Žedni krvi
Svaki novi krug nasilja ima svoje krvoločne poklonike. Oni žele da vide arapsku krv. Što više to bolje. Stambene zgrade u Gazi padaju kao kule od karata. Oni žele te ruševine, teror i razaranje.
Svaki novi krug nasilja ima svoje krvoločne poklonike. Oni žele da vide arapsku krv. Što više to bolje. Stambene zgrade u Gazi padaju kao kule od karata. Oni žele te ruševine, teror i razaranje.
Najstrašnija stvar koja se poslednjih dana dogodila u Jerusalimu nisu pogromi nad Palestincima. Falangama navijača i mladima Givata sada su se pridružili i ultraortodoksni Jevreji.
Ni ovi izbori nemaju nikakvog značaja za Izrael. Osim podrške ili otpora u odnosu na trenutnog premijera, sve jevrejske partije govore isto: sve su za cionizam, jevrejsku nadmoć i nastavak okupacije.
Na izborima u martu se očekuje velika pobeda. Istraživanje koje je u utorak objavio Kanal 13 predviđa većinu od 66 mandata za blok koji čine protivnici aktuelnog premijera Netanyahua.
Propast se nadvila nad kulturnom delatnošću i njenim akterima: piscima i tehničarima, pevačima i glumcima, plesačima i umetnicima. Njihov svet se urušio i to je ono što nas rastužuje.
Protesti protiv Netanjahua daju legitimitet ekstremnoj desnici samo zato što i ona traži njegovu smenu, ali ništa ne može da obezbedi legitimitet onima koji podržavaju aparthejd u Izraelu.
To je trenutno stanje stvari: svega 0,7 odsto glasača izraelskih partija centra i levice bi glasalo za jevrejsko-arapsku stranku. Još 21 odsto ispitanika je reklo da bi to razmotrilo kao mogućnost.
On je pravi kandidat za direktora muzeja posvećenog Holokaustu: osumnjičen za ratne zločine, deklarisani rasista koji misli da je Jevrejima sve dozvoljeno i da niko nema pravo da pridikuje Izraelu.
Čitav svet se protivi okupaciji palestinskih teritorija. A baš tu nema razlike među predsednicima SAD. Još se nije pojavio američki predsednik koji želi da okonča okupaciju. Možda se još nije ni rodio.
Korona kriza je dobar trenutak da se ultraortodoksnoj zajednici ispostavi račun za neodgovorno ponašanje, a da se s druge strane iskaže poštovanje prema našim arapskim sugrađanima.
Narativ laži i provokacije će zameniti iskreniji i pristojniji narativ, nekolicina nemilih političara će nestati iz naših života, sledeći predsednik vlade će biti manje gramziv, ali Izrael će ostati isti.
Američki Kongres je doneo zakon koji obavezuje Ameriku da se posavetuje sa svojom državom štićenicom Izraelom pri potpisivanju ugovora o prodaji oružja na Bliskom istoku.
Izrael bi imao gde da ode, ali nema s kim, nema nikog ko bi ga tamo poveo. Niko nije izazvao Benjamina Netanjahua: nijedan čovek, program, nijedna ideja. I to je uzrok ovog velikog očaja.
Naseljenici okupiranih teritorija nisu zadovoljni. Sastanak sa premijerom je opisan kao „veoma osetljiv“ – srca nam se cepaju zbog toga. Kako može to da im radi? Zar nisu dovoljno patili?
Kada se pojavio u okružnom sudu u Jerusalimu sve oči su bile uprte u njega, dok su na optuženičkim klupama nedaleko odatle sedele desetine ljudi čija su suđenja neuporedivo važnija.
Vrhovni sud Izraela je odbacio peticiju protiv mogućnosti da Netanjahu kao krivično gonjeno lice sastavi novu vladu. Odbačena je i peticija protiv koalicionog sporazuma Netanjahu-Ganc.
Agenti Mosada su se na TV-u pohvalili da kradu medicinsku opremu koju je naručila neka druga država. Šef tehnološkog sektora Mosada je namignuo i rekao: „Krademo, ali umereno“.
Preko blokade zbog epidemije Izrael se prvi put našao u paklu u kojem decenijama žive palestinski građani. Sada i Izraelci ulaze u stvarnost poznatu svakom palestinskom detetu.
Više Arapa glasa za cionističke partije nego Jevreja za arapsku Zajedničku listu. Jevreji koji su sada prvi put glasali za Zajedničku listu opisuju svoje osećanje kao „izlazak iz ormana“.
Onda stiže glavna tvrdnja iz srca cionizma: palestinsko polaganje prava na zemlju nema nikakve osnove i nije opravdano. Narod bez zemlje je stigao u zemlju bez naroda.
Na letu za Vašington me je čekalo iznenađenje: vođa izraelske opozicije Beni Ganc se pojavio kao običan čovek. Utisak je bio još povoljniji kada mu se pridružio njegov novi savetnik Amir Ešel.
Nije vam bilo prijatno da čitate o okupaciji onako kako smo o njoj pisali Amira Hass i ja. Vi ste zadovoljni sobom i vašim vrijednostima i ne morate čitati neprijatne istine. Vi to prosto ne zaslužujete.
Izraelska desnica će reći: lepo smo vam govorili, takvi su Palestinci, takvi su muslimani – krvožedne životinje, sa njima nema razgovora. To je naravno čista propaganda.
Pukovnik Izrael Šomer pucao je i ubio mladića koji je bacao kamenje na Zapadnoj obali. Ako se istraga o tom incidentu ikad otvori, biće, naravno, brzo završena.
Posle objavljivanja rezultata ovih izbora, prva pomisao mi je bila: moraćemo da menjamo ovaj narod. Nisu nam potrebni izbori za novu vlast; potrebni su nam opšti izbori za novi narod Izraela.
Skoro 30 godina izveštavam o izraelskoj okupaciji, pišući za izraelske čitaoce. To je nezahvalan posao, jer ovde niko ne želi da se prema Palestincima odnosi kao prema ravnopravnim ljudskim bićima.
San Izraela da svi oni nekako nestanu nikada se neće ostvariti. Oni neće otići i neće biti izbačeni. Oni su tu zauvek. To je njihov “sumud”, njihova postojanost.
Neko ovde mora da ustane i poviče: Dosta. Silna opravdanja i objašnjenja neće pomoći – ne postoji dete koje se sme ubiti i dete koje se ne sme ubiti.
Palestinski odgovor na ubistvo Deifove supruge i sina biće potpuno isti kao što bi bio izraelski u obrnutoj situaciji. Neće biti zamene za Deifovu ženu i dete, ali sigurno ima zamene za Deifa. Nijedna zamena nije bila umerenija od svog prethodnika.
Izrael kaže da ne želi da sruši Hamas – čak i Izrael shvata da će umesto njega dobiti Somaliju – ali ne želi ni da sasluša Hamasove zahteve. Da li su svi oni „životinje“? Recimo da je tako. Ali tu su i tu će i ostati.
Naravno da Izrael želi mir. Samo ne želi pravedan mir. A poenta je u pravdi. Osvrnite se unazad i zapitajte se: u kojoj fazi, u kom trenutku je Izrael bio spreman da se odrekne okupacije?
Biti levičar ili tražiti pravdu u jevrejskoj državi smatra se zločinom, civilno društvo se smatra izdajničkim, istinska demokratija zlom. Najveći problem nisu skinhedi – to su pobožni prevrtači očima, barabe, ekstremni desničari i naseljenici.