U svakodnevnom je životu prije rata bosanskohercegovačko društvo bilo sve prije nego multikulturno. Sada je, međutim, kao u ostvarenju straha praznovjernih, u Bosni i Hercegovini napokon prizvana famozna multikultura. Ljudi čitaju različite novine, djeca uče po različitim školskim programima, maturanti dobivaju diplome ispisane različitim standardnim jezicima

Čudno neko osjećanje obuzme čovjeka kad neke ovdašnje izlizane fraze pročita u velikim globalnim kontekstima. Evo, cijeli svijet se već cijela dva dana bavi jednom izjavom Angele Merkel (izrečenom na skupu mladeži CDU-a), izjavom sastavljenom od fraza do zla boga odomaćenih u našoj javnosti u posljednje dvije decenije. Angela Merkel je, naime, izjavila da “takozvani multikulti koncept, prema kojem bi ljudi trebali živjeti sretno jedni pored drugih nije uspio, te da imigranti trebaju učiniti više da se integriraju, što uključuje i učenje njemačkog jezika”. Mediji i novinske agencije sumirali su kancelarkinu poruku u zvučan naslov: “Koncept multikulturalnosti u potpunosti je propao.”

Još uoči rata, kod nas su se počeli suprotstavljati koncepti “življenja jednih s drugima”, odnosno “življenja jednih pored drugih”, a kad je rat počeo i kad je opsada Sarajeva postala glavna vijest na svim svjetskim televizijama, dobronamjerni novinari i intelektualci pretrgli su se ističući kako je svijet dužan spasiti Sarajevo jer je Sarajevo jedan od svjetskih simbola multikulture. Komentirajući navedenu izjavu kancelarke Merkel, Inoslav Bešker je jučer podsjetio na novogodišnju poruku pape Ivana Pavla II iz januara 1993. godine ambasadorima akreditiranim u Vatikanu u kojoj se zalaže “da Jeruzalem i Sarajevo ostanu multikulturni gradovi”.

U posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća, multikultura je bila globalni hit i malo kome je u Bosni i Hercegovini padalo na pamet da se buni protiv proglašavanja svoje zemlje uzorom multikulturalnosti. To što se multikultura u praksi realizira i kao multilingvalnost, riješeno je jednostavno pa je dotadašnji jedan jezik nominalno pretvoren u tri-četiri, kao, različita. Iz ko zna kojeg razloga, multikultura je proglašena i za osnovni razlog zbog kojeg ne bi trebalo doći do podjele Bosne i Hercegovine jer bi, eto, takva posebna zemlja o(p)stati kao urnek multikulture. Umjesto da se insistira na hladnim pravničkim argumentima, ondašnja sarajevska vlast se često hvatala na mamac multikulture insistirajući na onoj žanr-slici katedrale, džamije, pravoslavne crkve i sinagoge na prostoru od nekoliko stotina kvadratnih metara, odnosno nedopustivosti razaranja takvog grada, kao da bi, u krajnjoj liniji, bilo manje grozno beskrupulozno granatirati grad bez svih tih bogomolja, ili čak grad bez ijedne bogomolje.

U svakodnevnom je životu prije rata bosanskohercegovačko društvo bilo sve prije nego multikulturno. Ni u jednoj republici ondašnje SFRJ govorni jezik nije bio do te mjere identičan na cijeloj njezinoj teritoriji kao u Bosni i Hercegovini. Društvo je bilo jedinstveno, nije bilo apartheida ni na jednom nivou, pa ni potrebe za nekom integracijom. Sada je, međutim, kao u ostvarenju straha praznovjernih, u Bosni i Hercegovini napokon prizvana famozna multikultura. Sada ovdje ljudi zbilja ne žive jedni s drugima, nego jedni pored drugih, i to bez neke velike sreće. Ljudi čitaju različite novine, djeca uče po različitim školskim programima, maturanti dobivaju diplome ispisane različitim standardnim jezicima. Svakodnevni govorni jezik je još u najvećoj mjeri jedinstven, ali se i tu ipak već primijeti razlika.

U svom već pominjanom tekstu, Bešker zaključuje: “Ako se multikulturalnost zamišlja kao niz paralelnih geta – frikcija je neizbježna. (…) U društvima koja funkcioniraju kao melting pot, privid multikulturalnosti ostaje u zavičajnim klubovima, folklornim sekcijama, restoranima.” Bosna i Hercegovina bila je društvo privida multikulturalnosti; sva ona priča o odlascima jednih kod drugih na bajramske baklave, odnosno uskršnja (ili vaskršnja) šarena jaja spada u taj registar. Od privida multikulturalnosti došli smo do niza paralelnih geta, do koncepta za čiju njemačku verziju Angela Merkel s pravom kaže da je u potpunosti propao. Multikultura je zakazala; od cijelog multi-ovo, multi-ono koncepta, u modi su i dalje samo – multivitamini.

Oslobođenje, 19.10.2010.

Peščanik.net, 19.10.2010.

TEMA – SARAJEVO