Prava žena i prava Palestinaca
Kako je dobro i prijatno kada se nađe tema za protest koja neće naljutiti većinu.
Kako je dobro i prijatno kada se nađe tema za protest koja neće naljutiti većinu.
Kao i uvek, i sada možemo da zapevamo: “Dok šetamo, ima nas troje / ti i ja i sledeći rat” (Hanoh Levin, 1968).
Danas je zabranjeno pozivati na bojkot proizvoda sa okupiranih teritorija, sutra će biti zabranjeno pozivanje na kraj okupacije.
Izraelski đaci treba da uče celu istinu o danu kada su Palestinci proterani iz svojih domova 1948. godine.
Naš diplomatski kor je vojska propagatora, bez savest i vrednosti.
Živimo u državi u kojoj verski predstavnici određuju pravila o sticanju državljanstva.
Žrtve Goldstonovog izveštaja nisu optuženi vojnici, već njihove zlostavljane žrtve.
Direktni razgovori Obame i Netanijahua bili su sami sebi cilj. Stav Izraela u ovim čudnim pregovorima ostao je nepoznat.
Blokada? Neka. Nema blokade? U redu. Sve prolazi u društvu koje je utonulo u komu ravnodušnosti.
Pravo je vreme da se postavi pitanje: šta mi, u stvari, hoćemo od naših arapskih građana? Iskreno, najviše bismo želeli da nestanu, ali bez svojih humuserija.
Većina Izraelaca misli da demokratija znači: izbore svakih nekoliko godina; da je dovoljno da potrebna većina podigne ruku u parlamentu za svaku nepravdu i zločin i oni su automatski dopušteni.