Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Žao mi je što Crtina kampanja nije ostavila dobar utisak na Dejana Ilića. Teši me to što Ilić i nije, kako se to kaže, u primarnoj ciljnoj grupi. Nema potrebe, rekla bih, njega da pozivamo da „ne da demokratiju“. Dejan Ilić je vrlo aktivan u javnosti, iznosi stavove, brani vrednosti i predlaže rešenja u koja veruje. Svakako ne bismo mogli da kažemo da je zapao u apatiju i digao ruke od demokratije u Srbiji.

Kampanja nije usmerena ni na druge adresate koje Ilić izlistava: Vučića, Maju Gojković, Gordanu Čomić, Boška Obradovića, Đilasa, Zelenovića. Šteta što nije pomenuo i Vladimira Orlića (SNS), koji je u Narodnoj skupštini već izneo svoj doživljaj Crtine poruke: „Ovo su direktno pitanja i za Crtu, a i za sve ostale, za nevladine organizacije, a mogli bi koju reč da kažu i drugi koji su u tome učestvovali. Pa pitaju, a što samo dva puta ste stavljali predloge opozicije na dnevni red protekle godine? Što samo dva? A što samo nula su radili svi koji su bili u prilici da to rade pre nas? Ti sa kojima idete na miting ispred predsedništva zajedno, drmusate ograde i slikate selfije pri tom. A što samo nula? I tada je bilo sve sjajno i dobro, a sada je dva malo. A što samo vodite kampanju pod naslovom „Demokratija drhti od straha, ne dajmo je“? A gde to demokratija drhti od straha? Je li tamo gde biramo predstavnike opozicije u nadzorne odbore i u Savet REM-a? Je li tamo gde opozicija drži sve medije koje hoće, i televizije i dnevne novine i nedeljnike? Gde to drhte od straha? I pri tom kažu – Al’, ne kažemo mi da treba da se glasa ni za ove, ni za one, nego drhtimo od straha zato što hoćemo nešto drugo.“

Smešna mi je Orlićeva reakcija. Na nešto drugačiji način smešne su mi i reakcije navedenih političara i političarki, koje je Ilić izmaštao za potrebe svog teksta. Na stranu šta je smešno, ozbiljna stvar je to što mi se čini da Orlić od Crte očekuje ne samo da pozove građane da izađu na izbore, nego i da glasaju za njegovu partiju. A i Ilić, ako dobro razumem, očekuje da Crta kaže građanima – Svi u bojkot! Kao da ni jedan ni drugi ne razumeju da je Crta organizacija koja se bavi i posmatranjem izbora i da to podrazumeva određene standarde ponašanja i, pre svega, nepristrasnost prema političkim akterima.

Ovom kampanjom je Crta, između ostalog, pokušala da kaže i da nepristrasnost koju mora da ima u odnosu na izborni proces ne znači da je kao organizacija generalno neopredeljena. Crta je uz svoj potpis stavila poruku: Na strani demokratije. To znači da će Crta doneti vrlo jasnu ocenu o tome koliko su izbori slobodni i pošteni i, prema tome, koliko su demokratični. Koliko doprinose oporavku ili daljoj degradaciji urušene demokratije? U demokratskom društvu ključne promene se dešavaju na izborima. Izbori koji su svedeni na formu iz koje je istisnuta svaka mogućnost da bude platforma za smenjivost vlasti ne služe razvoju demokratije. I to je već Crta u više navrata javno saopštavala. U nameri da se izborimo za izbore koji neće biti puka formalnost, učestvovali smo i u pregovorima o izbornim uslovima.

Ko se bolje obavesti o stavovima i ocenama Crte, videće da ova organizacija nije aplaudirala vlasti za kozmetičke intervencije kojima je pokušavala da maskira suštinske probleme izbornih uslova. Ne tapšemo ni opoziciji (ni „konstruktivnoj“, ni bojkotaškoj) kada juri sitne interese ili ne pokazuje javnosti da ima jasnu ideju o tome kakvu korist društvu bojkot treba da donese.

Crta ne može da poziva ni da se na izbore izađe, ni da se oni bojkotuju, ali može, a to i čini, vrlo pomno da prati sve aspekte izbornog procesa i dokumentuje kršenja zakona: od rada izborne administracije, preko zloupotrebe javnih resursa i vrlo rasprostranjene prakse funkcionerske kampanje, monitoringa medija, pritisaka na birače…

Da, pritisci na birače. I oni su izvor straha od kojeg demokratija drhti. Glasati da bi se dobio ili sačuvao posao nije odlika demokratije. Isto tako, ne prijaviti da si izložen ucenama, jer nemaš poverenja u institucije, nije u duhu demokratije. Ali, dešava se, i Crtina istraživanja to pokazuju. Zastrašujuća je „demokratska ponuda“ između čvrstorukaške vlasti i opozicije u čijim redovima su oni koji nas plaše ljudima druge boje kože. Kao i medijski glib kroz koji se provlače svi koji ne misle kako je zadato. Strah nas je i talasa populizma koji se valja regionom, a da ne znamo o šta će da se odbije. I ekstremista koji su se nameračili na brzinski spušten cenzus na tri odsto. Da li kao društvo znamo kuda smo se uputili? Da li o tome razgovaramo? Sve se već mesecima svodi na pitanje za ili protiv bojkota, a problemi s kojima smo suočeni su, očigledno, mnogo kompleksniji.

U moru strahova s kojima su ljudi suočeni možda je najlakše pustiti da demokratija potone. Zbog toga smo napravili kampanju. Nisu nas donatori naterali. Ne „reklamiramo“ proizvod koji može da reši sve nabrojane probleme. Nemamo ga. Ali, imamo potrebu da ukažemo na ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo, u nadi da ćemo nekoga prodrmati iz obamrlosti i rezigniranosti. I možda podstaći neke uplašene i razočarane ljude da, uprkos zastrašivanju, u vezi s izborima odlučuju isključivo po svojoj savesti. Na koncu, ovom kampanjom građane, čije strahove i nedoumice razumemo i delimo, pozivamo da s poverenjem prate šta i kako ćemo izveštavati o izborima koji nam slede, hteli ih mi ili ne.

Autorka je direktorka Crte.

Peščanik.net, 26.02.2020.

Srodni linkovi:

Rastislav Dinić – Crta u pesku ili protiv nepristrasnosti

Dejan Ilić – 48,2 odsto

Dejan Ilić – Povuci crtu

BOJKOT IZBORA 2020.