Kao znak ozbiljno shvaćene politike štednje, zapovedio je vojvoda Toma da se poklanja i daje samo vino – i ništa drugo – „iz kosovskih manastira“ u svim srpskim ambasadama u svetu. Neke šaljivčine govore o Kosovu flaširanom ovako – za nas je vino s etiketom Terra Lazarica ne samo vino već i simbol sa istorijskom i mitskom konotacijom. Ali najpre da se nečim pohvalimo: ozbiljni politički analitičari su dobro prihvatili našu priču o Makijaveliju, i dobro su je shvatili. Nije slavni sekretar Firentinske republike bio makijavelista, a to je postao – ali bilo je kasno – tek kada su ga bacili i tamnicu i uveli ga u sobu na kojoj je pisalo torturae locum – mučionica.

Pustimo Makijavelija i vratimo se vinu koje ide uz drugi poklon koji svima vojvoda nudi – to je ona Platforma za Kosovo.

S ovim drugim nastale su muke o kojima vojvoda nije pomišljao pišući ovo još jedno „načertanije“. Malo se kome dopalo i svi su krenuli s dodacima i kritikama. Legendarni doktor K. kao stručnjak za to jednostavno je ponudio jednu preambulu. Šta će drugo, to mu je struka. A drugi su odbacivali ili celu Platformu ili delove. Premijer I. Dačić ne krije da mu se sve to ne sviđa jer mora se pregovarati s Prištinom. A sam Gospodar Vučić se lukavo ne izjašnjava, valjda dok vidi koji će vetar dunuti s banatske ravnice ka Andrićevom vencu, ili bolje dok ne vidi kakvo je vreme u Briselu ili u Moskvi te u Vašingtonu. Lično ni pisac ovih zapisa ne krije svoju zbunjenost iako je svašta preturio preko glave u svom dugom veku. Da li je ovaj spis tip bule ili enciklike recimo. A sve mu govori da je ovo ipak još jedna bula radikalska o Kosovu kojih imamo u vidu bogate antologije sličnih dokumenata. A vojvoda je mislio da je u pitanju ne samo bula nego bulla aurea, zlatna ili srebrna. Ti se dokumenti tako pakuju. Neki su se uhvatili za crkvene teme – poput pisca ovih zapisa – drugi pak za vojne teme odnosno kako da naša vojska uđe na Kosovo makar s vojskom iz Albanije i da tako Kosovo bude demilitarizovano. Svašta tu ima. Svi vide da je sve to u vojvodinoj Platformi zbrka a neki visoki funkcioner SNS koji nas s ekrana gleda očima zbunjenog dečaka – ako smo dobro razumeli zove se M. Đurić – kaže da je Platforma „konstruktivna dvosmislenost“, baš tako, to je „konstruktivna dvosmislenost“ s kojom se sve može rešiti. Mi smo uvek takvim dvosmislicama i besmislicama rešavali to oko Kosova i tako nam i ide. Kada su godine 1929, 11. februara Benito Musolini i kardinal Gaspari stavili svoje potpise na ugovor u Lateranu oni su ozbiljno shvatili bili svoj posao i nastao je Vatikan kao država. Republika Italija je platila 1.750 miliona lira za sve nastale štete nakon 1870. kada je vojska ušla u Rim i država proglašena Republikom. Dve države su se priznale i ugovor je postao validan i uredno ratifikovan. Ovo na Kosovu ako se uradi kako vojvoda kaže u Platformi, ni Srbi južno od Ibra ni oni sa severa neće biti zadovoljni kao ni oni iz centralne Srbije. A morali bi se pitati i Albanci. Sveta stolica priznaje Srbiju i obrnuto, priznaje i republiku Albaniju, onu u Tirani, ali sa Kosovom nema diplomatske odnose – tamo na trgu Navone znaju šta je država i kako se priznaje ili ne priznaje. Osim toga ni Srbija ne priznaje Kosovo kao republiku. Kako je vojvoda Toma mislio to da uradi nikom živom jasno nije, tu nema ni konstruktivne dvosmislenosti ni druge jer je ovo besmislica. Kao i ono da se vojskom demilitarizuje Kosovo. U lateranskim ugovorima ima jedan paragraf koji ne bi valjalo zaboraviti – ako neki stanovnik Vatikana počini neko krivično delo ne sudi mu samo vatikanski crkveni sud, već on podleže krivično-pravnom postupku na teritoriji Republike Italije. I tako dalje. To je konstruktivno delovanje i jedne i druge države a ovo – sam bog zna šta je. A u Platformi ima dirljivih mesta o kojima ozbiljni stručnjaci ne govore, jer oni se ne bave besmislicama.

Dalje se nećemo baviti vojvodinom Platformom – neka se bavi ko može, i ko je dokon.

Uostalom kakve se sve izmene pominju, jedva da će od ovog dokumenta ostati nešto. A vojvoda, uz ono vino, zapoveda da Platforma mora biti u nekome vidu usvojena u Skupštini. Nama ostaje ono Pašićevo – spasa nam nema, propasti nećemo. A Kosovo će biti tamo gde je i bilo i biće nas tamo koliko nas tamo ima. Za svaki slučaj valja za Novu godinu nazdraviti vinom visokog kvaliteta Terra Lazarica. A ova besmislica nam nije prva ni poslednja.

Bolje i tim vinom, nego „Tomovačom“.

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 28.12.2012.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)