Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Cele nedelje tropske vrućine, pa o čemu drugom nego o teologiji. Da bismo razumeli virus i kako se širi, zašto ugrožava zdravlje i, konačno, kako da se zaštitimo od njega – pitamo, da tako kažem, prirodu. Naučni metod je uglavnom to – postupak kojim se od prirode dobijaju odgovori koji objašnjavaju, pa možemo da uskladimo svoje ponašanje sa zakonima prirode, ako smem tako da kažem.

Da bismo razumeli društvo i sve oblike ponašanja ljudi, pitamo sebe, druge ljude, istoriju u svim krajevima sveta kako bismo došli do raznovrsnih podataka iz kojih možemo da zaključimo šta objašnjava društveno ponašanje u svim njegovim oblicima. Pitamo se koje probleme ljudi rešavaju jednom ili drugom društvenom aktivnošću. Maks Veber je otprilike pošao od toga da su problemi uvek isti, tako da zaista možemo da dođemo do odgovora o pravilnostima društvenog ponašanja – ako podacima o njima na ispravan način postavimo pitanja kako bismo dobili odgovore koji nas zanimaju. To su naučna pitanja.

Uzmimo, međutim, da želimo da znamo zašto postoji virus. Od koga bismo mogli da tražimo odgovor? Čak i ako bismo pitanje uputili višoj pameti, koja je to upravo zato što zna odgovore na takva pitanja, znamo iz iskustva ne malog broja vera da viša pamet ili sila ne odgovara. Priroda je transparentna, samo što ima toliko toga da se sazna. Samo se na proučavanje najnovijeg virusa troše meseci, a biće verovatno potrebne i godine. O društvu, opet, znamo manje-više sve što ima da se zna gotovo od početka filozofskog ili naučnog bavljenja njime. U naučnom smislu, priroda ne krije zašto postoji virus takav kakvog ga vidimo.

Ali na pitanje zašto uopšte postoji virus, recimo ovaj covid-19, nema nikoga da odgovori ili, ako se veruje da zna onaj koji je virus i stvorio, to biće ne odgovara koliko god da ga se pita. A to pitanje, tako postavljeno i adresovano, jeste teološko pitanje. Kakav se odgovor očekuje?

Svakako ne moralistički. Koji je inače najčešći jer tumači bića koje ne odgovara njemu pribegavaju koliko iz neznanja toliko iz instrumentalnih pobuda. Zašto postoji zlo u svetu? To je jedna verzija teološkog pitanja na koje sledi jedan ili drugi moralistički odgovor. Zato što je potrebno kazniti one koji greše. To je jedna verzija moralističkog odgovora. Gora je verzija pedagoška, po kojoj se obezbeđuje disciplina u savladavanju svakojakih iskušenja.

To nisu odgovori na teološko pitanje. Jer mi imamo koga da pitamo o moralnim stvarima, a to smo mi sami, i štaviše, nije da nema odgovora. Zaista, epidemija kao ova s kojom se sada suočavamo pomaže da se podsetimo etičkih i drugih odgovora u slučajevima kada je njihova uloga posebno velika, ali to nije odgovor na teološko pitanje. Mi znamo zašto postoji zlo u društvu, kao što znamo da ne postoji, nema smisla, u prirodi. Tako da pitanje o postojanju zla, u stvari nije teološko pitanje.

Recimo, čak i oni koji veruju da je virus kazna za, da to tako nazovem, neodgovarajuće ponašanje i koji veruju da se to na njih ne odnosi, ipak znaju da je potrebno izbegavati virus na sve načine na koje je to moguće. Štaviše, kao i sve ostalo, i crkve i političari znaju da instrumentalizuju epidemiju, kao što znamo da će ljudi činiti jer znamo podosta o ljudima i društvima. Nije potrebna teologija da bismo znali da će crkvena imovina biti vrednija od javnog zdravlja ukoliko se ceni da je upravo to izbor. Kao što vidimo da će se politička korist staviti ispred zdravlja, pa i života ljudi. A da se to čini i u jednom i u drugom slučaju, nije ništa što nije poznato. Ljudi se oduvek instrumentalizuju od crkvenih i svetovnih vlasti. Zašto se to radi u vreme epidemije, nije teološko pitanje.

Teološko pitanje ispravno shvaćeno vodi ateizmu. To je, takođe, dobro poznato. Nema nikakvog posebnog, a pogotovo ne naučnog razloga zašto postoje virusi. Ništa što o njima saznamo neće biti odgovor na teološko pitanje o razlogu, o svrsi da i ne govorimo, njihovog postojanja. A to vodi ateističkom ili naučnom pogledu na viruse, prirodu i društvo.

Novi magazin, 17.08.2020.

Peščanik.net, 19.08.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija