Autokratija i ravnodušnost
Već smo navikli na to da nas Tramp uvek iznova izneverava i to povezujemo sa dve odlike njegove vladavine: surovost i militantna nesposobnost. Ali postoji i treća, tipična za autokratije: ravnodušnost.
Već smo navikli na to da nas Tramp uvek iznova izneverava i to povezujemo sa dve odlike njegove vladavine: surovost i militantna nesposobnost. Ali postoji i treća, tipična za autokratije: ravnodušnost.
Stižu mi poruke koje priželjkuju moju jezivu smrt. Osuđuju me na spaljivanje, silovanje, mučenje. Neke uključuju i video veselog plesa na mom sprovodu. Najteže mi je čitati one koje ciljaju na moju majku…
U filmovima Kloi Žao nesreća se desila pre prvog kadra. Na početku njenog poslednjeg filma upoznajemo Fern (Frensis Mekdormand) koja je već ostala bez muža, stalnog posla i kuće.
Proteste je izazvala odluka ustavnog suda kojom se praktično ukida pravo na abortus. Vlada je odložila primenu ove odluke, ali demonstracije ne prestaju. Cilj je rušenje vlade Partije zakona i pravde.
Izgleda da je Trumpov pokušaj prevrata osuđen na propast. Ali i kada je neuspešan Trump je uspešan. Od samih početaka njegov glavni projekat je rušenje političkog poretka kakav poznajemo.
Na kraju Trampovog mandata neki sugerišu da bi trebalo osnovati komisije za istinu i pomirenje koje bi se bavile njegovim nasleđem. Vašington post je ovu ideju ocenio kao „užasno lošu“…
„Njegovi debeli prsti kao ljigavi crvi / Njegove reči tvrde kao tegovi za vagu“. Nitkov na vlasti je neizbežan, on je naša opsesija i stvarnost. Deleći nas on nas okuplja u ono što je ostalo od zajedništva.
Intervju za Njujorker – Hteo sam da razgovaramo o njegovoj novoj knjizi o klimatskoj krizi, ali je on veći deo razgovora grmeo protiv Trampove administracije, sa žestinom koja me je iznenadila.
Verovatno ste čuli kako se Rudi Đulijani obrukao na kraju nastavka „Borata“. Ostatak filma je zabavan, jeziv, čista uživancija…
Često idem na fizikalnu terapiju. Na prvim vežbama sam dobio dve čaše vode. Trebalo je da supenom kašikom zahvatim vodu iz jedne i prelijem je u drugu. Bilo je jako teško, pravo mučenje.
Šta bi bilo da je Njujorčane pandemija inspirisala za kreativno rešavanje problema? Šta bi bilo da su prazni soliteri Menhetna, među njima i najviši Svetski trgovinski centar, pretvoreni u škole?
Izgleda da je korona virus mnogo zarazniji i manje smrtonosan nego što mislimo. Ali kako god bilo, slično kao sa sidom, nove terapije će uskoro okončati fazu pandemije koja je zaustavila svet.
U Njujorku koji ima preko milion učenika, gradonačelnik je predstavio plan (koji se oslanja na osoblje i opremu koji ne postoje) o nastavi sa fizički prisutnom decom od 1 do 3 dana u sedmici…
Njegova kontrola nad polugama vlasti je ograničena, kao i njegov kontakt sa realnošću. Ali sistem vlasti koji preotima nema ugrađene mehanizme zaštite od ove vrste napada.
Zašto je tako strašno biti moralno opredeljen? Budući istoričari juna 2020. možda će dati odgovor na to pitanje. Kako god bilo, izraz „moralna jasnoća“ dobio je važno mesto u debati o medijima.
Gradonačelnica Vašingtona je od 8 umetnika tajno naručila da za nekoliko sati ispišu mural „Crni životi su važni“ slovima visine 15 metara duž dva bloka na ulici koja vodi do Bele kuće.
Brinem za usamljene vaspitače i usamljene političare, usamljene pisce i usamljene ekonomiste, usamljene arhitekte i usamljene filmske stvaraoce, usamljene organizatore i usamljene umetnike…
Čitanje zapisa iz vremena epidemije side u izolaciji zbog pandemije korone: Više od četvrt veka posle Džarmanove smrti, u bolnicama se smrti umnožavaju kao opale latice bulki u njegovom vrtu.
Čitanje možda jeste infekcija: um pisca uvlači se u um čitatelja. A ipak je u intimnosti koju nudi, koja je na sve druge načine zabranjena u vreme kuge – protivotrov, dokazan, neiscrpan i prekrasan.
Ljudi su punili sale i parkove da bi ga vidjeli, uzimali mikrofon i govorili o nepravdama koje trpe vjerujući da ih on može ispraviti. Odlazili su kući uvjereni da su prisustvovali istorijskom događaju.
Šta da radimo kad izađemo napolje, koliko često da se tuširamo, kako da reagujemo ako se razboli neko s kim delimo životni prostor, prednosti i mane naručivanja pripremljene hrane…
Razgovor sa indijskim ekonomistom: Slika Indije pod Modijem je složena. Svakako da to nije svetao primer demokratije kakvu smo lako mogli imati, a koju smo u izvesnom smislu ranije gotovo imali.
Analitičari koji su je proglasili spasiteljkom regionalne demokratije slavili su njenu iznenadnu pobedu na predsedničkim izborima kao trijumf liberalizma u regionu koji kao da je odustao od tih ideala.
Iz arhive (2018), o klimatskim promenama: Klizimo ka zagrevanju od 1,5 stepena koje će izazvati katastrofu. A niko nikad nije sprečio tako velike promene.
Pedeset godina nakon što je prvi put objavljen, sedamdeset pet godina nakon što je Kurt Vonnegut bio u Klanici pet za vrijeme bombardovanja Drezdena, šta nam govori njegov veliki roman?
Iz arhive (2014), o klimatskim promenama: Klimatolozi su neiskusni u žanru tragične apokalipse. Nauka govori hladnim jezikom, odražavajući nesigurnost koja je sastavni deo naučnog procesa.
Živim u tihoj kući. Čujem sneg koji pada i plamen koji mrmlja u peći, gume što šište po mokroj ulici, meškoljenje mojih mačaka. Tišina oko mene je ogromno mesto po kome moje misli lutaju dok radim.
Krah subprimarnog hipotekarnog tržišta i finansijska kriza iz 2007. i 2008. mogle su biti smrt neoliberalizma; umesto toga, „zombijevski neoliberalizam“ sada hara zemljom.
Moderno je mrzeti Jugoslaviju, ili joj postavljati dijagnozu Frankenštajna skrpljenog od rasparenih delova čiji je raspad bio neizbežan i nužno krvav.
HBO serija „Černobilj“ nam nudi romantizovanu verziju događaja. Serija je veoma gledana, pa izgleda da će na kraju ona, a ne knjige, popuniti prazninu o Černobilju. To nije dobro.
O knjizi Umberta Eka „Kako se piše diplomski rad“: Atraktivnost ove knjige je povezana sa magičnim procesom samorealizacije mladih ljudi. „Vaš diplomski rad je kao prva ljubav: teško se zaboravlja“.
Tokom 50 dana kampanje Erdogan je održao 102 skupa u 59 gradova i pojačao nacionalističku retoriku. Sada njegova AKP ima 9 gradova manje nego pre izbora, to jest većinu u 39 od 81 opštine u Turskoj.