Covid 19 ambulanta
Foto: Peščanik

Ne znam šta je sinoć vlastodržac govorio na svom ličnom servisu. Ne mogu to da gledam, mada bih možda morao da prisilim sebe da izgubim još dva sata nepovratnog vremena. Znam da nije mogao niti umeo da kaže ništa novo. Moj posao jeste da vidim i odvratne prizore. Ali ne može se tako u beskraj, jednoga dana bi moralo da prestane. Marčelo lepo reče da bi bilo bolje da imamo kratak fitilj. Bilo bi. Da nam je fitilj takav, ko zna pred kim bi sinoć govorio i odgovarao praznoslovac koji ne prestaje sa svojom zaumnom tiradom. Pred sudijom Majićem, recimo.

Slušam i gledam šta radi Rade Panić, anesteziolog, predsednik sindikata lekara i farmaceuta Srbije. Čovek je sabran i smiren, godinu dana mlađi od vladara. Jednoga jutra je zaplakao javno, iznoseći svoje utiske o tragediji koja je zadesila Srbiju. Svedočio je o neskladu između onoga što govori ekspozitura vlasti – krizni štab – i paklu u velikom mučilištu, koje se još zove zdravstveni sistem Srbije.

Pacijenti i lekari su poravnati u hadu koji je stvorio režim, razboljevaju se masovno i oni koji su zaduženi da leče, umire se neljudski, po hodnicima pretrpanih i ruiniranih bolnica. Redovi pred ambulantama su beskonačni, u njima se slamaju svi koji su tamo. Od hladnoće i straha, od beznađa koje je izazvano bahatim nemarom i etičkim sunovratom banditske elite.

Rade Panić je rekao da je zdravstveni sistem u Srbiji pukao, što bi značilo da ga više nema. Svi ostaci koji su još u pogonu sastoje se samo od lekara i sestara čiji je podvig pre svega u saznanju i naporu da svoj posao obavljaju uprkos slomu. Da nije njih, ne bi bilo ničega osim pisaca oda svom gazdi, čiji je posed pun bolesti, parastosa i raspadanja. Još se preživljava na granici pucanja junaka poput Panića, koga su zlikovci proglasili izdajnikom.

Naravno da valja biti njihov izdajnik i rušilac, tek tada si na pravoj strani. Vernici kulta od slame su nas doveli do rasula i opšte međusobne mržnje. Ali Rade Panić je doživeo da ga neprijateljem zovu oni koji to zaista jesu. Samo zbog toga što nije zaćutao kad to za čoveka više nije moguće. Niti hoće, niti bi to više mogao, niti bi valjalo. Zagrizao je jako, udario u centar za bes samog vrha zaraze, i ne želi ni stopu natrag.

Njemu je taj vrh moći zapretio lično, možda najzlokobnijom pretnjom. Da nije predsednik, a tvrdi da jeste, odgovorio bi mu brutalno.

To bi značilo da bi na čoveka izbacio svoj otrov, kleo, optuživao, zapomagao i jaukao nad sobom i Srbijom koju on gradi a Rade ruši. A onda bi ga prepustio slugama koje bi se pred njim dokazivale, pokušavajući da ga nadmaše u surovoj odmazdi nad istinom i čovekom koji je nosi. Na najboljeg bi pustio najgore – to uvek radi – na čoveka se huškaju džukele ako je gazda već završio sa svojim inicijalnim osvetničkim obredom.

To je bila pretnja, Rade je postao meta. To su pritisci koji mogu da slome bilo koga. Pa se u vrhu sistema možda smatralo da je stvar rešena. Neće više da se javlja. Najava brutalnog odgovora bila je brutalna pretnja.

Kad ono, izgleda da je Rade Panić od mnogo tvrđe građe no što se jado plašio. Juče u otvorenom pismu doktor objašnjava šta je u stvari rekao ako ovome nije jasno, i zašto je bio emotivan posle strašne neprospavane noći u kovid ambulanti. Ali suština je u javnom izazovu, koji je Panić uputio samozvanom vrhovnom komandantu Srbije: „Već treći put najširoj srpskoj javnosti govorite da sam izdajnik, bez ijednog osnova. Niste mogli biti brutalniji… Ne smem da zamislim da je to rekla ista osoba koja je izgovorila ’sto za jednoga’“ I dalje: „Pozivam vas zato da omogućite naš duel u emisiji sa nazivom ’Ko je zaista domaći izdajnik i plaćenik?’… To vam je prilika da pokažete da niste medijska kukavica kako se o vama govori, zbog isključivo samostalnih gostovanja na medijima i neprihvatanja nijednog poziva na medijski duel… Pozivam vas da dokažete izgovoreno o meni!“

To je izazov bez ikakvog straha, rukavica u lice. Koga da se plaši? Panić kaže da je sve što stoji u pismu rekao bez emocija prema primaocu. Izađi ako smeš, pojavi se na duel, ako si čovek.

Panić svakako nije želeo da dokazuje hrabrost, to mu posle svega nije ni potrebno. Nego da opere ljagu i blato koje na njega bacaju nitkovi. Jeste ga uvredio onaj koji nije dostojan odgovora, ali taj tvrdi da je predsednik Srbije. Svejedno šta misliš da jesi, izađi ako nisi kukavica.

Šta da vam kažem doktore Paniću, ali sva je prilika da duela neće biti. Ne sme taj da izađe pred vas, on jeste kukavica.

Peščanik.net, 04.12.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)