Kapitalizam i stagnacija
Kada je posle sloma berze 1929. usledila Velika depresija, gotovo svi su bili saglasni da je kapitalizam nestabilan, nepouzdan i sklon stagnaciji. U narednim decenijama predstava o kapitalizmu se promenila…
Kada je posle sloma berze 1929. usledila Velika depresija, gotovo svi su bili saglasni da je kapitalizam nestabilan, nepouzdan i sklon stagnaciji. U narednim decenijama predstava o kapitalizmu se promenila…
Oblaci nezadovoljstva nadvijaju se nad Velikom Britanijom. Pripadnici oba referendumska tabora su demoralisani. Ipak, iako ćorsokak brexita nosi brojne rizike, Britanci bi možda trebalo da mu se raduju.
Bivši grčki ministar finansija je ovog proleća najavio da će se u Atini kandidovati za mesto premijera, a nedavno je najavio da će se kandidovati i za mesto nemačkog predstavnika u Evropskom parlamentu.
Otpor velikim tehnološkim kompanijama motivisan je osećajem da smo pretvoreni u korisnički proletarijat. Svedeni smo na zupčanike u proizvodnom procesu u kojem učestvujemo isključivo kao proizvod.
Što je bliži brexit to je važnije da britanski građani zadrže kontrolu nad njim. Iako je demokratija proces preispitivanja donetih odluka, preispitivanje brexita na novom referendumu nije dobro rešenje.
Naša epoha će se pamtiti po trijumfu globalne desnice. Da li će se pamtiti i po humanističkom suprotstavljanju toj opasnosti zavisi od spremnosti progresivnih snaga sveta da izgrade svoju internacionalu.
Iza slika o ukidanju štednje i ponovnoj nezavisnosti Grčke pomalja se prizor opustošene zemlje koja je upravo stupila u novi period od 42 godine (2018-2060) nemilosrdne štednje i dužničkih okova.
Evropski establišment je izdao dva saopštenja koja bi mogla biti važna da su iole tačna: jedno je objava kraja grčke dužničke krize, a drugo francusko-nemački sporazum o redizajniranju evrozone.
Njegova administracija postiže dobre ekonomske rezultate u zemlji. On je izdejstvovao smanjenja poreza na prihod i dobit o kakvima republikanci pre nekoliko godina nisu mogli ni da sanjaju. I to nije sve.
Dok Trump radi na rušenju globalnog sistema od koga je Nemačka decenijama profitirala, Salvini i Di Maio rušenje evra vide kao poželjan razvoj događaja, koristan za njihovu anti-imigracijsku kampanju.
Moglo bi se raspravljati o specifičnostima Varufakisove politike, ali njegova osnovna motivacija je jasna: više demokratije, više Europe i više istinske globalizacije kako bi se dala supstanca europskom jedinstvu.
Okruženi kolegama, poslodavcima, klijentima, kritičarima i „prijateljima“ koji nadziru naš život, danas smo izloženi pritisku da se razvijamo kao skup aktivnosti, slika i sklonosti koje grade privlačan, profitabilan brend.
Iz uvoda za novo izdanje povodom 200 godina od Marxovog rođenja: Ponovno čitanje Manifesta donelo mi je i izvesnu utehu, jer mi je potvrdilo da je to liberalan, čak libertarijanski tekst.
Uspon militantnog parohijalizma sa obe strane Atlantika proučava se iz svakog ugla. Jedini slabo istraženi je neprestani klasni rat protiv siromašnih koji traje od sredine 70-ih godina prošlog veka.
Možda je sukob između španske države i regionalnih vlasti u Kataloniji upravo ono što nam je potrebno da bismo udahnuli novi život posustalom evropskom projektu.
Zapadnom kapitalizmu nije ostalo mnogo svetih krava. Vreme je da se povede rasprava o još jednom od njegovih nedodirivih pravila: o nezavisnosti centralnih banaka od izabranih vlada.
On je meni poručio da ne želi da njegova generacija bude odgovorna za odlazak Grčke iz Evrope. Ja odbijam da budem deo levice koja je dozvolila da jedna rasistkinja postane predsednica Francuske.
Svaki Evropljanin treba da uživa pravo na posao od koga može da se živi, pristojne uslove stanovanja, kvalitetno zdravstvo i obrazovanje i čistu životnu sredinu u sopstvenoj zemlji.
Intervju za New Statesman: Varoufakis nije likovao već je pre odavao utisak umornog i poraženog čoveka. Smirio je moje kofeinom iznurene živce izlaganjem alternativne levičarske vizije sveta.
Odlazak Britanije je pogrešan izbor, ali pozdravljam rešenost britanskih građana da se suoče sa deficitom demokratije u EU. I odbijam da očajavam, iako sam i ja gubitnik na ovom referendumu.
Finansijski slom iz 2008. pojačao je apele za stvaranjem globalnog finansijskog sistema koji bi ublažio trgovinske neravnoteže, uredio špekulativne tokove kapitala i sprečio sistemsko širenje kriza.
Iz Brisela je stigla vest da se Kipar vratio ekonomskom rastu, a Grčka u recesiju. To je laž: Grčka se nije oporavljala 2014, a kiparski BDP se još uvek nije oporavio.
Povlačenje u bezbednu čauru nacionalne države ili popuštanje antidemokratskoj i destabilizovanoj EU – ni jedno ni drugo nije dobra opcija za Britance. Oni treba da se založe za treći izbor.
Pokret Demokratija u Evropi (DiEM25) je nedavno objavio svoj dugo očekivani manifest. Cilj pokreta je „demokratizacija EU, dok u suprotnom sledi dezintegracija koja će imati ozbiljne posledice po sve nas“.
Kontrola tokova novca je nametnuta samo zato da bi grčka vlada kapitulirala pred lošim politikama evrozone. Ozvaničenje dve paralelne valute je neplanirana posledica ovih mera.
Uprkos inekcijama od ukupno 47 milijardi evra, udeo poreskih obveznika pao je sa 65 na 26 odsto, dok su strani investitori stekli 73 odsto vlasničkog udela u grčkim bankama za samo 5,1 milijadu evra.
Prkoseći opoziciji, anketama i kritičarima u sopstvenoj partiji (uključujući i autora ovog teksta), Cipras je zadržao većinu. Ključno je pitanje: da li njegov reizbor znači i da je faktički zadržao vlast?
Ministri finansija evrozone medijima dostavljaju glasine da grčke vlasti nisu imale kredibilan i inovativan predlog. U isto vreme, naš predlog je završio na đubrištu.
Da li cilj opravdava sredstvo? Da li se ukidanjem nepovredivosti evrozone osigurava budućnost zone blagostanja? Da li će ritualno samožrtvovanje jedne članice zbližiti Evropljane?
Izgradili smo asimetričnu monetarnu uniju sa pravilima koja garantuju nastajanje neodrživih dugova. Svi smo za to odgovorni. Kao Evropljani. I dužni smo da to ispravimo. Zajedno, kao Evropljani.
Kreativni centar je izdao knjigu Janisa Varufakisa o ekonomiji za tinejdžere: Zašto su Britanci napali Australiju, a aboridžinski ratnici nisu osvojili Englesku.
Reakcije nemačkih medija na antigrčku kampanju Bilda i poslednji tekst Janisa Varufakisa: Kriza je razotkrila sve mane evropske monetarne unije i okrenula ove zemlje jedne protiv drugih.