Foto: Peščanik
Beograd, 17.1.2025, foto: Peščanik

Već nekoliko meseci smo suočeni sa masovnim protestima studenata koji svojim originalnim, mladalački duhovitim delovanjem i odsustvom straha stiču sve širu podršku u društvu, razbijaju strah i podstiču druge da ih podrže i da se i sami pobune protiv nepravde.

Solidarnost, organizacija i inteligentno i dostojanstveno delovanje studenata za mnoge građane su impresivni a činjenica da su se mladi ljudi, za koje već godinama važi da su nezainteresovani za društvena i politička dešavanja, tako brzo aktivirali i organizovali veoma je prijatno, ohrabrujuće iznenađenje.

Studentski protesti kao vid otpora autoritarnom i kriminalizovanom režimu i snagom i kreativnošću neizbežno asociraju na proteste 96/97. godine. Neposredni povodi jesu različiti, onda je to bila brutalna izborna krađa, a sada je to tragedija na železničkoj stanici u Novom Sadu kao posledica neodgovornosti, nesposobnosti i korupcije. Ali i forma aktuelnih protesta i suštinski razlozi koji su do njih doveli mnogo podsećaju na uspešni višemesečni društveni bunt od pre više od 25 godina.

Bitna razlika je u tome što je tada opozicija vodila proteste a studenti ih pratili, dok ih danas studenti vode a opozicija samo kako-tako prati, što izuzetno bitnim čini pitanje – koliko će aktuelna opozicija biti u stanju da odgovori na dobar način na izazove koji će u vezi sa građanskim buntom tek da se otvaraju?

Za proteste koji studenti doživljavaju kao borbu za pravo na život u normalnom, zdravom društvu vlast ima svoje, sasvim drugačije „objašnjenje“. U pitanju je „obojena revolucija“. Ukratko, reč je i sprovođenju namere da se „širokom, finansijski i logistički snažno spolja podržanom akcijom uništi njena politička opcija i promeni kurs Srbije i da Srbija više nikada ne bude samostalna i nezavisna, već poslušna, slaba, jadna“.

Svoje tvrdnje potkrepljuje na način svojstven nedemokratskim, autokratskim režimima, sličan onom koji je svojevremeno koristio Miloševićev režim. Uvrede i neargumentovane optužbe, uključujući i najmonstruoznije floskule koje imaju za cilj da diskredituju i zaplaše sve buntovnike, svaki građanski pokret otpora. Taj poznati rečnik aktuelni režim ne samo da koristi, nego i „obogaćuje“. Označava ljude kao izdajnike, špijune, strane plaćenike, ustaške i šiptarske sluge, šljam, đubrad, ološ… i tako, krajnje neodgovorno i svesno, u uslovima već antagonizovanog društva, direktno ugrožava njihovu bezbednost.

Očito je da se vlast u velikoj meri zasniva na sistematskom blaćenju, markiranju ljudi kao meta, čak i pretnjama. Dobro je što do sada nije prešla granicu na način koji bi vodio i ka masovnim fizičkim obračunima ali ta opasnost je stalno prisutna. Ukoliko se vlast oseti bitnije oslabljenom, pitanje je trenutka kada se to može desiti. A čak i nezavisno od toga, broj ljudi na čijem čelu je nacrtala metu podrazumeva sasvim realan rizik da neko i bez naloga nanese oponentima ozbiljno zlo. Upravo ovih dana smo svedoci takvih događaja, na sreću bez najtragičnijih posledica.

Vlast je nedavno „informisala“ javnost čak i o pojedinostima u vezi sa cenom „obojene revolucije“. Sa samog vrha države, iz usta predsednika, građani su mogli čuti fantazmagoričnu priču o nekakvim milionima evra koji u tu svrhu stižu spolja. Ali baš ništa konkretno o novinarki ili glumcu koji su pomenuti kako nekakvi distributeri tog novca, ni o njihovim finansijerima, ni o tome kako je uopšte moguće izvesti prebacivanje tog novca, ako vlast „sve zna“. Što njoj nije smetalo da nastavi da krajnje neodgovorno i huškački, preko kontrolisanih medija, ružno etiketira studente i građane koji ih podržavaju kao agente „obojene revolucije“.

Malo je verovatno da ljudi iz vlasti i sami veruju u tvrdnju o „obojenoj revoluciji“ i u mogućnost da u nju uvere i sve svoje simpatizere. Apsurdno je tražiti razloge studentskog i građanskog bunta u nekakvoj navodnoj, spolja finansiranoj, subverzivnoj aktivnosti. Pravi i legitiman razlog građanskog bunta je notoran, neki ljudi su ga još pre skoro dva i po veka, 1793. upečatljivo artikulisali u Francuskoj deklaraciji prava čoveka i građanina rečima „kad vlast narušava pravo naroda onda je pobuna za narod i za svaki njegov deo i najsvetije pravo i najneophodnija dužnost“.

Istraživanja i pokazatelji relevantni u globalnim razmerama govore da je Srbija u najužem krugu najkorumpiranijih (Transparency International), sa najvišom stopom organizovanog kriminala (GI-TOC i ENACT), najnižim nivoom vladavine prava (World Justice Project) najlošijim stanjem medijskih sloboda (RSF), najviše kršenja radničkih prava (MOR), najsiromašnijih (UNDP i OPHI) i sa najvećim socijalnim razlikama u Evropi (Eurostat).

Takvim „postignućima“ vlast je narodu narušila pravo da živi u normalnom društvu. Studenti su deo naroda koji se odazvao obavezi da se protiv toga pobuni. Zato zaslužuju i poštovanje i podršku.

Peščanik.net, 21.01.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)