„Rusi nisu ludi da se upuste u operaciju koja bi im donijela veću štetu od koristi. Vijesti o nadolazećoj ruskoj invaziji samo su jedna u nizu blamaža američkih tajnih službi.“
Ovako je tjedan dana prije Putinove agresije govorio Miloš Zeman, predsjednik Češke. Kad su ruske snage upale u Ukrajinu, izgledalo je kao da se dugogodišnjem Putinovom obožavatelju srušio svijet. Zeman je rođen 1944. godine, itekako dobro pamti sovjetsku okupaciju 1968. i ruske tenkove na ulicama Praga. U posebnom obraćanju građanima izjavio je da je pogriješio u procjeni, da je Rusija počinila zločin protiv mira i agresiju koju treba dosljedno osuditi, ne samo verbalno, već i djelima.
„Volim rusku kulturu, cijenim žrtve ruskog naroda u Drugom svjetskom ratu, ali to ne znači da ću se složiti s tim da na teritoriju suverene države bez proglašenja rata uđe strana vojska.“
Češku javnost osobito je iznenadilo kad je rekao da je „luđake potrebno izolirati i ne braniti se samo riječima već i konkretnim mjerama“. Izrazio je punu podršku Ukrajini i njezinom vodstvu.
„Vjerujem da će se situacija smiriti, ali ni u kom slučaju kukavičkim kompromisom, već odlučnom reakcijom protiv agresora. Duboko žalim što se to događa, ali moramo se ponašati kao odvažni ljudi, koji neće dopustiti agresiju i zbog vlastitog interesa.“
Teško je povjerovati da je ovo izgovorio čovjek koji je godinama podržavao Putina, rado provocirao EU i NATO, u vanjskoj politici radio sve suprotno od češke vlade. Nerijetko se u češkoj javnosti govorilo da su Hradčany, dvorac u kojem se nalazi i sjedište Ureda predsjednika Češke, samo ispostava Kremlja. Aneksiju Krima 2014. u Vijeću Evrope nazvao je gotovom stvari, poručio Ukrajini da u zamjenu od Rusa zatraže novac, plin ili naftu, protivio se sankcijama Rusiji. U maju 2015. kao jedini lider iz EU sudjelovao je na proslavi 70. godišnjice pobjede Crvene armije nad nacističkom Njemačkom.
Tokom susreta s Putinom u Kini, u maju 2017. ulazeći u salu s novinarima Zeman je nonšalantno, usput rekao ruskom lideru, dok su ih okruživale kamere i mikrofoni, kako je „previše novinara te da ih treba likvidirati“. Ovo je izazvalo zgražanje i u Češkoj i šire imajući u vidu do tada preko 50 ubijenih novinara od strane Putinovog režima. Novinari su, inače, Zemanu stalna meta. Jednom je na press konferenciji u ruci držao drvenu repliku kalašnjikova, na kojoj je pisalo „za novinare“.
Zeman je na opće zaprepaštenje u Češkoj držao Putinu stranu i kada je prošle godine polovicom aprila bivši premijer Andrej Babiš na izvanrednoj konferenciji za novinare izjavio kako postoje osnovane sumnje da iza eksplozije skladišta sa 60 tona municije u selu Vrbětice, u okolici češkog grada Zlina 2014. stoji ruska obavještajna služba GRU. Eksplozija je usmrtila dvije osobe, a tada se smatralo da je u pitanju nesretni slučaj. Nastao je veliki diplomatsko-špijunski skandal koji je rezultirao obostranim protjerivanjem diplomata.
Odavno se pričalo da je ruska ambasada u Pragu sumnjivo predimenzionirana, ali se Česi do skandala Vrbětice nisu usudili razantnije reagirati. Protjerivanjem većeg broja ruskih diplomata iz Praga Moskva je izgubila glavno središte obavještajnih i ostalih operacija u srednjoj Evropi.
Nakon objave liste ruskih neprijatelja u aprilu prošle godine na kojoj je figuriralo 9 država, u maju je Rusija objavila novu na kojoj se uz Sjedinjene države nalazila još samo jedna zemlja – Češka Republika.
Zeman je neko vrijeme znakovito šutio nakon skandala Vrbětice da bi, kad se konačno obratio javnosti, govorio kako postoji nekoliko verzija što se nije slagalo s izjavama premijera i ostalih sudionika u istrazi. To je, naravno, Moskva odmah iskoristila kao argument u svoju obranu. Istu stvar je napravio i 2018. za vrijeme skandala novičok i trovanja agenta Skripala i njegove kćeri. Zeman je tvrdio da se otrov proizvodio u Češkoj, što je poslužilo Rusima kao argument da agenti GRU nisu počinitelji trovanja. Analitičari su tada primijetili kako češki predsjednik koristi taktiku ruskih trolova s društvenih mreža: baratati s nekoliko verzija, izazvati dojam da nitko ne zna pravu istinu i da se do nje ne može doći.
