo. Najljepše u ovoj ružnoj epizodi su reagirali austrijski muslimani, opredjelivši se za tzv. šarm ofenzivu i otvorena vrata svojih džamija za kršćanske sugrađane. O deset minuta mržnje u režiji nizozemskog extremiste Geerta Wildersa smo pisali, pa pomenimo samo još kako je nedavno došlo i do formiranja prve antiislamske partije u Njemačkoj, Pro NRW, koja je izrasla iz protesta protivu gradnje velike i lijepe džamije u Koelnu. Brojni su, zapravo, znaci da se evropski desni extremisti, uključivo neonaciste, udružuju po antiislamskoj, a ne anti-islamističkoj liniji, iako pripremaju proteste većih razmjera pod sloganom – zaustaviti islamizaciju Evrope! Fenomen islamizacije Evrope je, de facto, prenaduvana desničarska izmišljotina, koja i ne svjedoči o drugom do o pokušaju artikulacije sukoba ne-kultura. Srećom, počinje da funkcionira i dijalog kultura, o čemu svjedoči i prošlonedjeljni susret civilizacija u Madridu pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda.

No, nazad ka najopširnijoj studiji o odnosu islama i zapadnog svijeta, kako je WEF-studija već ocijenjena. Kao njen koordinator pojavljuje se John De Gioia, predsjednik Georgetown univerziteta u Washingtonu, a među njenim autorima su princeza Lolowah, kćerka bivšeg saudijskog kralja Faisala, izraelska ministrica vanjskih poslova Zipi Livni i norveški princ Haakon.  Anketni dio istraživanja je proveo čuveni Gallup, koji je propitao i  muslimane i nemuslimane o međusobnim odnosima u čak dvadeset i jednoj zemlji u svjetu. Važnu analizu o tomu kako novine, časopisi i televizija izvještavaju o kulturi onih drugih uradio je švicarski institut Media Tenor. Glavni nalaz studije je zabrinjavajući, pa ako se i znao unaprijed. Jazovi između islama i Zapada su sve dublji, piše u studiji Klaus Schwab, osnivač i predsjednik Svjetskog privrednog foruma, a optimizam je relativno mali.

Egzaktni brojevi studije ulijevaju, zapravo, strah. A strah je i najneočekivaniji rezultat WEF-studije, strah od međusobnih dodira dviju bliskih vjera i tzv. abrahamskih kultura, kako bi to lijepo rekao dr Hans Kueng. Šokantno je, zapravo, što ubjedljiva većina u svim anketiranim evropskim zemljama osjeća prijetnjom – pojačanu interakciju između Zapada i islamskog svijeta. Takvih je, čak, 79 odsto u Danskoj, 68 odsto u Španjolskoj, te po 67 odsto u Italiji i Nizozemskoj. Pretpostavka, pak, da bi se slično tako morali osjećati i Izraelci i Amerikanci pokazala se pogrešnom. Oko 70 odsto Amerikanaca i 56 odsto Izraelaca smatraju interakciju dobrom. Za razliku od njih dvoje, i većina anketiranih u Egiptu, na palestinskim teritorijama, u Turskoj i Iranu je  jednako strašljiva kao i Evropljani.

Ali, otkuda uopće potječu strahovi od dodira kultura, i to baš kod Evropljana, pitaju se autori WEF-studije, pa sugeriraju da bi se korijeni, i to  rastućih strahova morali tražiti u osjećaju – ugroženosti evropskog kulturnog identiteta, i to uslijed pojačanog doseljavanja baš iz islamskih zemalja. 

Ali, time nije kraj ove rošomonske priče, jer i muslimani se pojačano tuže kako Zapad ne respektira islamski svijet. Tako misli ubjedljiva većina u Palestini (84%) i Egiptu (80%), te njih nešto manje u Iranu. Ali, šta je s respektom muslimana prema Zapadu. Oni, s izuzetkom Turaka, smatraju da poštuju zapadni svijet, dok Zapadnjaci uopće ne dijele ovaj utisak. Čak 82 odsto Amerikanaca, kao i velika evropska većina, ali i 73 odsto  Izraelaca osjeća se nepoštovanim od strane muslimana. Objašnjenje ovih proturječnih poimanja jednih i drugih svodi se u WEF-studiji na dramatično sniženje ugleda američke vanjske politike posljednjih godina, kao i na sve izraženije odbijanje zapadnih vrijednosnih kanona u islamskom svijetu.

Ilustracije radi, čak 71 odsto Saudijaca povezuje riječ bezobzirno sa SAD, a samo njih 3 odsto s Francuzima, govori WEF-studija. Krivicu za ovakvo loše međusobno poimanje jednih i drugih snose posrednici predstava, dakle mediji. Jedna od centralnih spoznaja WEF- studije glasi – Mediji iz islamskih zemalja izvještavaju negativno o pojedincima i grupama koji pripadaju kršćanstvu, židovstvu ili neislamskim zemljama, a to važi, nažalost, i obratno, pa ako i u manjoj mjeri. Najveće razlike u izvještavanju u ova dva dijela svijeta se vide u člancima o političkim organizacijama kao što je libanonski Hisbollah i o ličnostima kao što su iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad ili bivši britanski premijer Tony Blair.

Dok je, primjerice,  u islamskom svijetu samo 6 odsto negativnih izvještaja o Hisbollahu, u zapadnim medijima ih je 22 odsto; u iranskim medijima se Ahmadinedžad uzdiže u nebesa, a u zapadnim ga se sotonizira; u slučaju Blair je, pak, interesantno da se o njemu znaju složiti i jednostrani iranski i britanski listovi. U svakom slučaju, Blairov image je lošiji nego Osame bin Ladena, kaže se u WEF-studiji.

Najiscrpnije se u WEF studiji izvještava o američkom predsjedniku Bushu, pri čemu se uočava da su zapadni mediji nastojali biti neutralni, ali im se omaklo i 11,9 odsto negativnih statements, dok je u medijima islamskih zemalja 27 odsto napisa o Bushu negativno. Inače, WEF-studija svjedoči da se najumjerenije o Bushu izvještavalo, osim u SAD, upravo u srcu islamskog svijeta, u Saudijskoj Arabiji. Takvih je kurioziteta prepuna ova studija…

Njeni autori zaključuju i sami kako su odnosi islama i Zapada prepuni proturječnosti, koje ne omogućuju, pak, točnije prognosticiranje kako će se te proturječnosti odraziti u budućnosti na zajednički život muslimana i nemuslimana…

  
Berlin,

Peščanik.net, 23.01.2008.

Leave a Reply