Foto: Slavica Miletić
Foto: Slavica Miletić

Kad je ovo počelo, vlast nije gledala dalje od svog nosa. Naprotiv. Kliberila se najsmešnijem virusu koji je, što se već tada znalo, zapravo smrtno ozbiljan; nutkala nas da drmnemo po rakijicu kao preventivu umesto da zdravstvenim radnicima obezbedi zaštitu; omalovažavala smrtnost od korone poređenjima sa navodno mnogo smrtonosnijim ujedom komarca umesto da napravi strategiju borbe; hvalisala se proizvodnjom vakcine umesto da oprema bolnice…

No, sada je vlast napokon pokazala da ume da bude i dalekovida. Jeste da gleda samo do izbora ali bar je niko ne može optužiti da je nesposobna da makar jednu jedinu situaciju sagleda dva meseca unapred. I da na vreme preduzme sve potrebne korake.

Prva mera koju će vlast preduzeti je puštanje na slobodu nedobrovoljno zatočenih ljudi starije starosne dobi. Oni će, umesto dosadašnjeg jednog odlaska do radnje u praskozorje, moći da tri puta nedeljno prošetaju trista metara od kuće. Otprilike do svog glasačkog mesta. Tek toliko da polako razgibavaju svoje atrofirane mišiće i povrate kondiciju za odlazak na birališta.

Taman kad ti ljudi uđu u formu – i svima ostalima stiže po sto evra. Nije baš da će da im legne na neki devizni račun i nije baš da će biti u kešu nego više u obliku nekih potrošačkih bonova, ali sto evrića je sto evrića. A izbori su izbori, makar bilo i potkupljivanja i zaglupljivanja. Jer je ova vlast sada u misiji očuvanja javnog zdravlja a ne zdravog razuma. Uostalom, nju je oduvek i zanimalo samo glasačko telo. A to što je sada zanima i telo glasača je samo zato što i covid-19 pretenduje na njega.

I dok gradonačelnik umesto gradonačelnika najavljuje (predizbornu) seriju koncerata na otvorenom (za publiku u zatvorenom) a pod pretencioznim nazivom Beograd pobeđuje, predsednik države je otišao i korak dalje i najavio da – Srbija pobeđuje. Pobeđuje Evropu u ekonomiji („imaćemo najbolju ekonomiju i rast bruto domaćeg proizvoda u celoj Evropi“), pobeđuje Nemačku u najboljoj medecini, ali bogami pobeđuje i ceo svet jer ćemo imati „jedan od najboljih zdravstvenih sistema na svetu“. Čim prođe korona. A možda i čim država prestane da pljačka republički fond za zdravstvo i preliva iz njega u kreativne promocije i kreativne posliće u građevinarstvu.

Ophrvan svim tim veličanstvenim najavama pobeda, gradonačelnik umesto gradonačelnika je, umesto u ime Beograđana čije su pare, poklonio „u ime predsednika države“ deset hiljada zastava da ih ljudi obese po zgradama.

Ma, nemoj. Za iste pare, umesto obećanih stometarskih jarbola – zastave, umesto obećanog „obesite me ako zabrljam“ – obesite zastave. Obešenjaci jedni.

Peščanik.net, 20.04.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)