Rijetko je koji predsjednik neke zemlje u sukobu s obavještajnim službama vlastite države kao što je Zeman. Češka kontraobavještajna služba BIS sprovela je istragu i objavila da se novičok ne proizvodi u Češkoj, nakon čega ih je Zeman ismijavao nazivajući ih „špijama i niškoristima“ koji nisu pronašli nijednog ruskog i kineskog špijuna za 6 godina. Bivši premijer Babiš koji se u obraćanju Zemanu ponašao kao da gazi po jajima, u ovom slučaju potvrdio je stajalište BIS-a. To je razjarilo Zemana, pritiskao ga je da smijeni šefa kontraobavještajne službe. Nije uspio.
Zeman je pored izrazito dobrih odnosa s Putinom i dugogodišnji prijatelj s bivšim KGB-ovcem i Putinovim pouzdanikom Vladimirem Jakunjinom. Odlazio je kod njega nekoliko puta na Rodos gdje je Jakunjin organizirao konferenciju pod nazivom „Dijalog civilizacija“. Zeman se na Hradčanyma okružio s ljudima koji nisu prošli sigurnosne provjere, a za koje češki novinari tvrde da su vezani za ruski kapital. Jedan od Zemanovih savjetnika, Martin Nejedlý, nosio je fotografiju Putina na zadnjoj strani telefona i navodno ju je skinuo nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Rusija, odnosno Rosatom, ruska državna korporacija za nuklearnu energiju, nakon skandala Vrbětice ispala je iz postupka predviđenog prije otvaranja tendera za dogradnju češke nuklearke Dukovany s dva nova reaktora, što je ogroman posao u vrijednosti 7,5 milijardi eura. Zeman je stalno zagovarao da posao dobije Rosatom, pa je jednom prilikom čak izjavio kako bi to dao Rusima i bez raspisivanja natječaja.
Češki analitičari su predviđali da će, izgubi li Babiš izbore u oktobru 2021., češka vanjska politika učiniti zaokret i vratiti se Havelovom naslijeđu, a da će Zeman biti potisnut u drugi plan. Babiš je izgubio izbore, pobijedila je peteročlana koalicija, konzervativci i liberali, koji su listom Zemanovi protivnici. Zeman je shvatio da bi lako mogao biti opozvan nastavi li s proruskim aktivnostima. Stoga mnogi akteri na češkoj političkoj sceni ne vjeruju da su Zemanov zaokret prema Putinu i njegove riječi o luđaku bile iskrene.
Osam bivših političara, potpisnika čuvene Povelje 77, pozvalo je Zemana da abdicira jer smatraju da je podrškom Putina postao „sukrivac agresije na Ukrajinu, te da priznanje greške ne može umanjiti njegovu podršku aneksiji Krima i okupaciji dijela ukrajinskog teritorija 2014. i širenju laži o terorističkim napadima ruskih komandosa u Češkoj i u Evropi.“
I Zemanov prethodnik Vaclav Klaus glasio je za ljubitelja Putinovog režima. Stalno je ponavljao da je Sovjetski Savez predstavljao prijetnju, ali da „nas Rusija ničim ne ugrožava“ za razliku od EU koja ju nazvao „luđačkom košuljom koja nas svakog tjedna ugrožava novim direktivama“. Klaus je prošao put od čovjeka koji je kao tadašnji premijer, u ime Češke republike predao pristupnicu za članstvo u EU, da bi na referendumu glasao protiv pristupa, pa postao takoreći ekstremni desničar, ljubitelj njemačke AfD, putinofil i antivakser. I njega je probudila ruska invazija na Ukrajinu koju je nazvao neprihvatljivom i nerazumnom, a Ukrajinu tragičnom žrtvom.
Bivši šef protokola svih predsjednika poslije baršunaste revolucije, Havela, Klausa i Zemana, Miroslav Sklenář, u razgovoru za jedan češki portal prisjeća se da je jedini Havel izbjegavao Putina, da se nisu sretali, da mu se jednostavno „ljudski nije sviđao“.
Poznata je Havelova izjava iz 2008: „Već stoljećima postoji određeni ruski problem, a to je da Rusija točno ne zna gdje počinje, a gdje završava.“
Iste je godine Havel upozoravao da era Vladimira Putina predstavlja novu formu diktature. Još 2004. u svojstvu češkog predsjednika pisao je svjetskim liderima o opasnosti koju predstavlja način vladavine Vladimira Putina u svijetlu događaja u Čečeniji. Havel je u pismu naglasio da strategija zapada prema Putinu, a to je stalna nada da će Rusija krenuti demokratskim putem, ne uspijeva i da Putinovu Rusiju karakterizira prijetnja prema susjedima i povratak retorike militarizma i imperije. Kada je 2011. Havel preminuo nitko se iz Kremlja, ni Putin, ni Medvedev ni Lavrov nije službeno oglasio, za razliku od ruskih građana koji su dolazili pred češku ambasadu odati počast.
U Češkoj se podigao neviđeni val solidarnosti s Ukrajinom. Česi su skupili preko milijardu kruna pomoći za Ukrajinu, a nemali broj građana krenuo je prema ukrajinskoj granici pomagati s prevozom izbjeglica. Građani nude smještaj, pomažu u pronalasku posla, upisivanja djece u škole i prikupljaju sve vrste pomoći.
