Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Rečima „druže predsedniče“ obratila se bivšem predsedniku neka smušena bakica u prvom, eksterijerskom delu posete Putincima u pustodolinama Srema. Enterijerski deo odvijao se u novootvorenoj putinačkoj hali, gde je omladina izvodila sportske igre za vladara, koji je opet govorio i u eksterijeru i u enterijeru. Njegovoj sreći nije bilo kraja: svako mesto u Srbiji mora doživeti putinački zanos, a nezabeleženi odgovorni ima da instalira koš do Nove godine. Jer Putinci su uzor sveta: patike škripe, lopte udaraju, a bivši predsednik govori. Posle bubotaka koje je dobio sa svih strana, isprašen i izudaran, eto vladara da u Putincima još jedanput proglasi zlatno doba i razglasi novopazarske susrete propalim.

Nikakav val milosti ne može da oplemeni ove zadnje trenutke: gledao je dečake kako razvlače omanji slet u novoj hali, tvrdio da mu je najdraže jelo ’leb s mašću i alevom paprikom, evocirao koješta, odgovarao na pitanja cvetobera vučimedijskih novinara. Svakodnevica, reklo bi se, ali to izvesno nije bilo to: patetičnost događaja bila je očita. Građani ne treba da se brinu čitav mesec dana, što je vrhunski neodgovorno; zasluge koje navodi u najkrupnijoj laži mogao je izvesti samo neko bez refleksije i odgovornosti a na vrhu vlasti; bezakonje i haos suviše su vidljivi. Izostao je čak i prateći akustički poremećaj – lokalni jurišnici nisu uspeli ni za pola minuta da organizuju „Aco, Srbine!“ Putinci, bez koša i buregdžinice, verovatno su krajputinci.

U međuvremenu, najopasniji agent provocateur iz Republike Srpske pokušava da izvede državni puč u sudskoj grani vlasti. Nema izgleda, ali neopisivo nervira sa svojim akcijama i sprema se za glavnu ulogu u prelaznom periodu. Kao konačni proizvod sistema, Uglješa je živo klupko bezakonja i zadrtosti: u najstrašnijim noćnim morama može se zamisliti njegov lik u uniformi kako obaveštava o trenutnoj prezauzetosti bivšeg predsednika…

To opet otvara temu za koju bi novopazarska renesansa mogla da da primer akcije: kako zaštititi i očuvati novu političku dijasporu, iz koje izvesno sada dolaze dorađene i artikulisane zamisli o mogućnom balkanskom povezivanju, prosvetnom planiranju i participatornoj demokratiji. To će biti neophodna osnova svake refleksije POSLE, bez obzira na ishode i novu podelu vlasti. To POSLE važnije je od svakog predizbornog kalkulisanja i izborne zbunjenosti. Zato su vežbe doslednosti i očuvanja dostignuća neizostavni deo edukativnog sistema koji mora biti glavni rezultat pobune. Grupa koja se time posredno odriče učestvovanja u izbornim igrama ulaže sve u kulturu, kao najmoćnije sredstvo obrazovanja i razvijanja građanske svesti. I to je strana koja ne može da izgubi ni izbore ni svašta mnogo gore. Na njoj je da izvede najtežu pobedu – nad novim zlokobnim školskim programima i udžbenicima, nad „kulturom sećanja“ koju je „uveo“ bivši predsednik. A i on sam, DRUG bivši predsednik, upravo to krišom sneva: u obećanjima da će paradirati po glavnim niškim ulicama i u istresanju dedamrazovske vreće laži, pomenuo je i pozorište – ono, u kojem je direktorka zabranila predstavu zasnovanu na stihovima Jove Jovanovića – Zmaja (Pačija škola u režiji Marka Torlakovića). Ogromno mnogo posla i vrlo malo nadoknade.

Zato izlazni ritual u Putincima i zadnje, sasvim melanholično veselje vladara označava uistinu važnu tačku za pobunu, suočavanje sa ozbiljnošću svih preuzetih zadataka. Pa, na koš!

Peščanik.net, 23.12.2025.


The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); Kje smo? Ljubljanski steganogram (2024); Hetera in filozof, studija (2024). Romani su joj objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)