Fotografije čitalaca, Rade Vilimonović

Fotografije čitalaca, Rade Vilimonović

Direktor FBI James Comey je u petak dostavio kongresu jedno bizarno pismo, pomoću kojeg je otvoren još jedan skandal u vezi sa Hillary Clinton. Onda je postalo jasno da je zaista skandalozno samo njegovo pismo. Osim što nije izneo nikakve dokaze o nezakonitom postupanju Hillary Clinton, gospodin Comey je prekršio važno pravilo o komentarisanju politički osetljivih istraga par dana pred izbore, iako su ga razni ljudi upozoravali da to ne čini.

Verovatno nikada nećemo saznati celu priču, ali čini se da je gospodin Comey, kao i mnogi mediji i navodno neutralne grupe, podlegao glasinama o dežurnim krivcima. Izigravati sudiju i večno se buniti protiv nepoštenog tretmana je dosledna, dugoročna strategija desnice. Oni je ne menjaju, jer je veoma uspešna. To se najbolje vidi na Trumpovim skupovima, gde gomila stalno dobacuje okupljenim novinarima. Lavina optužbi o pristrasnosti liberalnih medija već decenijama je glavna karakteristika republikanske retorike. Deo njenog uspeha potiče od ravnopravnog tretmana svih opcija u medijima. U strahu od optužbi da su pristrasni, novinari podjednako uvažavaju istinu i laž. Kada bi neki republikanski kandidat izjavio da je Zemlja ravna ploča – naslovi u novinama i TV kajroni bi glasili: „Različita mišljenja o obliku planete“.

Mediji se bave lažnim skandalima u želji da udovolje krajnjoj desnici. Tu postoji konstanta od istrage Whitewater, koju su mediji naduvavali 7 godina i u kojoj na kraju nisu dokazane nezakonite radnje Clintonovih, do očajnog izveštavanja o Fondaciji Clinton do pre samo nekoliko meseci. (Setite se samo AP-ovog spina o sastanku Hillary Clinton sa donatorom koji je nobelovac i njen lični prijatelj.)

Naravno, izveštaji o Comeyevom pismu nisu zasnovani na sadržaju samog pisma, već na tumačenju tog pisma od strane Jasona Chaffetza, republikanskog predsednika kongresnog komiteta za nadzor. Nadali smo se da novinari izjave ljudi kao što je gospodin Chaffetz ne uzimaju zdravo za gotovo, ali izgleda smo se prevarili. I nisu samo mediji problem. Pre nekoliko godina, na vrhuncu rasprave o deficitu, bio sam zapanjen dok su razne organizacije koje su zagovarale smanjenje deficita izjednačavale demokrate sklone kompromisu i republikance koji insistiraju na smanjenju poreza bogatima. Tako je Paul Ryan za svoje mađioničarske budžetske predloge dobio „nagradu za fiskalnu odgovornost“.

Krećem se u akademskom svetu i mogu vam reći da pritisak za zapošljavanje konzervativaca raste. Zaboravljeni su negiranje klimatskih promena, napadi na teoriju evolucije i sve ono što je naučnu javnost otuđilo od Republikanske partije. Činjenica da ima malo konzervativnih nastavnika fizike odjednom se tretira kao velika nepravda. Posledica toga biće zapošljavanje nekvalifikovanih predavača u našim školama. Što nas vraća na gospodina Comeya.

Svi se slažemo da je odluka gospođe Clinton da posluša savet Colina Powella i izbegne upotrebu državnih servera za svoju e-mail prepisku bila pogrešna, ali to svakako nije krivično delo. Međutim, na gospodina Comeya je vršen pritisak da pokrene istragu protiv nje za… bilo šta. Mogao je prosto da odbije. Umesto toga je, iako je u julu izjavio da neće nastavljati istragu, neumesno komentarisao njeno ponašanje, verovatno u nameri da umiri desnicu.

To naravno nije uspelo i oni su tražili još. Izgleda je pokušao da im se dodvori bacivši im ove mrvice nekoliko dana pred izbore. Tek ćemo videti veličinu političke štete, ali jedno je sigurno: on je uništio svoju reputaciju. Pouka ove priče je da je dodvoravanje američkoj desnici uzaludan posao. Ništa što učinite neće ih ubediti da ste ispravan čovek, jer sve to i nema veze sa poštenjem. Oni ne žele svet zasnovan na zaslugama ljudi za svoje dobre ideje, već svet kojim vladaju odnosi pristrasnosti. Spektakularna slabost gospodina Comeya ih u svemu tome samo ohrabruje.

The New York Times, 31.10.2016.

Preveo Miroslav Marković

Peščanik.net, 01.11.2016.

Srodni linkovi:

Tom Engelhardt – Moji roditelji se vraćaju iz mrtvih za izbore 2016.

The New York Review of Books – Glas nepoverenja

Paul Krugman – Kako namestiti izbore

Paul Krugman – Trampova partija

Paul Krugman – Hilari pobednica

The New Yorker – Podrška Hillary Clinton

Marko Milanović – Trampov imaginarni intervju Nedeljniku

The Atlantic – Protiv Trampa