Indikativno je da se nijedna relevantna politička sila u Češkoj, pa ni u Poljskoj, ni Mađarskoj ne protivi prihvatu izbjeglica iz Ukrajine, a upravo su ove zemlje bile kolovođe posljednjih godina protiv raspodjele izbjeglica među zemljama EU. U Češkoj se svaka izborna kampanja temeljila na retorici protiv migranata i izbjeglica.
Bez obzira koliko se analitičari i socijalni psiholozi trudili objasniti kulturnu bliskost s Ukrajincima i činjenicu da su u pitanju uglavnom žene i djeca, ostaje gorak ukus u ustima i porazno saznanje da su neke evropske države i njezini građani spremni pomoći samo onima bijele kože i kršćanske religije.
Još jedna stvar umanjuje ogromnu solidarnost čeških građana prema izbjeglicama iz Ukrajine: porast rusofobije.
„Nisam okupator. Nisam u tenku. Nisam birao Putina. Ni ja, ni moji ruski prijatelji. Došao sam radi glazbe i realizirati se kao umjetnik. Sasvim je svejedno kakvi su konkretni razlozi za nečiji boravak ovdje, jer svaki čovjek ima pravo izabrati svoj cilj i mjesto na Zemlji za mirni život i samoostvarenje. Ne zaboravimo na to.“
Ovo je napisao ruski student Praškog konzervatorija nakon što je jedan češki profesor s Ekonomskog fakulteta napisao na Facebooku da više neće predavati ruskim studentima, da ih neće ispitivati, primati na konzultacije, niti im biti mentor i da neće surađivati s ruskim znanstvenicima. Nakon oštre osude javnosti i predsjednice stranke TOP 09, čiji je dotični profesor član i njezin vijećnik u jednoj praškoj općini, izbrisao je post. Uzalud, ova neizreciva gadost ostala je zapamćena i ljudi su je širili po društvenim mrežama kao upozorenje i primjer neljudskog ponašanja.
Ministarstvo obrazovanja pozvalo je direktore škola i osoblje da se ne smije praviti razlika među djecom i pripremilo uputstva na koji način razgovarati s njima o ratu u Ukrajini, posebno u razredima gdje se nalaze ruska i ukrajinska djeca. U Češkoj živi oko 200.000 Ukrajinaca i preko 40.000 Rusa, premda neslužbeni podaci barataju s brojkom od oko 100.000. Većina Rusa u Češkoj ne podržava režim Vladimira Putina. Kada je prošle godine uhapšen i zatvoren opozicijski lider Aleksej Navaljni, nekoliko tisuća Rusa izašlo je na ulice, što je bio najveći javni istup ruske dijaspore u posljednjih desetak godina.
Češka vlada ukinula je izdavanje viza Rusima osim u humanitarnim slučajevima. Najtužniji su primjeri vlasnika ruskih dućana koji na izlozima pokrivaju nazive ruska i stavljaju ukrajinske zastave. Ruskinja, vlasnica jednog dućana s ruskim proizvodima na ulaznim vratima napisala je da je podržavateljima ruske agresije na Ukrajinu zabranjen pristup da bi povratila češke mušterije koje su prestali dolaziti u njezinu trgovinu. Bizaran je i primjer preimenovanja tradicionalnog ruskog sladoleda u ukrajinski od strane jedne češke firme, koja tvrdi da je to način solidarnosti s ukrajinskim građanima.
Ruski i bjeloruski studenti snimaju videa gdje osuđuju agresiju na Ukrajinu i izjašnjavaju se protiv Putinovog režima. Na ulici se mnogi Rusi plaše glasno pričati ruski u strahu od reakcije prolaznika. Česi ne razlikuju ruski od ukrajinskog, pa se često dogodi da mete verbalnih napada postanu i Ukrajinci, a i građani iz bivše Jugoslavije. Ogorčen s onim što viđa svaki dan na poslu u vlakovima jedan češki kondukter je na Facebooku naveo slučaj petnaestogodišnje ruske djevojčice koju su putnici htjeli izbaciti iz vagona i trojice starijih radnika, koji su htjeli kupiti kartu, ali nisu htjeli progovoriti ruski. Jedan od njih je šapnuo kondukteru da su dobili otkaz u jednom češkom gradiću, da su ih izbacili iz kolektivnog smještaja i da putuju u Prag u potrazi za poslom.
Češki portal lijeve orijentacije Alarm upozorava da se bujanje rusofobije u Češkoj, šikaniranje i diskriminacija Rusa ne može ničim opravdati: „Putinov režim postmoderno je kvazi carstvo, koje kombinira agresivnu vojnu ekspanziju s novim oblicima informacijskog ratovanja, klika oligarha koja isisava rusku ekonomiju za svoje financijske i militarističke interese nauštrb običnih Rusa. Upravo su Rusi naši najbolji potencijalni saveznici, jer predstavljaju najveću nadu za svrgavanje Putina i njegovog piramidalnog režima.“
Autorica je novinarka i književnica koja živi u Pragu.
Peščanik.net, 07.03.2022.
UKRAJINA